Oganj.blog.hr

Prije podosta godina rado smo slušali poznatu talijansku pjesmu „Parole, parole, parole...“, potom su mi bile simpatične, uvijek prisutne, crnomanjaste gospođe na stepenicama Tržnice Dolac i uzvici „Lakosta, lakosta, lakosta…“ Danas u sličnom stilu,doduše ne s takvom dikcijom, a što ne bi bilo loše, slušamo: Reforme, reforme, reforme,…Nisam siguran da svi znaju na čemu se one trebaju bazirati? Da li im je jedini cilj smanjenje troškova? Kakve će imati posljedice? Da li su napraviti analize stanja po pojedinim područjima? Što se reformama želi postići? Do koje razine se i u kojem stupnju uopće mogu provesti? S kojim će se reformama krenuti? Da li će se rasprodavati obiteljsko srebro? Što se ne smije prodavati? I još puno nepoznanica ! Neće biti lako! Puno je potreba: poslodavci trebaju daha, zdravstvo i školstvo ionako su na slabim financijskim izvorima , socijala i umirovljenici muku muče, mladima trebaju inicijalna sredstva i bolji uvjeti za uspješan početak, seljacima za opstanak…Brojni zahtjevi, malo objektivno, dobrih rješenja . Mogu li se samo reformama, ma kakve one bile, riješiti brojni naši problemi ? Držim da ne. Čini mi se da su najavljene reforme, uglavnom,samo kost oko koje se trebamo glodati. Opsjena i varka, zamagljivanje istine i skrivanje uzroka naših zala. Tko nam to čini? Oni koji su se nepravedno obogatili, nečasno stekli ogromnu imovinu ili pogodovali odabranima u njenom prevarantskom stjecanju. Financijske i političke elite, njihovi jataci i poslušnici. Neki od njih i danas, u sredstvima javnog priopćavanja , minimiziraju lopovluk i pokušavaju ga prikazati benignim, dječjim nestašlukom . Tako su kriminalci uhvaćeni s “ prstima u pekmezu,“ „zamračili financijska sredstva“,„zaigrali se“… i iskazuju niz drugih gluposti. Jadno i prozirno. Tko će danas prihvatiti tezu da današnje osiromašenje i beznadna budućnost nisu tragična činjenica, a krađu definirati kao dječju igru? Naš narod je strpljiv , ali nije bedast. Zna što treba učiniti. Kriminalcima se mora stati na kraj, a ukradeno vratiti. Ne učini li to sadašnja, od mnogih očekivana, vlast, učinit će to sam narod. Želim vjerovati da do takvog ,nekontroliranog kaosa,ipak,neće doći.

U Brdovcu, 1. travnja 2016.
Branko Smrekar