Oganj.blog.hr

Moj je Brdovec, od 1963. do 1967. i od 1975. do1990.godine bio u sastavu Grada Zagreba. U Zagrebu sam se izškolovao i preko trideset godina djelovao u sustavu zaštite njegovih građana. Zato ću malo promišljati o temi koja me se, samo posredno, tiče:
Od organizatora prosvjeda poznam samo Gogu P. r. O., komunikativnu, veselu, ugodnu, osobu lijepog glasa, ali nevezano s tim, držim da desetak tisuća prosvjednika nije zanemariv broj. To je narod.
Ne čudim se političarima iz vlasti i žetončićima, koji zbog očuvanja pet puta većih plaća, a i mirovina, od prosječnih, nisu bili na prosvjedu, ali ne znam da li su trebali biti nazočni oni koji proklamiraju borbu za interese svog naroda.
Mislim da ovo i nije bio samo prosvjed protiv Milana Bandića. Bio je to prosvjed širih premisa: protiv nepoštenja, muljanja, bahatosti, nekulturnog ponašanja, nesposobnosti, laganja… koji vrijeđaju Hrvatski narod, do te mjere da ni sluganska sredstava javnog priopćavanja to ne mogu sakriti.
Činjenica da zlodjela otkrivaju pretežno istraživački novinari, nedvojbeno potvrđuje da je često puta izrečena rečenica: Neka institucije sistema odrade svoj posao, samo jedna od ispraznica, kojom nas, svakodnevno, zasljepljuju.
Jednom je naš kapelan, na skupštini dobrovoljnog vatrogasnog društva, javno rekao da su se dva dječaka, na vjeronauku, potukla, uz komentar:“ Mislim da je to jako, žalosno“.
Nekak mi se čini da je i pri nas, sve, jako, jako žalosno.
Branko Smrekar.
U Brdovcu;2.veljaće 2020.