Oganj.blog.hr

DAN HRVATSKOG NARODA

S ponosom smo proslavili 30. svibnja. Dan državnosti u Republici Hrvatskoj, kao spomen na konstituiranje prvog, demokratski izabranog, višestranačkog Sabora, 30. svibnja 1990. i na povijesnu ulogu Hrvatskog sabora u očuvanju hrvatske državnosti tijekom mnogih stoljeća.

Dan državnosti obilježava se od 1990. godine.

U razdoblju od 2001. do 2019. godine, po odluci Vlada Ivice Račana, Dan državnosti obilježavao se 25. lipnja.

Dan kada je Hrvatski sabor donio povijesnu Ustavnu odluku o neovisnosti i suverenosti Republike Hrvatske, čime je pokrenut postupak secesije od ostalih jugoslavenskih republika.
Od listopada 2019. godine Dan državnosti je opet 30. svibnja, a dan Neovisnosti 25.lipnja

Čestitam Dan neovisnosti.

Oba su datuma vrijedna ponosa i proslave.
Dvije najveće stranke imaju različite ocjene ovih događaja i pokušavaju pripisati što više zasluga sebi.

Po mom mišljenju, najveće zasluge za stvaranje države Hrvatske ima HRVATSKI NAROD

Na referendumu održanom 25. travnja 1991. godine, koji je odlukom raspisan 19. svibnja 1991. godine, prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman neupitno je odredio način rješavanja državne krize u SFRJ.

Rezultat referenduma bio je iskren, nedvosmislen i dalekosežan, povijesni.
Na izbore je izašlo čak 84% birača, a više od 94% njih glasalo je za suverenu i neovisnu Republiku Hrvatsku.

Sukladno Ustavu Republike Hrvatske, referendum je OBVEZAO sva državna tijela na daljnje postupanje.

Zato bi se dan referenduma trebao slaviti kao blagdan:

DAN HRVATSKOG NARODA, čime bi se zasluge naroda predpostavile stranačkim doprinosima.

Branko Smrekar
U Brdovcu;25.lipnja 2021.

Antifašisti Engleske, Francuske, Italije…borili su se za svoje države: Englesku, Francusku, Italiju, jedino su se partizani iz Hrvatske, uprkos potlačenosti Hrvatskog naroda u prvoj Jugoslaviji, opet borili za tuđu državu, drugu Jugoslaviju, a protiv Hrvatske.

Postavljam i krucijalno pitanje: smiju li se antifašisti, koji su u poratnom razdoblju, najradikalnijim fašističkim metodama, bez suda, ubili brojne nevine žrtve nazvati antifašistima?

Ne smiju!

Aleksandar Ranković je u svom izlaganju, u Jugoslavenskoj skupštini, 1951. godine, rekao:
"Likvidirali smo 568.000 narodnih neprijatelja, a kroz logore od 1945. do 1951. prošlo je 3.777.776 zatvorenika". (Politika«, Beograd, 1. veljače 1951). Najveći dio pobijenih bili su Hrvati.

Nekad je i u Hrvatskoj postojao Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata, SUBNOR, kojem su, nakon stvaranja neovisne Hrvatske, na Skupštini održanoj 16. travnja 1992., promijenili ime u Savez antifašističkih boraca Republike Hrvatske (SAB RH), a na Skupštini održanoj 27. studenog 1997. u Savez antifašističkih boraca Hrvatske (SAB H), da bi se na Skupštini održanoj 7. veljače 2002. preimenovali u, konačni, Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) u koji, da bi ostali vječni, mogu pristupiti i oni koji su rođeni nakon Drugog svjetskog rata, pa je tako njihov današnji predsjednik Franjo Habulin, rođen 1957. godine.

Broj Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata se iz godine u godinu sve više smanjuje. Nažalost, jedan dio smanjenja, odnosi se i na preko 4.200 branitelja koji su dosad, uglavnom zbog naših loših politika, počinili samoubojstvo.
Broj Hrvatskih branitelja će se i dalje smanjivati, do utrnuća , ali bi ovakvom politikom udruga samozvanih antifašista mogla ostati vječna. Sramota.

I na kraju:

JEDINI NAŠI ANTIFAŠISTI SU HRVATSKI BRANITELJI IZ DOMOVINSKOG RATA.

BrankoSmrekar
U Brdovcu, 21, lipnja 2021.

Sutra, 22. lipnja 2021.godine, u šumi Brezovica pored Siska, u znak sjećanja na 22. lipanja 1941. godine, kada je u šumi Brezovica osnovan Prvi sisački partizanski odred, obilježit će se Dan antifašističke borbe. Bila je to prva antifašistička postrojba ne samo u Hrvatskoj, nego i u ovom dijelu Europe.

Službeni mit koji nema nikakve veze sa stvarnošću.

Tog se dana u Brezovici nije dogodilo ništa vrijedno pozornosti.

Dogodilo se u svijetu. Hitler je samoinicijativno, prekinuo Pakt
Ribbentrop-Molotov (njem.: Hitler-Stalin-Pakt) ili kako se službeno zvao Pakt o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Saveza
Sovjetskih socijalističkih Republika i Operacijom Barbarossa napao
Sovjetski Savez
Istodobno je po nalogu Staljina, generalni sekretar Kominterne,
Georgi Dimitrov, pozvao sve komunističke partije na ustanak.

Tako su se u večer istoga dana, Vlado Janić i Marijan Cvetković, došli u selu Žabno kod Siska, kod partijskih drugova Ive
Lovrekovića i Jose Lasića, i tamo odlučili da se viđeniji komunisti povuku u ilegalnost, u prvo vrijeme Žabenske šume, naoružaju i nakon nekog vremena, počnu diverzantskim akcijama.

Dakle, šuma Brezovica nema nikakve veze s Danom antifašističke borbe, ali ima sa zločinima partizana.

Krajem Drugog svjetskog rata, na području šume Brezovica, pripadnici partizanskih jedinica te agenti UDBE i OZNE, pod okriljem su noći, bez sudskih dokaza krivnje, mučki ubili 6.000 razvojačenih vojnika i civila. Počivali u miru Božjem.

Mislim da je, sutra, časnije otići u Spomen pohod na Jazovku.

Jazovka je poznata kao mjesto masovnog ubojstva Hrvata tijekom i nakon završetka Drugog svjetskog rata od strane partizana.
Žrtve su bile uglavnom ranjenici, medicinsko osoblje i časne sestre koje su pripadnici Jugoslavenske armije prisilno odveli iz zagrebačkih bolnica 1945. godine.
Do sada su iz jame Jazovka izvađeni posmrtni ostaci najmanje 814 osoba.

Te nevine žrtve zaslužuju svaku počast.

Domoljublje je ljubav. Domoljublje je snaga. Domoljublje je moć.
Domoljublje je nada. Domoljublje je budućnost.

I dok „veliki“ virtualni domoljubi, ne poštujući našu povijest, prodaju našu zemlju, našu dušu, našu budućnost i novcem poreznih obveznika financiraju strukture, kojoj je, zbog osobnih interesa, ne poštujući potrebe svoje etničke manjine, temeljna taktika blaćenje Hrvatskog naroda i, ničim opravdano, nametanje krimena ustaštva, našem plemenitom narodu., narod, uprkos pokušaju trovanja njegove duše i nametanja mržnje, živi u zajedništvu nade u bolji život.

Jučer je u Jašovici, kraj Petrinje, u punom sjaju zasjala kap dobrote, kojom su Hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata Đuro Plavljanić, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, vjernik Hrvatske pravoslavne crkve i njegova draga supruga Štefica, katolkinja, uz veliku materijalnu i drugu potporu brojnih branitelja i ljudi dobre volje različitih vjera i nacionalnosti, u organizaciji Hrvatskog branitelja pravoslavne vjere, Gorana Macure, arhiepiskopa Hrvatske pravoslavne crkve, Aleksandra i Hrvatskog branitelja, pukovnika
HV-a, Ivice Pandža Orkana, donacijom Hrvatskog katoličkog iseljeništva, uz pomoć Humanitarno - karitativne organizacije" Kruh sv. Ante" Franjevačke provincije Bosne Srebrene, Hrvatskih branitelja: Željka Đerek, Ivice Jonjić, Željka Aužina, Zvonka Muraje,
Željka Marčić i drugih, dobili na dar obiteljsku kuću, koja će im zamijeniti dosadašnji razrušeni dom.

Inicijacija za izgradnju kuće rodila se nakon što je tri dana nakon potresa, arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve,Aleksandar, obišao potresom razoreno područje, upoznao Đuru, jednog od preko 12.000 Hrvatskih branitelja pravoslavne vjere, vidio njegovu razrušenu kuću, saznao njegovu kalvariju za vrijeme Domovinskog rata i poraća te člankom na portalu Hrvatske pravoslavne crkve upoznao širu javnost.đ

Kuću i nazočne, među kojima su bili Hrvatski branitelji iz Pleternice,
Vinkovaca, Karlovca , Siska, Petrinje i Šibenika te fra. Stipe Karajica, fra Petar Žagar, fra. Dragan Grizelj i drugi,

uz prigodne su molitve, blagoslovili arhiepiskop Hrvatske pravoslavne crkve, Njegova preosveštenost, Aleksandar, i jedan od lučonoša Hrvatskog roda, biskup Vlado Košić.
Bila je to slika kršćanstva, koja u punini prihvaća Božje zapovijedi i uredbe, prihvaća dobro, pravdu, mir i ljubav, a odbacuje nepravdu, zlo i mržnju.

Kršćanin, poštujući Božje zapovijedi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.
Kršćanin je pozvan živjeti Božju ljubav. Ljubeći Boga ljubi svoga bližnjega, a ljubeći bližnjega ljubi i Boga.

Bila je to Hrvatska za kakvu smo se krvavo izborili i kakvu su sanjale brojne generacije našeg, plemenitog, Hrvatskog naroda.

Dao Bog da se takve vrednote, razumijevanje i ljubav prošire na sva područja gdje Hrvati žive.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 18. lipnja 2021.

Socijaldemokratska partija, nakon što nije htjela Hrvatsku kao neovisnu državu, zbog previše stranputica i kriminalnih radnji pojedinaca iz Hrvatske demokratske zajednice, 2000. je godine, na čelu s Račanom, došla na vlast, potom je izgubila izbore, da bi 2010. godine, pod vodstvom Milanovića, opet zadobila povjerenje birača, a nakon četiri godine, 2016. godine, pobjedom HDZ-a, sišla s političkog trona.

Od tada, odlaskom Milanovića s mjesta predsjednika stranke, bezidejna partija gubi na značaju.

Za vrijeme, politički antitalentiranog predsjednika Bernardića, partija je bila stranka „ žetončića“, da bi nakon izbornog fijaska, pod vodstvom novog „Druga Tita“, Grbina, u Zagrebu, postala
„ŽETONČIĆ STRANKA“.

Da se, više pred jutro, f pelnici, pri kupici, s prijatelima spominam o politiki, mam bi se zezuv : CUJZEK STRANKA, kakvih ŠLEP STRANKI i neozavisnih glumcof, f Saboru Republike Hrvatske, i nižim razinama vlasti, od navek, ima na halaje.

Općenito, mislim da ni jedna stranka bez domoljubnog naboja u Hrvatskoj, nema dugu perspektivu.

A domoljublje nije samo izvanjski prikaz ljubavi spram svoje države: pjevanje domoljubnih pjesama, uzvikivanje vatrenih parola, vijorenje Hrvatskih barjaka, strepnja i osjećaj tuge kad ne pobjeđujemo, ali i masovno veseljenje športskim uspjesima naših odličnica i odličnika, domoljublje je život po kršćanskim načelima, promišljanje na izborima i inzistiranje na:

- Domoljubnom odgoju - -
- Uređenju pitanja Hrvatskog jezika -
- Poštivanju Ustava glede Crkavi i vjerskih zajednica - Uvažavanju iseljeništva - Porijeklu imovine - Povratku ukradenog, (konfiskacija imovine, uključivo vanjske
račune kriminalaca i njihovih jataka (prijatelja, rođaka) - Političkoj lustraciji - Lustraciji sudstva - Ukidanju sudskih zastara
- Sprječavanju otpisa dugova - Drastičnom ograničenju trajanja sudskih procesa-
- Preispitivanju koncesija svih Hrvatskih vrednota - Zabrani uvoza nekvalitetnih proizvoda -- Zabrani prodaje zemljišta, šuma, vode - i još mnogo toga.

Ne bih se kladio da će netko, sa saborskih sjedalica, koje nezasluženo, donose enormne privilegije, predložiti inicijativu za referendum o izbornom zakonu i izvanrednim parlamentarnim izborima.

Tko to učini dobit će punu, dugotrajnu potporu naroda..

Ako se to ne dogodi slijedi nam Sodoma i Gomora, a onda,
samo Bog zna.

HRVATSKI KATOLICI U ISELJENIŠTVU, KUĆOM DARUJU SVOG DOMOLJUBA, HRVATSKOG BRANITELJA PRAVOSLAVCA

S radošću primih informaciju o pristizanju montažne kuće u potresom razorenu Banovinu, kojom Hrvatski katolici u iseljeništvu osiguravaju trajni obiteljski smještaj gospodinu Đuri, Hrvatskom branitelju pravoslavne vjere.

Ovakvim se humanim djelima eklatantno dokazuje čvrsta veza našeg iseljeništva i domovine, ali i sjajna činjenica da domoljublje nema vjeru.

Domoljublje je djelatna ljubav svih koji vole ili barem poštuju
Hrvatsku kao svoju domovinu.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 8. lipnja 2021.

Jučer, 6. lipnja 2021. godine, dostojanstveno, uz puni pijetet, u grobnicu kraj Crkve Muke Isusove u Macelju, ukopasmo 84 , od Titovih partizana, krvoločno ubijenih žrtva.
Prije toga pokopano je još 1163 nedužnih žrtava.

Svetu misu i pogreb, u nazočnosti brojnih svećenika, uz nadahnutu propovijed predvodio je biskup Mijo Gorski.

Sjećam se kad je biskup Gorski, 2019. godine, u svojoj homiliji istaknuo riječi blaženog Miroslava Bulešić, Božjeg svećenika, ubijenog 1947. godine:
Moja osveta je - OPROST!

Ministar Tomo Medved u prigodnom je govoru najavio nastavak traženja grobišta žrtava, ubijenih nakon završetka Drugog svjetskog rata, što je za svaku pohvalu.

Na ukopu je bilo puno vjernika, med njima i dosta javno poznatih osoba, ali nije bilo , u Kumrovcu viđenog, župana
Krapinsko -Zagorske županije, Željka Kolar.

Također nisu došli ni nekad često nazočni „desni oporbeni“ političari. Ako je tome razlog bojkot živih, onda bi trebali shvatiti da je narod došao zbog odavanja počasti žrtvama i Svete mise, a ne zbog, pretjeranog naglašavanja nazočnosti političara iz vladajuće stranke.
O žrtvama stratišta, klaonici nevinih žrtava, Macelj, koji u svojim šumovitim njedrima krije oko 130 grobnih lokaliteta s oko 12.000 poubijanih nenaoružanih vojnika i civila, med kojima, na mjestima Lepa Bukva, poimence i 11 svećenika i redovnika te 10 franjevačkih redovnika, doznao sam u susretima s, neposrednim očevidcem i sudionikom tih strašnih zločina, Franom Živičnjak, pitomcem
Domovinske zastavničke škole u Zagrebu, a od 7. studenog 1944.godine djelatni pripadnik Hrvatskih oružanih snaga, kojeg je od sigurne smrti spasio partizanski vodnik i djelatnik Vojne OZN-e Mladen Šafranko, kasniji izvor brojnih informacija o tim tragičnim događajima.

Do 1990. godine o zločinima se šutjelo. Od tada se o Maceljskim žrtvama počelo zboriti i pisati, a sve je bilo okrunjeno prvim služenjem Svete mise u Macelju, koju je u nazočnosti desetak tisuća vjernika predvodio kardinal Franjo Kuharić.

Čast poznavanja s gospodinom Živičnjak ukazao mi je prijatelj Ferdinand Lulić, zamjenik predsjednika Društva političkih zatvorenika - žrtava komunizma, od !945 -1952. uznik KPD Stara Gradiška, zloglasne zatvorske ustanove u Staroj Gradišci, poznatoj kao mučilište i gubilište Hrvatskih političkih osuđenika.

Iz, posvetom mi darovane, knjige gospodina Živičnjak:
„U VJEČNI SPOMEN na Hrvatske vojnike, svećenike, franjevce i sve
Hrvatske mučenike, pobijene u svibnju i lipnju 1945. godine na prostorima Maceljske šume kod Krapine i logorima u Mirkovcu kraj
Svetog Križa Začretje i Oroslavlju, naročito me se dojmio njegov oproštaj od žrtava:
„Dragi prijatelji i hrvatski mučenici!

To je sve što sam mogao i znao napisati o vašoj mučeničkoj smrti, da ta istina ostane zauvijek kao opomena za naše sadašnje i buduće hrvatske naraštaje, da se takav okrutni zloćin ne bi nikada više ponovio u našoj napaćenoj Domovini.

Na ovaj se način i opraštam od vas s vječnim zbogom i neka vam
Bog blagoslovi vaše mučeničke grobove i udijeli vam život vječni.

Neka vam je laka ova tužna Hrvatska zemlja koja je natopljena vašom mučeničkom krvlju i neka ovaj zapis ostane kao istinito svjedočanstvo na vaše neopisive patnje i stravične smrti, u vaš vječni spomen!

Neka vam je vječna čast i slava i počivajte u miru Božjem.
Vaš preživjeli supatnik Fran Živičnjak"

U Zagrebu, 15. travnja 1997.

Tako nam Bog pomogao.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 7. lipnja 2021.
-

Izbori su prošli. Čestitam pobjednicima.

Rezultati izbora u Zagrebu i drugdje, pokazali su da nije uspješna, pretežita, strategija ocrnjivanja suparnika: on je ovakav, on je onakav, on je lopov, on je loš, on je strašno loš, bez obzira u kojoj mjeri i je li to točno. Ta strategija navodi na nagovor koji bi glasio:

Glasajte za mene, ja sam manje loš.

To danas ne donosi željene rezultate.

Prevladavajuće usmjerenje pozornosti aspiranata za čelništvo mora biti na sebe i svoju sposobnost raščlambe dosadašnjeg stanja kao i nakane višestupanjskih promjena poboljšanja stanja, od sustava uprave do tijeka toka provedbe obećanih projekata.

Dakle glasujte za mene jer ja sam dobar, ja sam bolji.
Sa mnom ćete bolje živjeti. Dobit će te to i to. Obečavam.

U Zagrebu je bilo brojnih što, koliko toliko realnih: zatvaranje
Jakuševca, izgradnja: Dinamova stadiona, nove bolnice, spalionice otpada, do trenutno nestvarnih: Zagreb na Savi, tunel kroz
Medvednicu, Metro, nadzemna ili podzemna željeznica.

Malo se čudim što se nitko nije sjetio morskih ideja : razdvojbe dijela korita Save i proticanje kroz Ilicu, podzemni aerodrom ispod
Trga bana Josipa Jelačića, s kamponirima u Podsusedu i
Sesvetama ili slične gluposti.

Mislim da je bilo premalo naglašena potreba saniranja u potresu oštećenih objekata i izgradnju zamjenskih porušenih kuća, izgradnja naročito prilagođenog šinskog prijevoza do Zrakoplovne luke Franjo Tuđman i, zbog povećanja sigurnosti građana, izgradnja potrebnih objekata za potrebe vatrogastva i civilne zaštite.

I na kraju za slučaj nakane vračanja imena ulica i trgova preimenovanih u vrijeme komunizma, treba imati na pameti da je Zagreb glavni grad Hrvatske i Hrvata i kao takav po pitanju imenovanja, kako promišljam, ne bi trebao biti u ingerenciji samo jedne političke opcije Grada Zagreba.

Dao Bog da novi čelnici opravdaju povjerenje našeg naroda.