Oganj.blog.hr

Krajem pedesetih,početkom šezdesetih,sijali smo domaću koruzu, a olupljene štruke čuvali i sušili na najžima. Jednog dana, nakon sumnje da je koruze sve manje,pokojna je majčica vidjela strinu, s korbom koruze, kako silazi s našeg tavana i onak skromna, pobožna i miroljubiva došla je do tateka “Joža nekaj bi ti rekla, ako mi daš riječ da nebuš nikom reko“ . „Budi bez brige,kaj da je h beton zabito“ „Vidla sam strinu kak nam s tavana nosi koruzu“ Još nije ni završila,a tatek je već bil na dvorištu i zavikao: „Strina pa ti nam kradeš koruzu“ A strina, kojoj je takvo ponašanje bio običaj ,odgovori: ,,'ebamu vrag mater do me je vidiv“.Tatek ,jedva dočekavši zaviče „Nada,strina ti kune mater“
Danas je drugačije, „'ebamu vrag mater tko mi kaj dokaže“. Srećom imamo neovisnu sudbenu vlast,toliko neovisnu da suce najviše razine biraju saborski zastupnici,koji o pravu ne moraju imati blage veze.Važno je samo da glasuju sukladno dogovoru vlasti i oporbe. Dva su tome razloga:prvo mandat sudaca traje dulje od jednog mandata vlasti i drugo,također znano, „Vrana vrani oči ne kopa“, A struka? Ma kakva struka,važna je samo dirigirana ruka. Podsjeća me to na jedan vic iz onog doba,kad je neupućeni turist htio nešto doznati pa na stranim jezicima pitao milicajca da li govori engleski. „Ne“! Njemački? „Ne“! Francuski? „Ne“!Talijanski? „Ne“! Ruski? „Ne“! Prekipjelo to njegovom, jednako učenom, kolegi: „Jesi glup pa ne znaš ni jedan jezik“ i dobi odgovor:“Nema veze,vidiš ovaj ih zna pet pa mu to niš ne pomaže“. Živjet će ovaj narod“. Samo kak? Nikak.
Ipak nije sve tako crno. Enormni uspjesi u kažnjavanju krađe namirnica u dućanima, naplati sitnijih prometnih prekršaja,poput krivog zaustavljanja i parkiranja automobila,prodaje starih traperica i drugi ekvivalentni prekršaji „koji se mogu okarakterizirati kao rušenje ustavnog poretka“ snažno opterećuju sudstvo u drugim zadaćama. A pravda? Malo me podsjeća na Mount Everest. Što se penješ bliže vrhu manje je zraka. Što je veći lopovluk pravde je sve manje. Iako u pravilu nema dokaza, nitko se ničega ne sjeća,povlače se iskazi,zbog proceduralnih pogrješaka, često samih sudaca,obnavljaju procesi,predmeti ponekad neprimjereno privremeno „eutanaziraju“,drže u ladicama…Nema ni priznanja pa ni djelomičnog, poput onog kad je jedan visoki inozemni državni čelnik poslikan na jednoj privatnoj zabavi u prilično potentnom stanju, ponosno priznao da je to njegov ordinarijus , ali da na slici nije on.
Izgleda da unas nema ničega,izim poslušnih sudaca,bogatih „numizmatičara“,kvarnih političara , svakojačkih povezanosti i ojađenog naroda. Dokle tako? Do promjena redatelja i svih glumaca. Hrvatsko pravosuđe,pod ravnanjem politike nije,kako se to voli reći,crna rupa, ono je crna izbočina. Moramo je izravnati,kako bi udovoljili najvećoj zadaći:povratku ukradenog. Bez toga nema nam spasa. Sačuvajmo ovu lijepu Zemlju i očuvajmo naše bogate duhovne blagodati.
Branko Smrekar
U Brdovcu,22. svibnja 2016.

Imah čast i odgovornost sudjelovati u pripravi i provođenju osposobljavanja prvih hrvatskih pirotehničara za humanitarno razminiranje. Osposobljavanje, naročito zdravstveno sposobnih polaznika , po posebno odobrenom programu, obavljala je Vatrogasna škola MUP-a u Zagrebu. Nastavu su provodili najbolji hrvatski stručnjaci tog područja, bila je izuzetno zahtjevna. Praktični dio nastave obavljao se na osiguranom vojnom vježbalištu,uz uporabu pravih ubojnih naprava, uništavanje minsko eksplozivnih sredstava i drugo. U razdoblju od 1996. do2001.godine nastavni je proces prošlo 560 polaznika. Hvala Bogu svih tih godina nismo imali ni jednog stradalog .
Posije edukacije pirotehničari su se,s velikim entuzijastom pa i ushićenjem,zapošljavali u jedinoj državnoj tvrtci za razminiranje. U početku su, imali solidne plače i primjerenu radnu normu. A onda je došlo do promjena. Tobože zbog jedine mogućnosti da se razminiranje financira vanjskim donacijama dana je mogućnost privatnim tvrtkama u Domovini i inozemstvu da i one sudjeluju u natječajima za posao razminiranja. Tada se dogodio kaos. Profit poslodavca dobio je primat. Plače pirotehničara se umanjuju,norme povećavaju,sigurnost rada smanjuje , a pod takvim uvjetima ni kvaliteta učinjenog posla, ni uz najveće htijenje,ne može biti na potrebnoj razini.
Pirotehničari zbog navedenog iskazuju nezadovoljstvo. S pravom. Njihova agonija jako me podsjeća na davni Pollakov film „I konje ubijaju zar ne“, Svim srcem podržavam naše heroje koji,svakodnevno se izlažući svim mogućim pogibeljima, u svoj posao uvode znanje,sposobnost,hrabrost i koncentraciju. Puk ih vjerojatno ,kao i nebrojeno puta dosad,onako salonski podržava,tradicionalno pokazujući implozivni potencijal i poslovičnu indolentnost. A vlast ? Ne bih volio da se obistini krilatica pokojne tete Ivke“ Gubec komunistički, rit fašistička“. Lijepi govori, puni laži i demagogije ,a djelovanje isključivo u osobnom interesu. Verbalna potpora pirotehničarima ovog puta nije dovoljna. Potrebna im je i djelatna pomoć. Vlada to može i mora. Zbog sigurnosti pirotehničara,ali i svih naših građana i turista.
Branko Smrekar
3.05.2016.