Sunce me jučer izmamilo van, a povijesno besplatni sajamski ulaz je odredio cilj. Znakovito mi je djelovalo kad sam dolazio, ljudi što izlaze uglavnom nose toaletni papir. Unutra, što bi rekao srpski pjesnik, ćemer i jad. Štandova prepolovljeno u odnosu na zlatne godine, u kojima se doduše ulaz plaćao. Trgovci prilično agresivni, ne ide im baš, ne možeš mirno pogledati što se nudi. Ipak s dva štanda se širi miris i tu sam registrirao za sebe jedinu zanimljivost ovog sajma : na jednom je široki kulen 230 kuna, na drugom 100, domaća kobasica 90, na drugom 60, slanina na prvom duplo skuplja, na drugom čak bolje izgleda i pogađate, više se kupuje na prvom skupljem. Zaobilazim jer sam unaprijed odlučio eventualno kupiti malo pršuta i sira, moš mislit, pršut samo na jednom mjestu, onaj istarski, 400 kunića, ej, ne u birtiji, na sajmu ! Nisam imao živce za sireve, vratio sam se sjetivši se da je red napraviti barem jedan snimak, drugi je napravljen na stanici na povratku, već se smrklo i bilo je prohladno.
< | studeni, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |