Oganj.blog.hr

Srameći se i srdeći zbog novih organiziranih subverzivnih napadaja na hrvatsko nacionalno biće,koje će imati za posljedicu kažnjavanje Hrvatskog nogometnog saveza i naše nogometne reprezentacije, ne mogu se oteti dojmu da je osnovna zadaća neprijatelja bio pokušaj smanjivanja ugleda naše Domovine, sa svim popratnim posljedicama. Ipak najteže će biti posljedice za sam puk. Gledaš utakmicu reprezentacije,za koju se danima prije pripremaš,u obiteljskom okruženju,a posebno na javnim mjestima izkazuješ domoljublje,rušiš sve barijere i suprotstavljanja, navijaš, veseliš,tuguješ ,…ali te uobičajenosti stalno prati strepnja da će za vrijeme utakmice neprijatelj ponovo nastojati učiniti incident,da ćemo izgubiti utakmicu i snositi daljnje posljedice. Nadam se da ćemo se tome trajno i žestoko uspješno suprotstaviti. Tko god u tome neće sudjelovati treba odstupiti sa svog položaja.
Sagledavajući incident u užem smislu,bez detaljne raščlambe političkih uzroka ove i sličnih provokacija te primjetnih propusta sigurnosnog sustava svezom utakmice u Saint- Etienneu,više je nego uočljivo čudnovato djelovanje vatrogasne službe. Vatrogasci su u procjeni rizika bacanje baklji i eksplozivnih sredstava,s visine tribina,bez pogovora, morali predvidjeti pa su obvezno trebali zaštititi glavu. Ovako gologlavi više su sličili akterima nijemih komedija nego ozbiljnoj službi. Slično je i sa zaštitom očiju i lica. Vidjeli smo da je jedan vatrogasac, bez ikakve zaštite, skoro ostao bez oka. Da i ne spominjem da se vatrogasne zadaće ne obavljaju u košuljama kratkih rukava. Imajući u vidu sve navedeno,mogu utvrditi da se nije nosila potrebna zaštitna oprema. Dvojbenim mi se čini i priprema mjesta za gašenje upaljenih baklji. Fiksnu, s vodom i pijeskom nisam vidio, a trčanje s hamperčićima prema gorućim bakljama smatram nedostatnim. I još nešto. U svim vatrogasnim taktikama apsolutno prvenstvo djelovanja vatrogasaca u intervencijama ima spašavanje i evakuacija ugroženih osoba. Igrači su na igralištu bili ugroženi i trebalo ih je,i bez odluke suca, odmah udaljiti na sigurno mjesto.
I na koncu, imajući u obziru sve opisane pogrješke, ne mogu se ne sjetiti djelovanja zagrebačkih vatrogasaca prilikom iznenadnog projektilnog bombardiranja našeg Glavnog grada, 2. svibnja 1995. godine. Oni su pred očima domaće i strane javnosti pokazali stručnost, brzinu ,hrabrost i dobru organiziranost. CNN je cijelu intervenciju izravno snimio i prikazao svijetu. Izgledalo je savršeno. Bili smo ponosni na vatrogasni rod i naš doprinos hrvatskom nacionalnom biću. Tako će i ostati.
U Brdovcu,20. Iipnja 2016.godine Branko Smrekar