Oganj.blog.hr

Tzv. SPC u Hrvatskoj, po hrvatskom pravu stječe pravnu osobnost, potpisom ugovora kojeg se ne može potpisati bez pravne osobnosti!

SPC nije u Hrvatskoj upisana u Evidenciju vjerskih zajednica već se djelovanje SPC temelji na jednom ugovoru, koji nije međunarodni ugovor, kao ugovor između RH i Svete Stolice, koja je zasebni subjekt međunarodnog prava. To nije niti ugovor s nekom Crkvom koja ima pravnu osobnost po svom vlastitom (kanonskomu) pravu. Ugovor o financiranju SPC potpisan je 2002. godine između predsjednika vlade RH Ivice Račana (SDP) i „predsjednika episkopskog savjeta SPC u Hrvatskoj,,, jednoga gospodina koji se lažno predstavljao, jer u članku 5. Ustava SPC navodi se koje su pravne osobe SPC, a u članku 10. koje su crkveno-hijerarhijske i samoupravne vlasti i tijela. Niti ovdje niti bilo gdje u Ustavu SPC ne postoji takav savjet, pa stoga niti takav predsjednik. Odredbe članka 8. Ustava SPC: "Imovinsko-pravne interese crkve pred državnim vlastima ... zastupaju oni crkveni organi, koji su određeni ovim Ustavom" govore, da de iuro nitko nije potpisao i ovaj ugovor s Republikom Hrvatskom pravno ne postoji. Ne postoji i bilo kakav odvojeni dio SPC koji bi mogao biti nazvan „SPC u Hrvatskoj“ nego u RH postoji pet eparhija SPC, koje nisu nikako odvojene od onih u Srbiji. Ugovor o djelovanju SPC na tlu RH jest, dakle, de facto ništetan. Taj je ugovor u stvari „act inexistant”- akt, koji ne postoji. Uz to SPC, ne samo da nije upisana u evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, nego u vrijeme potpisivanja navedenog ugovora s Račanovom vladom SPC nije bila registrirana niti u Srbiji. Tamo je SPC registrirana godine 2006 – dakle 4 godina nakon ugovora s Račanom. Sve to znači da Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj djeluje ilegalno odnosno protuzakonito, a iz toga proizlazi da je SPC iz Hrvatskog Državnog proračuna od 2002. do 2018. dobila protuzakonito više od pola milijarde omraženih „ustaških“ kuna. Iz proračuna lokalnih jedinica isto. Hvala Hrvatima kažu svako malo, na svoj osebujni balkanski način.

Ugovor se temelji na Ustavu SPC, koji u 2002. nije važio niti u Srbiji. U RH SPC nije upisana u Evidenciji vjerskih zajednica te na ovaj način nije mogao niti biti utvrđen njen ustav, kojeg nema. Kad su upisana 428 organizacijska oblika možda je utvrđeno 428 ustava?

Ugovor ne propisuje koji iznos mora dobivati tzv. SPC u Hrvatskoj iz državnog proračuna kao što je to slučaj kod drugih vjerskih zajednica nego „Episkop odnosno episkopski savjet podnosi zahtjev”. Kako to da je episkop i episkopski savjet jedno te isto, nije jasno, ali jasno je da podnositelj zahtjeva traži ne neki propisani ili reglamentirani iznos, nego što je njemu potrebno. „Sredstva za uzdržavanje dostavljaju se Episkopskom savjetu SPC u Hrvatskoj, odnosno njegovog središnog fonda” (čl.23 ZPPVZ), a Ustav SPC tvrdi da u SPC postoji samo jedan budžet – onaj u Beogradu i njemu se dostavljaju svi prihodi. Znači, novac iz Hrvatskog državnog proračuna odlazi ravno u Beograd!
Sve slijedeće Hrvatske vlade nakon Račanove, isto dodjeljuju hrpu novca jednoj stranoj Crkvi – Crkvi strane države, koja djeluje u RH na temelju nepostojećeg ugovora. Ivica Račan je lijepo poklonio stranoj Crkvi svu pravoslavnu imovinu u RH, bez obzira na to što je većina stečena u stoljetnom postojanju Ugarsko-Hrvatske pravoslavne Crkve, zvane Karlovačka mitropolija (čiji je poglavar nosio titulu Patrijarh Hrvatski), sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima, koji su se tisućljeće i pol, sve do 1946. nalazili u sklopu hrvatske države, dok jugoslavenski komunisti, iz Hrvatske nisu istočni Srijem, s hrvatskim gradovima: Zemunom i Srijemskim Karlovcima, poklonili „bratskoj“ srpskoj socijalističkoj republici.

Po srbijanskom Zakonu o Crkvama i vjerskim zajednicama (članak 29.) srbijanska država plaća samo zdravstveno i mirovinsko osiguranje svećenstvu. Ništa više! Zato se SPC u Srbiji mora samouzdržavati.
U RH država podmiruje sve troškove poslovanja vjerskih zajednica pa tako i plaće episkopa i svećenika, stan, režije ... U Hrvatskoj, u svih pet eparhija ima sveukupno, oko 50 svećenika SPC-a.Znači deset svećenka po eparhiji. U Srbiji ne postoji niti jedna eparhija koja ima manje od 200 svećenika, jer manji broj svećenika ne bi mogao uzdržavati eparhijskog arhijereja. U Hrvatskoj u jednoj eparhiji ima prosječno deset svećenika koji, uz troškove administracije, stanovanja režija, automobila… ne mogu, naravno, uzdržavati arhijereja, ali nikog nije briga kakvi su troškovi kad sve plaćaju Hrvati1)
Osnovna plača svećenika SPC-a u RH duplo je veća od plače svećenika SPC-a u Srbiji. Za dodatne 3 parohije ide još 25% na plaču. Znamo da ima svega 50 svećenika na 400 parohija – prosječno 8 parohija po svećeniku. Svećenik može biti i član nekog eparhijskog savjeta ili drugog organa i za to bi dobivao još jednu plaču. Osim toga plaćeni su i stan, režije ...
Od svega navedenoga slijedi da svećenik SPC-a u Hrvatskoj, u usporedbi sa svećenicima SPC-a u Srbiji. dobije i do 10 puta veću plaču. Sve to plača država Hrvatska.
U vjerskim školama SPC-a u RH svi su učitelji iz Srbije i BiH(RS), ponajviše u bogoslovije u manastiru Krka, gdje uopće nema državljana RH – ni učitelja ni učenika. Dakle, nitko od njih nije državljanin RH, ali država RH uzdržava te ustanove.

Episkop je poslodavac svećenicima, zato i svećenici SPC-a primaju plaću od episkopije (mitropolije). U Zagrebu je sjedište u kojem službuje Mitropolit „Zagrebačko-Ljubljanski i cijele Italije“. Na popisu svećenika te eparhije ima 10 koji služe u RH i još 10 njih u Sloveniji, koji po Ustavu SPC-a moraju dobivati plače iz Mitropolije u Zagreb.

PITANJE BR.1

U normalnim državama, kad postoj opravdana sumnja da se novac iz državnog proračuna troši na nezakonit način, moraju državni organi to ispitati, a dok traje taj postupak prekida se isplaćivanje novca do donošenju odluke.

Kako to da tzv. SPC u Hrvatskoj na temelju ništetnog ugovora dobije hrpu novaca iz Hrvatskog državnog proračuna?

PITANJE BR.2

Veliki dio hrvatske pravoslavne imovine koju je, na nezakonit način, Ivica Račan poklonio tzv. SPC u Hrvatskoj, iznajmljuje se. Poznato je da samo u Zagrebu od iznajmljivanja 97 nekretnina, tzv. SPC u Hrvatskoj godišnje zarađuje 15 000 000 Kn.

Da li je tzv. SPC u Hrvatskoj platila porez od tog novca i ako je kada i koji iznos?
Tko je, zapravo, porezni obveznik, kad znamo da u Evidenciji vjerskih zajednica tzv. SPC u Hrvatskoj, nije upisana, nego njenih 428 organizacijskih oblika?

PITANJE BR.3

Postoje li svećenici tzv. SPC u Hrvatskoj, čije su parohije na teritoriju neke druge države, a dobivaju plače u RH, dakle iz Hrvatskog državnog proračuna?

PITANJE BR.4

„Srpska pravoslavna crkva, odnosno njen organski dio u Republici Hrvatskoj, kojeg čine eparhije: Zagrebačko-Ljubljanska; Gornjokarlovačka; Dalmatinska; Slavonska i Osječko-Poljska i Baranjska (u daljnjem tekstu: Srpska pravoslavna crkva u Hrvat¬skoj)… „(Ugovor od zajedničkog interesa između Vlade RH i SPC). Taj popis nije istinit.
SNV objavljuje ispravni popis - Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj sačinjavaju Mitropolija zagrebačko-ljubljanska i eparhije Dalmatinska, Gornjokarlovačka, Slavonska, Osječkopoljska i baranjska, Zahumsko-hercegovačka i primorska, koja u svom sastavu ima grad Dubrovnik.(2)

Eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska, koja u svom sastavu ima gradove Metković, Dubrovnik, kao i otok Korčulu. Ima sjedište u BiH i ne postoji u Ugovoru od zajedničkog interesa ali de facto djeluje u RH.
Dobije li i ona novac iz Državnog proračuna RH?

PITANJE BR.5

Većina episkopa(biskupa), svećenika, monaha, učitelja u vjerskim školama tzv. SPC u Hrvatskoj nisu državljani RH nego su državljani Srbije ili BiH(RS), koje nisu članice EU(3). Da bi oni dobili posao u RH najprije moraju dobiti boravak(4).
Na koji su način zaposleni episkopi(biskupi), svećenici, monasi, učitelji u vjerskim školama, službenici SPC, koji nisu državljani RH?
Tko je njihov poslodavac, kad znamo da u Evidenciji vjerskih zajednica kod Ministarstva uprave nije upisana SPC, a poslodavac mora biti neka pravna osoba?
Rade li sve već navedene osobe još uvijek kod poslodavca, koji je pokrenuo postupak za njihovog zapošljavanja i za kojeg nije izdana dozvola za boravak i rad?
U slučaju da je poslodavac neki od onih 428 evidencijskih oblika napr. parohija A, u slučaju da je svećenik dobio nalog i za parohiju B, je li prekršen zakon o strancima, dakle rade za poslodavca, za kojeg nije izdana dozvola za boravak i rad?
Na temelju su državljani Srbije ili BiH(RS) su dobili boravak u RH, da bi bili nakon toga u RH bili zaposleni?
Jesu li dobili boravak?
U slučaju da nisu dobili boravak – na temelju čega su zaposleni?

PITANJE BR.6

Hrvatski mediji (5) više puta objavljuju kako su članovi klera „SPC u Hrvatskoj”, koji nisu hrvatski državljani, ratovali protiv RH. Npr. Slavonski episkop Jovan Čulibrk, sa sjedištem u Pakracu.

Postoje li svećenici „SPC u Hrvatskoj”, državljani Srbije, Crne Gore ili BiH(RS), koji su u Domovinskom ratu ratovali protiv Hrvatsk. Zakon o strancima propisuje da takvi ne mogu dobiti zaposlenje u RH.
Na temelju čega su dobili boravak i dozvolu za rad?

PITANJE BR.7

Postoje li svećenici „SPC-a u Hrvatskoj”, čije su parohije u Sloveniji (dio Mitropolije Zagrebačko-Ljbljanske) ili druge države (Srbija i/ili BiH(RS) a dobivaju plače iz neke biskupije čije je sjedište u RH, to jest zaposleni su u nekoj drugoj državi kao svećenici SPC-a, a dobivaju plače iz Hrvatskog državnog proračuna?

PITANJE BR.8

U bogosloviju u manastiru Krka nema državljani RH. U ovom su manastiru svi iz Srbije ili BiH(RS) – učitelji, učenici, monasi.

Na temelju čega su učenici vjerskih i drugih škola „SPC-a u Hrvatskoj”, ( bogoslovije u manastiru Krka i gimnazija u Zagrebu ), koji nisu državljani RH, dobili dozvolu za školovanje u RH?

PITANJE BR.9
Mitropolija zagrebačko-ljubljanska osnovala je Srpsku pravoslavnu gimnaziju u Zagrebu. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, odobrilo je rad gimnazije 10. svibnja 2005(6).
Po Zakonu o pravnom položaju, vjerske zajednice mogu otvarati vjerske škole. U tom zakonu nema niti rječ kako vjerska zajednica može otvoriti manjinsku školu.
Manjinsko zakonodavstvo daje mogućnost manjinama otvarati manjinske škole. U tom zakonodavstvu nema niti riječi kako neka nacionalna manjina može otvoriti vjersku školu. Kad bi to bilo moguće, u RH bi postoje Talijanske katoličke gimnazije ili Turske islamske gimnazije, ali takvih nema.
U slučaju da je Srpska pravoslavna gimnazija u Zagrebu osnovana kao vjerska ustanova, ona može biti „pravoslavna”. U slučaju da je ta gimnazija otvorena kao manjnska (Zašto baš u Zagrebu?) ona može biti „srpska”.
Na temelju čega je Srpska pravoslavna gimnazija u Zagrebu istodobno i „pravoslavna” i „srpska”?
PITANJE BR.10
U bogoslovlju u manastiru Krka svi su učitelji i učenici stranci - državljani Srbije i/ili BiH(RS).
Zašto RH uzdržava bogosloviju u manastiru Krka kad u njoj uopće nema hrvatskih državljana?
PITANJE BR.11

Po Zakonu o pravnom položaju vjerskih zajednicama, vjerske zajednice mogu otvarati vjerske škole, ali, jer je u RH službeni jezik hrvatski (čl.12 Ustava RH) edukacija u vjerskim školama mora biti na hrvatskom jeziku. U bogoslovlju u manastiru Krka, svi su učitelji i učenici državljani Srbije i/ili BiH(RS), a edukacija je na srpskom jeziku. Slično je stanje i u Srpskoj pravoslavnoj gimnaziji u Zagrebu.
Tko i na temelju čega je dozvolio da se u vjerskim ustanovama tzv. SPC u Hrvatskoj - Bogoslovlje u manastiru Krka i Srpska pravoslavna gimnazija u Zagrebu održava edukacija na stranom, srpskom jeziku?
Pravilo 38, VI Ekumenskog sabora (678 g.) glasi „redoslijed crkvenih djela mora slijediti državnu raspodjelu”, a što znači da se obnavljanjem samostalne Hrvatske države mora obnoviti i samostalna pravoslavna crkva, čije je postojanje uvjet punine hrvatske državnosti i suvereniteta.

Izvori

1. Hrvatski arhiepiskop Aleksandar, Hrvatska pravoslavna crkva bila je jest i bit će, Zagreb, 2017, str. 39.
2. https://snv.hr/institucije/srpska-pravoslavna-crkva
3. https://www.jutarnji.hr/…/otkrivamo-tko-su-napadnu…/1204346/
http://pravoslavie.ru/78669.html
4. http://www.spc.rs/sr/slava_bogoslovije_sveta_tri_jerarha_0
5. http://www.iusinfo.hr/DailyContent/Topical.aspx?id=23374
https://www.hop.com.hr/…/srpski-obavjestajac-terorist-epis…/

https://www.hop.com.hr/…/nevideni-skandal-hrt-a-srpski-ter…/
6.https://hr.wikipedia.org/…/Srpska_pravoslavna_op%C4%87a_gim…
https://www.vecernji.hr/…/srpska-pravoslavna-gimnazija-kant…
https://www.lupiga.com/…/mira-bicanic-profesorica-pravoslav…

Zakon o strancima - Članak 96.
(1) Stalni boravak odobrit će se strancu koji, uz uvjete iz članka 92. ovoga Zakona:
4. poznaje hrvatski jezik i latinično pismo te hrvatsku kulturu i društveno uređenje,
Branko Smrekar
U Brdovcu,22.rujna2019.