Oganj.blog.hr

Jako mi se dopala izvedba pjesme naše legendarne dive, Josipe Lisac: Lijepa naša domovino, koju je, 1835. godine. napisao Antun Mihanović. No, kao što napisah, nije mi zvučala kao himna. Donekle sam prepoznao samo njene riječi. Nacionalna je himna ponos svakog stanovnika, bilo koje zemlje na svijetu.
To bi po definiciji trebala biti unikatna kompozicija, koja, u kombinaciji s riječima, budi osjećaje patriotizma i pripadnosti državi i naciji. Ljudi je znaju, vole i pjevaju.
Kad bi naši sportaši, na Josipin način otpjevali himnu, teško me razuvjeriti da ne bi bilo gledatelja, koji, uz podsmijeh, ne bi pomislili da se radi o, oponašanju zvukova iz prirode.
Pjesma, koja je izvedena , bila je, zaista, unikatna, drugačija, ali ne i kompozicija, koja bi podsjećala na našu himnu, jer je nitko, osim sjajne Josipe, ne bi znao tako otpjevati. Praktički smo je svi, čuli prvi put u životu.
Kad sam shvatio da to tako mora zvučati, u njezinoj izvedbi, bilo mi je lakše. Do tada sam mislio da mi nosač zvuka, kao nekad stari kazetofoni, zateže.
Sjajno , ali neprimjereno. Antun, uglavnom, da, ali Josipa tu nisam primijetio.
Ne bi me čudilo da se, u duhu „umjetničke slobode“, netko dosjeti prekrivanje krova Crkve svetog Marka, u Zagrebu, „krasnim“, glaziranim ,jednobojnim crijepom. Danas mi je, pri tom razmišljanju, jedan krasan stručnjak, doktor i domoljub, dodao da bi se, u cilju razbijanja monotonosti, netko mogao sjetiti da se, namjesto hrvatskih obilježja, na krov ugradi zastava, duginih boja. Na parlamentarnim izborima ćemo odlučiti hoće li se to i dogoditi.
Zbog JMBG-a su mi ostali neki pojmovi: subverzivno djelovanje, vanjski i unutarnji neprijatelj, neokolonijalizam, indoktrinacija…Vrijeme me je, zbilja, pregazilo. „Toga, unas, više nema“. Jedva čekam kupiti nosać zvuka s tom novom izvedbom. Probat ću je naučiti pjevati. Od takve „himne“ ću, moguće, odustati, ali od tvorne ljubavi prema Domovini, sigurno neću.
I naravno, ovdje ne pišem o, predivnoj, Josipi Lisac, koja bi mi bila draga da na glavu stavi i glavicu kiselog zelja, jer njoj sve pristaje pa i izvedena pjesma, samo, s mog konzervativnog motrišta, ne u ovoj prigodi.
Branko Smrekar.
U Brdovcu; 21.veljače 2020.