Oganj.blog.hr

Igre bez granica, francuski: Jeux Sans Frontieres televizijski je spektakl u organizaciji Europske radiodifuzne unije (EBU) koji se, na inicijativu vojskovođe i političara Charles de Gaulle-a, održava od 1965.godine. I mi smo ga, na našoj javnoj televiziji, imali prigodu vidjeti.

“Igre bez granica” do danas su ostale sinonim za čistu zabavu, za sve generacije.

Sadašnje, političke, igre bez granica, nisu zabava. One su „Sodoma i Gomora“ naše zbiljnosti.

Potvrda tome su i, opetovana, glasovanja u Skupštini Grada Zagreba, o Generalnom urbanističkom planu. Prvotno se HDZ, dosljedno, već viđenoj, kalkulantskoj politici, u cilju prolongacije donošenja, od većeg dijela struke, oporbenih zastupnika, brojnih udruga i građana, štetnog pa i pogubnog Plana, odjednom dosjetio predložiti 14 amandmana, a kao „protumjeru“ tome, stranka Milana Bandića , sama je sebi, ad hoc predložila dodatnih, 65 amandmana. Da bi politička predstava bila dojmljivija, gradonačelnik je, mimo svoje stranke, predložio i svojih 6 amandmana. Onda su, Bandić i njegova stranka, meni očekivano, odustali od svih svojih amandmana, a dogovorno, zauzvrat, HDZ je odustao od svoje četiri „antologijske“, naknadnom pameću pripravljene, primjedbe.
Danas je uslijedio nastavak Bandićevi nisu podržali ni jedan od 11 HDZ-ovih amandmana, a zauzvrat su se „odbijeni“ odlučili ne prihvatiti GUP.
Činuca mi se da su uzrok tome unutarstranački izbori u HDZ-u. Glavni konkurent sadašnjem predsjedniku se očitovao protiv GUP-a. Sada se ni predsjednik ne smije suprotstaviti, struci i narodu.
Generalni urbanistički plan nije prihvaćen. Čeka se nova prigoda ako je bude.


Tužno je da se sudbina izgleda Grada Zagreba i njegova daljnjeg razvoja , određuje prema stranačkim i, prije svega, osobnim interesima.
Zagreb, kao naša prijestolnica, nije briga samo njegovih građana, već, svih Hrvata, ma gdje živjeli.

A, prije spomenuti, referendum? On može, prema dosadašnjim zbivanjima, samo pokazati da je ovakav GUP neprihvatljiv. Trošenje vremena bez iznalaženja potrebnih promjena. Konkretni se rezultat može očekivati tek kad se problematika prepusti struci i željama građana. Sve drugo je pobjeda politike nad zdravim razumom.

Na kraju ću završiti vicom, iz sredine prošlog stoljeća: „Znaš, kak se u Tunguziji određuje da li je sifilis spolna bolest? Kak? Einfach! Deneju to pitaje na dnevni red parlamenta i ak je prek pol zastupnika za, onda je spolna bolest, a ak ih je maj od pol, onda ni.“

Nije li to danas i pri nama, i ne samo u Zagrebu.

A u Saboru ništa novo. „Vrana vrani oči ne kopa.
Dogovorna tiranija.
Ne znaš tko koga…., ali znaš da svi oni …. nas.
Dodamo li tome fašističke, nihilističke, totalitarističke i vrijeđajuće izjave čelnika Hrvatske seljačke stranke i njegovu koaliciju s, ideološki bliskom, najvećom oporbenom strankom, SDP-om, nepobitno je da svi navedeni nisu nikakvo rješenje za Republiku Hrvatsku.
Trebamo se upitati:
Što je nama ovo trebalo?
Hoćemo li i dalje glumiti rezistentnost na sva zla koja nas zadesiše, našom nepromišljenošću, naivnošću i neupućenošću, ali, najviše, bezobraznim „numizmatičkim talentom“ političara, koje izabrasmo.
Katastrofi se možemo oduprijeti već na slijedećim izborima, glasujući za Miroslava Škoru, stranke koji ga podržaše na predsjedničkim izborima i brojnim, čestitim, domoljubnim, stručnjacima, koji se zbog pokvarenog ponašanja dosadašnjih vladara, nisu htjeli baviti politikom. Narod je taj koji ih mora potaknuti na ulazak u nove vladajuće strukture.

Ako to ne učinimo, ništa se neće promijeni pa bi mogli doći u situaciju, koju naši stoljetni neprijatelji, jedva čekaju:
„Došli u sedmom, ošli u dvadesetprvom stoljeću“.

Hoćemo li to dozvoliti? Ne daj Bože. Imamo rješenje: Škoro i domoljubi,„ Sad il nikada! Sada više nego ikada!“

Branko Smrekar.

U Brdovcu;11.veljače 2020.godine