Oganj.blog.hr

Prošao sam: -

Požare (prvo vatrogasno iskustvo imao sam u vojci, u prometnoj nesreći s požarom, šest mrtvih, pazimo da po njima ne gazimo, vozaču puknuta glava, mozak mu curi po tijelu, drugi unesrećeni osakaćeni…); ogroman požar Paromlina, bez stradalih;….
- Eksplozije (deseci šahtova lete u zrak zbog eksplozije etilena u DIOKI-u, koji je uznemirio cijeli istočni dio Zagreba. Pita me jedan vatrogasac: „Drug komandant di smo sigurni“? Odgovaram:„ Samo na Sljemenu“); U Zaprešiću, 220 eksplodiranih čeličnih boca, punjenih acetilenom, lete na sve strane, do par stotina metara daleko;

-Raketiranja, nesreće s opasnim tvarima; vodene bujice; nalete vjetrova; svega, svega, i nikad ne osjećah strah.
Vatrogasci na vatrogasnim intervencijama, za strah nemaju vremena, iz razloga što su duboko koncentrirani na zadaću spašavana ljudi i gašenje požara, na opasnosti i način njihova izbjegavanja. Neugoda dolazi tek kasnije kad razmišljaju što se u opasnoj intervenciji moglo dogoditi.

„Sprestrašen“ sam bio jedino kad su mi njemački vatrogasci posadili drvo prijateljstva. Bijah radostan, ali sam se sjetio da je , nakon smrti „Druga Tita“, nasuprot Vatrogasne škole, posađeno 88 japanskih trešanja. I mislim si, ako mi njemački prijatelji posade još 87 „parkovnih“ hrastova, gotov sam. Nisu, a i na Ksaveru su, još tijekom Domovinskog rata, kao izraz osvete, srušili više stabala trešanja. Dobro sam prošao.

Ipak u službi doživjeh par neugodnih i neizvjesnih dana . Pred prve demokratske izbore, kao komandantu Vatrogasne brigade Zagreb, došli su mi čelnici mjesne zajednice sa zamolbom da se u Savskoj 1, održe izbori za tu mjesnu zajednicu. Rekoše mi : „To je tradicija od kraja Drugog svjetskog rata, nama je to najpogodnije mjesto“.
I ja „bedak“ imajući u obziru da mi vatrogasci nemamo nikakvih predrasuda i da, u svako vrijeme, jednako, bez izuzetaka, profesionalno, interveniramo kod svih nesreća i neugoda, nisam vidio nikakvih zapreka udovoljenju molbe čelnika mjesne zajednice.
Drugi dan, o zamolbi izvijestih čelnika u višem značaju. On o tome sam ne može odlučiti: „Znaš mi smo dio Gradskog sekretarijata za unutrašnje poslove. Ljudi će reći da milicija vrši pritisak na birače Moramo pitati u Gradskom sekretarijatu za unutrašnje poslove“. Ni oni se ne ufaju: „O tome može odlučiti samo sekretar gradskog sekretarijata Zagreb.“
Glasački listići, po mom odobrenju već su bili tiskani, a sekretar gradskog sekretarijata se plaši odlučiti pa pita Republički sekretarijat unutrašnjih poslova. Nitko u sjedištu ne daje odgovor. Treba odlučiti sam sekretar Republičkog sekretarijata. On je u međuvremenu pobjegao iz službe.. Sekretarijat vodi zamjenik. I on, dopušta: “Zašto ne. Kakve vatrogasci imaju veze s politikom?“
Taj mi je tren pao kamen sa srca. A da sam imao par teških dana neugode i iščekivanja, to priznajem.

I još nešto, o mom dopuštenju glasovanja u Vatrogasnoj postrojbi , izim gospode iz mjesne zajednice, do danas je znao samo Dragi Bog. Hvala mu da me je riješio muka.
C' est la vie

Branko Smrekar
U Brdovcu;3. studenog 2020.