Oganj.blog.hr

Hrvatski su pirotehničari naši mirnodopski junaci. Ratnici u miru. U povijesti svog djelovanja imaše velike uspjehe, ali i brojne tegobe do posljednjih poteškoća, zbog kojih traže razgovor u Vladi Republike Hrvatske, s objašnjenjem: “U nacionalnom programu protuminskog djelovanja, za ovu godinu predviđeno je razminiranje 51 milijun kvadrata, međutim na održanom sastanku s predstavnicima Hrvatskog centra za razminiranje u srpnju, obavješteni smo da će se razminirati samo 32 milijuna kvadrata, što znači da već od rujna, gotovo nema posla niti za jednu tvrtku koja obavlja poslove humanitarnog razminiranja jer se neće razminirati 19 milijuna planiranih kvadrata”.
Osim gorućih problema oko smanjena obima posla i otkaza, žele razgovarati i o dinamici samog razminiranja, kao i o izlaznoj strategiji, odnosno prekvalifikaciji i zapošljavanju pirotehničara koji do kraja razminiranja neće steći uvjete za mirovinu te o iznosu njihove najniže mirovine.
Obzirom da su to častni, nezamjenjivi, stručnjaci vrlo opasnog posla, vrijedni divljenja i najvećeg poštovanja, zaslužili su rješenje svojih tegoba.
Nakon jednog njihovog prosvjeda, 3. svibnja 2016.godine, na: fb stranici Branko Antonella Smrekar i blogu Oganj.blog. hr objavih:

PIROTEHNIČARI ČIMBENICI NACIONALNE SIGURNOSTI

Imah čast i odgovornost sudjelovati u pripravi i provođenju osposobljavanja prvih hrvatskih pirotehničara za humanitarno razminiranje. Osposobljavanje, naročito zdravstveno sposobnih polaznika , po posebno odobrenom programu, obavljala je Vatrogasna škola MUP-a u Zagrebu. Nastavu, koju su provodili najbolji hrvatski stručnjaci tog područja, bila je izuzetno zahtjevna.
Nakon teorijske, praktični dio nastave obavljao se na posebnom vojnom vježbalištu, uz policijsko i medicinsko osiguranje i uporabu ubojnih minsko eksplozivnih sredstava.
U razdoblju od 1996. do 2001.godine nastavni je proces prošlo 560 polaznika. Hvala Bogu svih tih godina, zbog sjajne priprave, stručnosti i pozornosti specijalista, koji izvodiše nastavu, nismo imali ni jednog stradalog.
Poslije edukacije pirotehničari su se, s velikim entuzijastom pa i ushićenjem, zapošljavali u jedinoj državnoj tvrtki za razminiranje. U početku su, imali solidne plače i primjerenu radnu normu, a onda je došlo do promjena. Tobože zbog jedine mogućnosti da se razminiranje financira vanjskim donacijama, data je mogućnost privatnim tvrtkama u Domovini i inozemstvu da i one sudjeluju u natječajima za posao razminiranja. Tada se dogodio kaos. Profit poslodavca dobio je primat. Plače pirotehničara se umanjuju, norme povećavaju, sigurnost rada smanjuje, a pod takvim uvjetima ni kvaliteta učinjenog posla, ni uz najveće htijenje, ne može biti na potrebnoj razini.
Pirotehničari zbog navedenog iskazuju nezadovoljstvo. S pravom. Njihova agonija jako me podsjeća na davni Pollakov film „I konje ubijaju zar ne“. Svim srcem podržavam naše junake, koji, svakodnevno se izlažući svim mogućim pogibeljima, u svoj posao uvode znanje, sposobnost, hrabrost i koncentraciju. Puk ih vjerojatno, kao i nebrojeno puta dosad, onako salonski podržava, tradicionalno pokazujući implozivni potencijal i poslovičnu indolentnost. A vlast ? Ne bih volio da se obistini krilatica pokojne tete Ivke:“ Gubec komunistički, rit fašistička“. Lijepi govori, puni laži i demagogije, a djelovanje isključivo u osobnom interesu. Verbalna potpora pirotehničarima ovog puta nije dovoljna. Potrebna im je i djelatna pomoć. Vlada to može i mora. Zbog sigurnosti pirotehničara, ali i svih naših građana i turista.
Branko Smrekar
U Brdovcu;8.kolovoza 2020.
.