Oganj.blog.hr

Čujem da su ameri potrošili milijune dolara, na jednu anketu, u kojoj su došli do „antologijskih“ rezultata:

Bolje biti zdrav nego bolestan.
Bolje biti mlad nego star.
Bolje biti bogat nego siromašan.
Bolje biti lijep nego ružan.
Oni su na svoje upite dobili odgovore.

Mi smo to znali i bez ankete, a znamo i da: ako nećemo: imati bore, omlohavljenu kožu, reumu, išijas, poremećaj stolice, pigmentacije, gluhoću, slabovidnost, nervozu, pričati iste priče, biti dosadan svima oko sebe, zaboraviti što smo jučer jeli, nositi očale, štap, biti pogrbljeni, probuditi se, a da nas ništa ne boli, imamo „rješenje“. Moramo rano napustiti ovozemaljski svijet.

Kako to odlučuje Dragi Bog, sve drugo nije ni kršćanski, ni pametno, ni normalno ni etično.

Ljudi se, na svaki način, pokušavaju, riješiti boli, prikazati se mlađim, ljepšima, bolje se osjećati.

Izim liječničkih usluga i kontroliranih lijekova, u tom cilju, na tržištu se reklamira i nudi cijeli niz, neprovjerenih, proizvoda koji će nas, „gotovo odmah“ usrećiti:

Kreme protiv starenja, bora, lošeg tena, bolova, lošeg raspoloženja; Sprejevi i losioni: protiv opadanja kose, za rast kose, njen sjaj;

Sprejevi i flasteri protiv pušenja, i koje što drugo.

A za mršavljenje? To je pak posebna priča, koju ni pas, s maslom, ne bi pojeo: flasteri, kreme, tablete, svakakvih vrsta i boja, dijete svakojačkih sorti, tretmani ovakvi, tretmani onakvi i Bog te pitaj što sve ne.

Ali ti moraš biti brz, moraš nazvati odmah, zalihe su pri kraju. Još samo sto komada, uzmi sreću u svoje ruke, zovi, samo zovi. Danas je taj dan, sad ili nikad. Danas nećete platiti toliko, ni toliko, već samo toliko.
„Zovi jučer, sutra je kasno“. Da bude sve „čisto“, možeš naručiti samo preko telefona, nema dućana, samo Internet prodaja
A onda, dok još ljudi sami sebe uvjeravaju, da je to to, ali ne može biti poboljšanja preko noći, a oni su na tretmanu, tek godinu dana, slijede novi, kud i kamo bolji, efikasniji, proizvodi, sofisticiranijih naziva. Nova formula. Tek sad je to ono pravo.

Preporučuju ga: svjetski uvaženi profesor taj i taj, doktorica ta i ta, glumci i glumice, pjevači i pjevačice…

I fakat, na, retuširanim, slikama su super.
Ne, ne, hoću biti takav. Ba takav. Definitivno.

A onda, nakon više mjeseci, masovna razočaranja, nema efekta, bačeni novci, pa to je bez veze, razočarani bacamo tablete, godrnjamo, jamramo, psujemo sve po popisu, popis dostavljamo u privitku.

Samo, sram nas je je priznati da smo prevareni, grizodušje, ne daj Bože da to netko dozna, ispadamo naivni, da ne velim, bedasti.

Zbiljam, mislim da bi bilo dobro osnovati grupu u kojoj bi se razmjenjivala iskustva s tim “nadnaravnim, spasonosnim“ pomažućim sredstvima.

Samo, prvo, koji će prevareni priznati da je na*bao i drugo, kako nazvati grupu? Ime: „Prevareni“ „Pušioničari“, „Pljugeri“, „Naivci“, „Bedaki“, „Tajno društvo izgubljenih iluzija“, je primjeren, ali nije zgodan ni pristojan.

Definitivno mislim da bi tu trebale pomoći i razne udruge potrošača, a još i više, „toliko uspješne institucije sistema“ (sustava).

I onda, na kraju, prestaneš s mukotrpnim bježanjem od samog sebe. Dolaziš k pameti.

Počinješ živjeti za samog sebe. Mogao si i ranije, ali ipak ljepše je i zdravije je biti naočit, zriftan, a ne nagnjeten ko kulenova seka. Koliko košta da košta.

Treba biti umjeren
Kao, primjerice, u pijači:
„Umjereno, umjereno, makar i u najvećim količinama, samo da je umjereno“.

La vita č bella
Ma ke bella nostra lingua croata.

O hrvatskom jeziku, u drugoj prigodi.

Branko Smrekar
U Brdovcu; 12. studenog 2020.