Oganj.blog.hr

U iščekivanju promjena koje će nam , već u početku, donijeti barem malo gospodarskog,društvenog i duhovnog napretka, ali i unijeti nadu i vjeru u bolju budućnost, na hrvatskoj političkoj pozornici sve naglašenije organizirano djeluje konglomerat stranaka,udruga i inicijativa kojima su ciljevi napadaji na svaki potez novoizabrane vlasti,ali i,vrlo razvidno, atak na hrvatski rod i suverenitet Države stvorene na ljubavi i krvi. Stalno nam, pokušavaju nametati krimene,namjerno ne sagledavajući ukupnost povijesnih datosti. Toj se, rekli bi mi, h Brdovcu, nesnagi uopće ne čudim. Oni, i svi koji ih instruiraju i podupiru, su takvi kakvi jesu. To se zna. Mene više brine naša mlitavost,jalovost,prestrašenost,obzirnost,servilnost, mlakost,spremnost na kompromise,neodlučnost, pa i tamo gdje za njih nema nikakvih potreba,zbog čega smo često zatečeni,iznenađeni,nespremni…Vjerujem da ćemo nepravedne atake,demokratskim putem,spriječiti. Na dobrobit svih naših građana.
A dobrobit se očekuje i na ekonomskom planu ,kako za našu,tako i za buduće generacije. Velika je zadaća vladajućih po tom pitanju:povratak otuđenog,racionalizacija troškova, optimiranje rada državne i javnih službi,iznalaženje postupaka za napredak. Ipak,uz sve navedeno,čini se nedvojbenim da svoj doprinos morati dati i građani. To će uzrokovati velike poteškoće:prvo prosječni standard je relativno nizak i drugo,velika većina umirovljenika i ljudi pri kraju radnog vijeka cijeli je život živjela po određenim stalnim uzancama:zdravstveno i mirovinsko osiguranje,izgradnja nekretnina…Sad se najavljuju promjene za koje većina nije spremna. Nadam se da će se i doprinosi građana svesti na moguću mjeru, a da će se socijalno najugroženije ipak malo poštedjeti.
I dok su neizostavne zadaće vrlo,vrlo teške,potrebno je računati i s manje isticanom snagom. Imamo puno dobrih ljudi,altruista,volonterskih udruga i pojedinaca koji svakodnevno pomažu djeci,osobama s posebnim potrebama,socijalno ugroženim,starijim,bolesnim,nemoćnim,pomažu humanitarne akcije,njeguju kulturne običaje,manifestacije,sportske i druge aktivnosti. Oni su naša snaga i naša budućnost. Naše svijetlo na kraju tunela!
Branko Smrekar
18. travnja,2016.

Prije podosta godina rado smo slušali poznatu talijansku pjesmu „Parole, parole, parole...“, potom su mi bile simpatične, uvijek prisutne, crnomanjaste gospođe na stepenicama Tržnice Dolac i uzvici „Lakosta, lakosta, lakosta…“ Danas u sličnom stilu,doduše ne s takvom dikcijom, a što ne bi bilo loše, slušamo: Reforme, reforme, reforme,…Nisam siguran da svi znaju na čemu se one trebaju bazirati? Da li im je jedini cilj smanjenje troškova? Kakve će imati posljedice? Da li su napraviti analize stanja po pojedinim područjima? Što se reformama želi postići? Do koje razine se i u kojem stupnju uopće mogu provesti? S kojim će se reformama krenuti? Da li će se rasprodavati obiteljsko srebro? Što se ne smije prodavati? I još puno nepoznanica ! Neće biti lako! Puno je potreba: poslodavci trebaju daha, zdravstvo i školstvo ionako su na slabim financijskim izvorima , socijala i umirovljenici muku muče, mladima trebaju inicijalna sredstva i bolji uvjeti za uspješan početak, seljacima za opstanak…Brojni zahtjevi, malo objektivno, dobrih rješenja . Mogu li se samo reformama, ma kakve one bile, riješiti brojni naši problemi ? Držim da ne. Čini mi se da su najavljene reforme, uglavnom,samo kost oko koje se trebamo glodati. Opsjena i varka, zamagljivanje istine i skrivanje uzroka naših zala. Tko nam to čini? Oni koji su se nepravedno obogatili, nečasno stekli ogromnu imovinu ili pogodovali odabranima u njenom prevarantskom stjecanju. Financijske i političke elite, njihovi jataci i poslušnici. Neki od njih i danas, u sredstvima javnog priopćavanja , minimiziraju lopovluk i pokušavaju ga prikazati benignim, dječjim nestašlukom . Tako su kriminalci uhvaćeni s “ prstima u pekmezu,“ „zamračili financijska sredstva“,„zaigrali se“… i iskazuju niz drugih gluposti. Jadno i prozirno. Tko će danas prihvatiti tezu da današnje osiromašenje i beznadna budućnost nisu tragična činjenica, a krađu definirati kao dječju igru? Naš narod je strpljiv , ali nije bedast. Zna što treba učiniti. Kriminalcima se mora stati na kraj, a ukradeno vratiti. Ne učini li to sadašnja, od mnogih očekivana, vlast, učinit će to sam narod. Želim vjerovati da do takvog ,nekontroliranog kaosa,ipak,neće doći.

U Brdovcu, 1. travnja 2016.
Branko Smrekar