Oganj.blog.hr

Jednom crnac, uvijek crnac.
Jednom komunist, uvijek komunist.
Jednom kriminalac, ne znam, malo vjerojatno, ali ni to nije nemoguće.
A boja kose? Kako tko!
Ja, plav pa u četrdesetim tamniji i sad se nadam promjenama na svjetlije. Čisto normalno.
Čovjek i čovjekica , do nekih godina, pokušavaju skrivati svoje godine, a onda shvate da od sebe ne mogu pobjeći pa prestaju s dijetama, kremama, neki i farbanjima kose, odustaju od umjetnih trepavica, obrva, noktiju i tko zna čega sve još.
Drugo su pak oni i one, koje svoj izgled rješavaju punilima, plastičnim operacijama i, samo Bog zna, čime sve još. Hoće prikriti starost. To pak ide do neke mjere. Uputila me supruga da se na nekim dijelovima tijela godine: vrat, ruke, koljena … ne mogu, previše, skrivati.
Naravno svatko ima, po pitanju izgleda, svoju slobodu odlučivanja.
Pričao mi jedan prijatelj, estetski kirurg, međunarodno priznati stručnjak u suzbijanju opojnih sredstava, a. slikar, pun duha, koji za sebe veli da je mali, dlakavi i …perverzni: Dođe mi ženskica, nakon operacije lica, na kontrolu. Pitam kak se osjeća, a ona kroz zube profuflja:“ Gospon doktor, ja više ne mogu jesti juhu, ne mogu se nasmijati, do kraja otvoriti usta, ali, gospon doktor, ja lijepo izgledam. Ja sam zadovoljna. “.
Mislim si, super, no da li je iskrena? To samo Bog zna.
I tu dolazimo do najvažnijeg životnog pitanja: Kak si zadovoljan sam sa sobom?
Branko Smrekar.
U Brdovcu;17. veljače 2020.