Oganj.blog.hr

Jučer, 6. lipnja 2021. godine, dostojanstveno, uz puni pijetet, u grobnicu kraj Crkve Muke Isusove u Macelju, ukopasmo 84 , od Titovih partizana, krvoločno ubijenih žrtva.
Prije toga pokopano je još 1163 nedužnih žrtava.

Svetu misu i pogreb, u nazočnosti brojnih svećenika, uz nadahnutu propovijed predvodio je biskup Mijo Gorski.

Sjećam se kad je biskup Gorski, 2019. godine, u svojoj homiliji istaknuo riječi blaženog Miroslava Bulešić, Božjeg svećenika, ubijenog 1947. godine:
Moja osveta je - OPROST!

Ministar Tomo Medved u prigodnom je govoru najavio nastavak traženja grobišta žrtava, ubijenih nakon završetka Drugog svjetskog rata, što je za svaku pohvalu.

Na ukopu je bilo puno vjernika, med njima i dosta javno poznatih osoba, ali nije bilo , u Kumrovcu viđenog, župana
Krapinsko -Zagorske županije, Željka Kolar.

Također nisu došli ni nekad često nazočni „desni oporbeni“ političari. Ako je tome razlog bojkot živih, onda bi trebali shvatiti da je narod došao zbog odavanja počasti žrtvama i Svete mise, a ne zbog, pretjeranog naglašavanja nazočnosti političara iz vladajuće stranke.
O žrtvama stratišta, klaonici nevinih žrtava, Macelj, koji u svojim šumovitim njedrima krije oko 130 grobnih lokaliteta s oko 12.000 poubijanih nenaoružanih vojnika i civila, med kojima, na mjestima Lepa Bukva, poimence i 11 svećenika i redovnika te 10 franjevačkih redovnika, doznao sam u susretima s, neposrednim očevidcem i sudionikom tih strašnih zločina, Franom Živičnjak, pitomcem
Domovinske zastavničke škole u Zagrebu, a od 7. studenog 1944.godine djelatni pripadnik Hrvatskih oružanih snaga, kojeg je od sigurne smrti spasio partizanski vodnik i djelatnik Vojne OZN-e Mladen Šafranko, kasniji izvor brojnih informacija o tim tragičnim događajima.

Do 1990. godine o zločinima se šutjelo. Od tada se o Maceljskim žrtvama počelo zboriti i pisati, a sve je bilo okrunjeno prvim služenjem Svete mise u Macelju, koju je u nazočnosti desetak tisuća vjernika predvodio kardinal Franjo Kuharić.

Čast poznavanja s gospodinom Živičnjak ukazao mi je prijatelj Ferdinand Lulić, zamjenik predsjednika Društva političkih zatvorenika - žrtava komunizma, od !945 -1952. uznik KPD Stara Gradiška, zloglasne zatvorske ustanove u Staroj Gradišci, poznatoj kao mučilište i gubilište Hrvatskih političkih osuđenika.

Iz, posvetom mi darovane, knjige gospodina Živičnjak:
„U VJEČNI SPOMEN na Hrvatske vojnike, svećenike, franjevce i sve
Hrvatske mučenike, pobijene u svibnju i lipnju 1945. godine na prostorima Maceljske šume kod Krapine i logorima u Mirkovcu kraj
Svetog Križa Začretje i Oroslavlju, naročito me se dojmio njegov oproštaj od žrtava:
„Dragi prijatelji i hrvatski mučenici!

To je sve što sam mogao i znao napisati o vašoj mučeničkoj smrti, da ta istina ostane zauvijek kao opomena za naše sadašnje i buduće hrvatske naraštaje, da se takav okrutni zloćin ne bi nikada više ponovio u našoj napaćenoj Domovini.

Na ovaj se način i opraštam od vas s vječnim zbogom i neka vam
Bog blagoslovi vaše mučeničke grobove i udijeli vam život vječni.

Neka vam je laka ova tužna Hrvatska zemlja koja je natopljena vašom mučeničkom krvlju i neka ovaj zapis ostane kao istinito svjedočanstvo na vaše neopisive patnje i stravične smrti, u vaš vječni spomen!

Neka vam je vječna čast i slava i počivajte u miru Božjem.
Vaš preživjeli supatnik Fran Živičnjak"

U Zagrebu, 15. travnja 1997.

Tako nam Bog pomogao.

Branko Smrekar
U Brdovcu, 7. lipnja 2021.
-