Oganj.blog.hr

Hoćemo li do novih parlamentarnih izbora biti Srpski vazali?

PRAVOSLAVLJE U HRVATA

Srpska pravoslavna crkva nije pravoslavna crkva Srba, nego pravoslavna crkva Srbije, dok je Hrvatska pravoslavna crkva, pravoslavna crkva Hrvatske.

Po narudžbi Carigradskog patrijarha, 1855. godine, u Ateni je objavljena knjiga: SINTAGMA, koja sadrži popis autokefalnih
Crkava, u kojoj je pod rednim brojem 7. upisana Autokefalna Crkva
Austrijske Monarhije, sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima; pod rednim brojem 6. je navedena Autokefalna Crkva Cipra, a ne
Ciprana; pod rednim brojem 8. Autokefalna Crkva Sinaja, ne
Sinajaca, a pod rednim brojem 9. Autokefalna crkva Crne Gore, a ne Crnogoraca.
Jedino u Hrvatskoj, uz punu potporu svih svjetovnih vlasti, djeluje pravoslavna crkva druge države, kao da je Hrvatska Srpska pokrajina.

To nažalost, našim, na glasu, domoljubnim, visokim crkvenim poglavarima, izim biskupa Vlade Košić, uključujući i novinare, koji sebe diče domoljubnošću, očito nije jasno.
Sva druga, na lažima bazirana, tumačenja su etnofiletizam (religijski nacionalizam), koji spada u stoljetna, svekolika nastojanja velikosrba za utrnućem Hrvatskog identiteta i pokušaj svrstavanja
Hrvatske u Srpskog vazala.

Nacionalne pravoslavne Crkve: Američka, Ruska, Gruzijska,
Bugarska, Rumunjska, Grčka, Albanska, Ciparska, Slovačka i odnedavno, Ukrajinska, su autokefalne.
Makedonska i Crnogorska pravoslavna crkva su, uz potporu svojih vlasti, bez obzira na veliki otpor Srpske pravoslavne crkve, također ostvarile stogodišnji cilj, samostalnost.
Jedino se unas o Hrvatskoj pravoslavnoj Crkvi, do prije tri dana
(Ante Prkačin, u Bujici), javno, nije smjelo ni pisnuti, a kamoli je, od vlasti, priznati, kao druge vjerske zajednic.

Vlast Republike podupire, upitno registriranu, Srpsku pravoslavnu crkvu..
Hrvatsko je kraljevstvo više od 2oo godina imalo vlastitu, autokefalnu, pravoslavnu crkvu. Bila je to poznata Srijemsko-Karlovačka arhiepiskopija, koju je 1690. godine uspostavio katolik, Ugarsko-hrvatski kralj Leopold I, sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima, a koja je 1707. .godine proglasila autokefalnost.
Srbija nema nikakve veze sa Srijemsko-Karlovačkom patrijaršijom.
Hrvatsku pravoslavnu crkvu, 1920. godine, ukinuo je Jugoslavenski kralj Aleksandar Karađorđević. Obnovljena je 1942. godine, da bi je 1945, godine, Jugoslavenski komunist Maršal Tito, opet zabranio.
Nakon naše pobjede u obrambenom Domovinskom ratu, na čelu s prvim Hrvatskim Predsjednikom dr. Franjom Tuđman, 2002. godine predsjednik Vlade RH Ivica Račan je potpisao ništetan ugovor s nepostojećom pravnom osobom naziva “ SPC u Hrvatskoj”.

Dugotrajan proces posrbljavanja Hrvata pravoslavaca, ipak nije bio potpuno uspješan, jer prema popisu stanovništva, iz 2011. godine, oko 11 % svih pravoslavaca se izjasnilo da su Hrvati (17.647), a za tri četvrtine svih Hrvatskih Srba (oko.135.000), Hrvatski je jezik materinji.

Nažalost, Hrvatska pravoslavna crkva je i danas, nepoželjna do te mjere da vladajuće strukture ne žele niti utvrditi istinu o pravoslavlju u Hrvata.
Kao da vrijeme komunizma i dalje traje.

Dosadašnje su vlasti, uz prešutnu potporu našeg Klera, pod utjecajem manjine Srba u Hrvatskoj i Srpskih vlasti, uz Hrvatsku radio televiziju, nekriterijalno, podržavale Srpsku pravoslavnu crkvu i njene laži, dok su Hrvate pravoslavne vjere i Hrvatsku pravoslavnu crkvu, na čelu s arhiepiskopom Aleksandrom, potpuno ignorirale.

Uz to, Srbi se diče našim velikanima, Hrvatima pravoslavne vjere, kao što su: Petar Preradović, Nikola Tesla, Svetozar Borojević,
Dmitrija Demetar, August Harambašić, Milan Ogrizović, Josip
Runjanin…, čime pokazuju svoje nakane.

Pitanju Hrvatske pravoslavne crkve treba pristupiti na isti način kao i prema svim drugim vjerskim zajednicama.

Za podržati je sve kojima će istina, a ne politikantski interesi, biti jedino načelo djelovanja.

Veseli me što su general Ante Prkačin, biskup Vladimir Košić, general Željko Glasnović i brojni intelektualci, poznavatelji povijesti, pokazali zasluženu naklonost Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi.

Samo su istina i usklađeni odnosi Katolika, vjernika Hrvatske pravoslavne crkve, Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, agnostika, bezbožnika i vjernika drugih Crkvi i vjerskih zajednica, uvjeti željenog sklada i mirnog života svih naših građana.
Pojam suživota u takvim odnosima ne bi postojao.
Postojao bi “samo” život, a to i je ono što svi mi, koji volimo Hrvatsku, već dugo želimo.
Bože pomozi!

Branko Smrekar
U Brdovcu, 6. svibnja 2021.