Međugorski glas

28.12.2008., nedjelja

Zvon Gospina glasa (5)

Tekst govore: Petar Vulić i Jakov Džolić Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Međugorje je mnogima ponudilo predokus neba, darovalo ih nesvakidašnjim iskustvom ljepote i mira, ispunilo ih iskrama punine što se bljeskaju između dvaju brda, obdarilo ih doživljajem koji se može iskusiti tek osjetilima duše. Bezbroj je hodočasnika svjedočilo da su upravo na ovom svetom mjestu bili zapljusnuti izljevom sreće i spokojem radosti, da su osjetili posebnu nazočnost Duha Svetoga, da su se, zahvaćeni ozdraviteljskim mirom, okupali u obnoviteljskoj snazi svjetlosti, koja ih je vratila na svjedočki put vjere. Gospa nas poziva da mislimo na vječnost, ustoličuje nam u srcima plamenu snagu križa, raspiruje vatru Duha Svetoga, budi izblijedjele i gotovo zaboravljene slike rajske stvarnosti, koje smo razgovijetno u sebi nosili od začeća do rođenja, koje smo još uvijek nejasno pamtili u ranom djetinjstvu, a onda su nas posljedice istočnoga grijeha, odgoj, navike i svakodnevica postupno odvajali od svjetlobraza mira i punine. Stvoritelj nam poručuje da nas nebo nije zaboravilo. Šalje nam Posrednicu sviju milosti jer je čovjeku potreban vidljivi znak Božje nevidljivosti, čovjekovoj nevjeri ipak je potreban vidljiv poticaj da uzvjeruje. Tek kada srcem i dušom priznamo i prihvatimo Marijina međugorska ukazanja, tek kada povjerujemo u njezinu nazočnost među nama, dogodit će se pomak i otvoriti vrata srdaca, past će mrene s očiju, a uši će se preporoditi, obdarene novim i istančanim darom sluha. Prožet će nas postojana i neizreciva nebeska radost o kojoj nam govori Gospa, radost koja je vječnost, koja je stanje uzbibanosti i bogatstva, raskoši i čistoće. Ako nas i naš zemaljski osjećaj radosti dariva neopisivom ponesenošću i dragošću, ispunja skladom i zadovoljstvom, preplavljuje ljepotom i ljubavlju, kakva li je tek radost kraljevstva nebeskog. Uzljubimo Isusa Krista, Sina Očeva i Marijina, našega brata i Boga, koji se za nas dao, koji je sve učinio da bismo bili sretni i otkupljeni, da bismo našli mir u punini rajske ljepote, u kraljevstvu neizmjerne radosti, koju je pripravio onima koji ga ljube i slijede, koji slušaju i žive njegove zapovijedi. Obratimo se! Vjerujmo Evanđelju! Postanimo svjedoci Radosne vijesti, budimo vjerna djeca Marijina, napete strune što svijetu prenose milozvučnost njezina glasa. Budimo kapljice s izvora žive vode, pretvorimo se u slap Gospinih riječi i ispunimo rijekom ljubavi isušeno korito vjere. Slijedimo glas savjesti, a Božjoj pravednosti i milosrđu prepustimo iznenađenje koje će nas, kako reče sveti Pavao, čekati tamo gdje su nagrade veće od onoga što je oko vidjelo i uho čulo, raskošnije od svega što je ikada sanjalo srce čovjekovo. Prepustimo se radosti Duha Svetoga po kojem je Marija začela Svjetlo da bi i sama u svjetlost bila pretvorena. Jer ona diše u njegovoj ljepoti i hrani se njegovom mudrošću iz koje su rođene marijanske dogme. Po njegovoj istini Crkva će proglasiti i zadnju dogmu o Mariji suotkupiteljici, posrednici i zagovornici, po njemu će biti obnovljen svijet i radost u našim srcima. KRAJ ili Novi početak

- 23:53 - Komentari (8) - Isprintaj - #

26.12.2008., petak

Božić

pjeva Dječji zbor OŠ Srinjine Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Dragi posjetitelji bloga u drugom blagdanskom danu poklanjam vam još jednu božićnu pjesmu koju, kao što čujete, pjevaju slatki dječji glasići. A svim Stjepanima i Šteficama, koji i ne moraju biti mučenici, ali svakako svjedoci vjere, čestitam imendan! Kao stablo nebo cvita, modru krošnju zvizde krase, zaspalo je srce svita, slatke snove sanak pase. Iz tišine zvuci niču, radosno se k nebu penju, mekom glazbom predu priču o ljubavi i spasenju. U kolivci Božić diše, gledaju nas oči svete, Jutarnja se zvizda njiše, iz nje sritne zrake lete. Od miline i lipote, anđelu se zjene šire, iz grla mu glas se ote, budi stada i pastire. Gospa ljubi čelo Sinu, rasipa se sjaj iz kose, stiglo vrime u puninu, vitri svitu blagost nose.

- 00:41 - Komentari (12) - Isprintaj - #

25.12.2008., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. prosinca 2008.

Tražimo blagoslov i sve će nam se nadodati Mogu li nam sve naše silne čestitke, sve ono što zaželjesmo sebi i drugima, svi darovi što ih kupismo ili primismo, nadoknaditi istinski radost koja se krije u jednostavnosti i prostodušnosti, prisnosti i spontanosti osmijeha koji poklonimo slučajnom prolazniku iz čijih očiju izbija tjeskoba, strah i nesigurnost? Ima li veće ljubavi od one kada nesebično, potaknuti zovom Duha Svetoga, svjesni da ćemo zakasniti na posao, pomognemo onemoćaloj osobi koja pokušava prijeći preko pješačkog prijelaza, priupitamo je za zdravlje, popričamo jezikom blagosti i razumijevanja, pomognemo joj bodrenjem i vedrinom, okrijepimo je melemom savjeta, pomilujemo je blagošću koja razagaljuje srce i liječi rane samoće i napuštenosti? U takvim i sličnim prigodama raste radost zajedništva, koja duše ispunja obostranom toplinom, prožetom nježnošću i dobrotom, a srce osjeća kako kroz njega i iz njega struji blagoslovljena svježina vječne radosti, ushita koji klija i cvjeta u malim, naoko beznačajnim sitnicama, a koje su u biti smisao i punina življenja. Lijepo je primijetiti kada u božićno vrijeme i oni koji su daleko od vjere, postaju drukčiji, kao da se prepuštaju nevidljivoj ljepoti, kao da iz srca izvlače zapretane zrake svjetlosti, kao da odjednom postaju svjesni mira i dobrote kojima su prožeti temelji ljudskog stvorenja, od kojih je satkana neumrla duša, od kojih je sagrađen hram Duha Svetoga. Kao da nevidljiva snaga u ranjenom srcu budi davno isušeni vrutak milosti i blagoslova. A čovjek, okrenut propadljivom, u stalnom strahu za golu egzistenciju, uvjeravajući samoga sebe da će mu materijano donijeti sigurnost, da će mu nadomjestiti radosti koju je u životu izgubio, da će mu biti zaštita u starosti, koju najčešće i ne dočeka, pretvara se u svoju suprotnost, a osoba postaje kamen spoticanja sebi i okolini u kojoj živi. Pretvara se u naopaki uzor i vlastitim primjerom napakošćuj najbližima koji nesvjesno, oponašateljski prihvaćaju njegov stil života, da bi na kraju umjesto svjetlosti iza sebe ostavio sjene, nekretnine mraka koje će slijedeća generacija raskućiti ili same ostati bez potomaka jer nikada u prikupljenom i nagomilanom nije bilo blagoslova Božjeg. Čovjek koji je previše navezan na zemaljsko postaje gramzljivac i škrtac, pun samohvale, smatrajući bližnje manje vrijednima jer nisu uspjeli shvatiti mudrost svijeta, oličenu u punom trbuhu i bogatoj lisnici. A Gospa poručuje da je uzaludan sav naš rad i sva naša bjesomučna trka za kumirima svijeta, sva naša nastojanja da se okoristimo nemoralnim zakonima vremena i društva, jer u njima nećemo naći ni sreću, ni mir, ni blagoslov, a najmanje blagostanje o kojem sanjarimo. Trka za materijalnim unosi nemire u dušu i srce, veže nas ovisnošću, krutošću i sebičnošću, oduzima nam dragocjeno vrijeme koje nam je Bog darovao da bismo mogli sprovoditi njegove zamisli, čineći djela ljubavi, trajući dane života u radostima koje nam se otkrivaju na svakom koraku, kojima nas Gospodin bogato obasipa u mirisima i bojama, kojima nas nagrađuje susretom s osobama koje donose njegove darove, a koje mi, uronjeni u prividne muke i žalosti, najčešće ne prepoznajemo. A prvi korak povratku jednostavnosti, radosti i ljepoti jest molitva o kojoj nam je Gospa toliko puta govorila u svojim porukama. Sve što u životu činimo, bez molitve je uzaludan rad, sve o čemu u životu razmišljamo bez molitve su isprazni snovi, sve što sami planiramo, bez molitve pretvorit će se u razočaranje jer su jadni naši projekti bez Božje volje i njegova blagoslova. Tajnu Božje ljubavi i milosrđa najbolje možemo iskusiti dok gledamo Dijete Isusa u jaslicama, dok u uskoći, hladnoći i negostoljubivosti staje prepoznajemo istinsku sliku svijeta. Ali nas toplina Djetetova osmijeha isto tako uči da je radost u malenima i odbačenima, da su oni kaman zaglavni, svjetlosni smjerokaz što iz špilje svijeta pokazuje uski put koji nam pomaže da se ne izgubimo u bespuću prostranstva, da okupani njegovim sjajem izbjegnemo zamke što vrebaju u dolini svijeta. A bez Isusa nema budućnosti, sve je prolazno i propadljivo, sve se mijenja i rastače, sve je tuga i žalost, privremenost i smrt. Bez njegova otkupiteljskog darivanja, beskrajne ljubavi i dobrote, naši bi životi postali hrana hijenama, naše bi duše čamile u sjenovitosti hada, naša bi srca bila puna očaja i gorčine, a naše čežnje nikada ne bi bile ispunjene svjetlošću. Zato i ovoga Božića zahvalimo Djevici što nam donosi Isusa, blagoslovljeni plod utrobe njezine, zahvalimo joj na Svjetlu koje se nastanilo u njezinu srcu, zrakama radosti kojima daruje svu djecu svijeta.

- 23:16 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Godišnja poruka vidiocu Jakovu

Vidjelac Jakov Čolo od Gospe je zadnju međugorsku tajnu primio 12. rujna 1998. godine i od tada Majka mu se ukazuje jednom godišnje, svakoga Božića. Danas je primio sljedeću poruku: "Draga djeco, danas vas na poseban način pozivam da moilite za mir. Bez Boga ne možete imati mir niti živjeti u miru. Zato, dječice, danas, na ovaj milosni dan, otvorite srca Kralju mira da se rodi u vama i da vam udijeli svoj mir, a vi budite nositelji mira u ovom nemirnom svijetu. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!"

- 23:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sretan Božić, dragi blogeri!

DRAGI BLOGERI! SRETAN VAM BOŽIĆ I NEKA VAS RADOST GOSPODINOVA DOLASKA ISPUNI MIROM I LJUBAVLJU, NEKA VAS ZAGRLI MARIJINOM ČISTOĆOM, NEKA VAS OKRIJEPI OČEVOM BRIŽNOŠĆU I PROŽME SVJETLOŠĆU DUHA SVETOGA! Međugorska ponoćka pjeva Anđela Džolić Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Vječna glazba sipi sa visina, zlatne note niz Križevac teku, vjernom puku Gospa nosi Sina, radost plovi niz svjetlosnu rijeku. Božić resi vrtove i kuće, srebro zvijezda svjetluca u travi, u molitvi zasjalo svanuće, Međugorje Porođenje slavi. Ponoć blista, zvijezde zipku grade, došlo vrijeme praštanja i nade. Brige kopne, Gospa djecu tješi, Isus joj se u naručju smiješi. Nebo cvjeta, Istina se javlja, prekriva nas glazba puna slavlja. Spasenje se utkalo u snove, Međugorje na molitvu zove. Anđeli se kraj oltara časte, piju nektar radosti i mira, pjesma rajska iz svjetlosti raste, plešu zvuci orgulja i lira. Nad kolijevkom nebo dúgu svilo, plamte boje, procvale su svijeće, Gospa Dijete uzima u krilo, blagost Božja u srca nam slijeće.

- 00:01 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.12.2008., srijeda

Badnja večer

pjeva Sretan Bogdan Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Sjene rastu, večernja je ura, plamen grli smiljaku i pruće, prenula se na Znojilu bura, malom brdu ponad moje kuće. U daljini uskipilo more, nebo vodu misečinom pita, skaču vali, blistaju i gore, sipi srebro priko bila svita. Mladi vitar miriše na inje, zvono čeka da se ponoć javi, krunici se pozlatilo zrnje, sritna pisma hvalom Boga slavi. Zvizda lice umiva u vinu, niz komaštre sipi svitlost blaga, procvitala vatra na kominu, Badnja večer kroči priko praga. Vonja slama oko varićaka, punog žita, jabuka i dunja, škuri kantun osvitlila zraka kao jasna iz nebesa munja. Tračak svitla sa šterike pada, kolivčicu mekim sjajem rubi, u njoj diše spasenje i nada, čežnju Zemlje milosrđem ljubi.

- 07:07 - Komentari (11) - Isprintaj - #

22.12.2008., ponedjeljak

Sveti Grad

pjeva Sretan Bogdan Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Izviru duše iz knjige života i hrle Gradu sa dvanaest vrata, iz kojeg struji biserna ljepota, prožeta sjajem jaspisa i zlata. Temelji Grada puni su dragulja, safira bijelog, smaragda i sarda, u svjetlu gustom poput svetog ulja nad njima bdije anđeoska garda. Mislimo na vječnost, predajmo se sjaju, prepustimo sebe Božjem zagrljaju. Nagrada će biti sveti Grad na gori, o kojemu Gospa Međugorska zbori. Odbacimo sumnje, nevjere i laži, prihvatimo Ljubav koja rane blaži. Slijedimo u nadi savjet mudrih riječi, prigrlimo Onog koji srca liječi. S Prijestolja slave teče živa voda, pod njim se kristal bistre rijeke stere, uz koju rastu stabla puna ploda, darovi rajski svjedocima vjere. Svugdje je Svjetlo, nema više noći, blaženi hvale Sudca pravednoga, udišu radost koja neće proći, licem u lice gledajući

- 15:44 - Komentari (5) - Isprintaj - #

21.12.2008., nedjelja

Paljenje četvrte adventske svijeće: Svršetak

- 10:29 - Komentari (6) - Isprintaj - #

19.12.2008., petak

Pjesma o Ljubici

pjeva Vedran Vegar Get this widget | Track details | eSnips Social DNA U modro podne sa zvonika lete svjetlost i melem, Gospa djecu liječi, s Radio Mira, proročke i svete, putuju svijetom Marijine riječi. Eterom plove molitve i note, poruke nade, ljubavi i spasa, mijenjaju srca i naše živote, nošene bojom Ljubičina glasa. Neretva šumi u srcu Konjica, sjećanja rastu iz cvrkuta ptica; prožima vječnost Ljubičine snove, planinski vjetar traži je i zove. Pričaju o njoj livade kraj rijeke, šapuće javor, pjeva zlatna zora, anđeli grade od svjetlosti meke stazu do zvijezda, put do rajskih dvora. Glazba se nebom rasipa i njiše, Angelus slave međugorska zvona, milosti Božjoj duša hvalu riše, u radost vječnu otišla je ona.

- 06:03 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Sjećanje na Ljubicu Lukić

Prijateljstvo u zagrljaju Ljubavi Dragi posjetitelji bloga i čitatelji ovoga posta, je li netko od vas poznavao Ljubicu Lukić? Najvjerojatnije bi mogao slijediti niječni odgovor, iako su mnogi čuli njezin glas koji se eterom širio s Radiopostaje „Mir“ Međugorje, gdje je radila od veljače 1998. godine, dakle od samih početaka osnivanja Gospina radija koji je s emitiranjem otpočeo u studenome 1997. godine. Od 1999. godine pa gotovo do odlaska u vječnost bila je glavna urednica. Ljubica je rođena u Konjicu 11. studenoga. 1959. godine, a s molitvom na usnama, preminula u Zagrebu 19. prosinca 2001. godine. Njezini zemni ostaci počivaju u rodnom mjestu. U Konjicu je pohađala osnovnu školu i gimnaziju, a studij defektologije završila je u Zagrebu. U struci je radila u Zagrebu, Splitu i Mostaru, a kad je počeo rat, ukljičila se u HVO, gdje je u vojnoj policiji bila časnica za socijalnu skrb, a zatim i urednica vojnog časopisa „Sokol“. Jedno je vrijeme predavala u srednjoj školi, a pomagala je kao dragovoljna djelatnica osobama koje su bile ovisne o alkoholu. Ljubicu sam osobno upoznao tek na izmaku 2000. godine, kad je čista međugorska bura otpuhivala posljednje listiće kalendara. Bilo je to u adventsko vrijeme, točnije rečeno nekoliko dana prije Božića, kad me je u jednu od emisija, kao gosta, pozvala glavna urednica. Bio je to susret koji se trebao dogoditi, koji će u meni ostaviti neizbrisivi trag svjetlosti, koji će kao plamena ruža gorjeti u stručku ljubavi, koji će se pridružiti svjetlu svih onih dragih osoba koje mi je Providnost poslala kao suputnike na životnom putu. To je bilo poznanstvo blagoslovljeno milostima Bezgrješnog srca Marijina, izniklo iz ružičnjaka čistoće, oslobođeno svih okova koje donosi navezanost na osobe ili stvari, slobodno od svih primisli kojima se predaju ranjeno tijelo i osjećaji. Bilo je to prijateljstvo ljubavi i ljubav prijateljstva. Puna invencije i kreativne znatiželje, nemirnog duha koji su pokretale neiscrpna energija vjere i nade, ispunjenog bogoljubljem i čovjekoljubljem, Ljubica je sve svoje intelektualne i duhovne darove stavljala u službu boljitka, u pomažući bližnjima, malenima i zapuštenima, dajući se do kraja, sagorijevajući u neugasivoj vatri sebedarja. Tako joj je i posao koji je vršila na međugorskom Radiju, šireći radosnu vijest i Gospine poruke, slično kao i blaženiku Ivanu Merzu, postao zvanje. Draga mi je bila njezina upornost, njezina vjera u snagu Božje svemogućnosti, koja je ponekad graničila s tvrdoglavošću, koja je ustrajnošću razarala mlakost i površnost, koja se suprotstavljala sumnji i malodušnosti. A s druge strane bila je tako krhka i osjetljiva, sklona suzama koje su je uvijek preplavljivale kad bi čula iskrenu i nježnu riječ, kad god bi doživjela da netko u njezinoj blizini napravi djelo milosrđa. Bili smo doslovce brat i sestra, povezani Isusovom ljubavlju, nadopunjujući se milostima koje su tekle iz naših srdaca, prepoznavajući se u odbljescima koji su dolazili s istog izvora. A neke zajedničke planove vezane za Međugorje, pokušao sam poslije njezina odlaska i realizirati, ali uspio sam ostvariti tek dio onoga što je bilo u okviru mojih mogućnosti i darova, no mnogo toga, bez njezine nazočnosti, bar ovdje i sada, iako mi molitvama nesebično pomaže, neće biti ostvareno. Znam da su ovakva prijateljstva rijetkost, ali meni se ipak događaju i zato svjedočim iz vlastitog iskustva jer u tuđa ne želim ulaziti, a niti ih dovoljno poznajem. Kada je osoba duboko uronjena u vjeru, kada se zna radovati ljepoti, kada ne robuje koristoljubivosti i pohoti, kada joj bližnji nisu objekti koje treba iskoristiti i odbaciti, onda padaju sve preprjeke koje nas dijele od zajedništva, ispunjenog Božjom ljubavlju i dobrotom. Ako usto upoznamo srodnu dušu, nastalu iz iste kapljice svjetlosnog slapa života, onda nam ona svojim darovima može ispuniti nesavršenost vlastitih manjkavosti i privesti nas prisnosti Stvoriteljeva nauma, može nam itekako pomoći u otkrivanju Božje volje. A najveći prijatelj muškoj osobi, unatoč svim uvjeravanjima psihologa, ipak je žena, preobražena u svjetlosti Isusovoj, druga i drukčija Marija Magdalena, ona kojoj su se strast i posrtanje do kraja pretvorili u ljubav. Uostalom, tko će bolje razumjeti naše smušenosti i nejasnoće, nego iskrena prijateljica, a ženi nitko ne može pomoći kao što može odani prijatelj. Ljubičine slike iz obiteljskog albuma: 1. U odori HVO-a, 2. Na Križevcu, 3. S nećakom Borisom. Zaključio bih da se vatra Božje ljubavi ipak najjače rasplamsava u prijateljstvu jer su joj tuđe sve primjese izokrenutih nagovora, jer ne podliježe ljubomori i zavisti, jer je okrenuta darivanju. To je ljubav koja ne razara stare ljubavi, to je privrženost koja ne umanjuje snagu onoga što je već prije u našem životu izraslo iz sjemena ljubavi, već naprotiv, to je ljubav koja obnavlja sparušene plodove davnih ushićenja i oživljava snove, često zatrpane kolotečinom svakodnevlja. Prijateljstvom ljubimo druge u sebi i sebe u drugima, postajemo jedno, nerazdvojiva cjelina i zdravo zrno u riznici punine. Moj zadnji ovozemaljski susret s Ljubicom dogodio se u Zagebu, na blagdan Bezgrješnog zaćeća, 8. prosinca 2001. godine, u stanu Ljubičine sestre Ive, koja ju je umornu i iscrpljenu, toga popodneva dovela iz bolnice. Ali Ljubičine oči bijahu pune nadzemaljskog sjaja, lebdjela je između neba i zemlje i već je jednim korakom zakoračila prema kraljevstvu svih radosti. Pomirena sa sobom i svijetom, umjesto bolesti donosila je dah vječnosti u toplinu sestrina doma. Izmijenili smo poklone. Predao sam joj buket raskošnih ruža, a ona meni novoizašlu knjigu pok. fra Slavka Barbarića „Poruka za sadašnji trenutak“, u kojoj su sabrana razmatranja koje je fra Slavko, preminuvši godinu ranije, pisao u mjesečniku „Glas mira“, a koja su se odnosila na Gospine međugorske poruke. Na prvoj stranici knjige uspjela je drhtavom i onemoćalom rukom ispisati posvetu koja glasi: „Dragom bratu J... Iz jednog (slučajnog!) poznanstva darovano mi je neslućeno prijateljstvo. S dubokim poštovanjem, Ljubica Lukić“. Tek sam poslije, često uzimajući knjigu u ruke, uvidio koliko je bogatstva misli, osjećaja i mudrosti koja izvire iz ljubavi, skrivao jedan uskličnik iza riječi „slučajnog“, gdje bi po ljudskoj logici trebao stajati upitnik. A upitnika nema jer ne postoji ni slučajnost. Nismo mi gospodari vremena pa onda biramo putove, pa se eksperimentalno vraćamo u prošlost, a zatim se odlučujemo za različite smjerove, a nakon svega odabiremo onaj koji nam se trenutačno čini najbolji i najuspješniji. Postoji samo jedan put i, svakako, stranputica koja vodi tik pokraj njega, da ne bismo put, ako to želimo, nikada izgubili iz vida. Eto, slučajnost, koja to nije, planirala je susret između nas i darovala nam nesvakidašnje iskustvo iz kojeg se rodilo, kako je Ljubica zapisala, neslućeno prijateljstvo. Te večeri do kasnih sam sati ostao s njom u razgovoru. Umorna i bolesna, ali puna vječne svjetlosti, izdržala je sate bdijenja. Prije rastanka još smo jednom ponovili zavjet da ćemo se spominjati u molitvama. Ja sam svoje obećanje izvršio, moleći se svakodnevno pune tri godine za Ljubičinu dušu i plaćajući mjesečnu svetu misu. Molitva, doduše, ni danas nije prestala, ali nije toliko intenzivna jer moram misliti i na one koji su u ovom trenutku puno potrebitiji. A što se tiče Ljubičina obećanja, osjećam u srcu blagodat njezinih zagovora. Pomažu mi da jasnije razlučujem svjetlo od tame koja se podmuklo valja oko Međugorja. Iz Ivina stana, kojoj danas zahvaljujem za fotografije, od Ljubice sam se oprostio zadnjim prijateljskim stiskom ruke, nježnim poljupcem i još blažim zagrljajem, ostavljajući je u miru, kojim se pripremala za odlazak u kuću Očevu. Poslije jedanaest dana, dok sam sjedio u radnoj sobi, osjetih radost Ljubičina prelaska u stvarnost nebesku. Njezinoj sestri s mobitela sam uputio poruku, a ona mi je uskoro javila da je Ljubica upravo u tom trenutku preminula. Dok se ponovno ne sretnemo u kraljevstvu nebeskome, a vjerujem da će tako biti jer je veliko Božje milosrđe, sjetim se Ljubice uvijek dok klešem stihove, dok razmišljam o smislu i ljepoti života, dok razmatram o tajni ljubavi, dok pišem o Gospinim porukama, dok se pričešćujem na svetoj misi. Dok pišem ovaj tekst, moje se srce otvara kraljevstvu ljepote, uranja u ono što je ispunjeno našim nedosanjanim čežnjama, gdje će se u zagrljaju ljubavi prožimati sve što je voljelo i svi koji su se voljeli, a pojmovi koji nam danas puno znače kao što su majka, sestra, brat, sin, kći, žena, muž, izgubit će na svojoj vjerodostojnosti jer ćemo svi biti braća i sestre, plodovi davanja i darivanja, ispunjeni radošću u oceanu ljubavi. Evo me svijete na barikadama tvoje ograničenosti, na zidinama tvoje pohlepe i požude. Spreman sam poletjeti u prostranstvo svjetlosti, u slobodu beskrajne ljubavi, razumjeti i njegovati one koje mi Providnost pošalje u susret, želim biti rame dobrote na kojem će umorni nasloniti glavu. Umnoži Bože u meni nježnost što izvire iz tvoga vrutka, ispuni me svježinom žive vode, koja će se ozdravljujuće pretočiti u duše i srca onih koje volim i koje ću voljeti, onih koji te traže, ali još uvijek ne upoznaše ljubav tvoju. Danas, kad navratim u prostorije međugorskog Radija, unatoč gostoprimstvu djelatnika, nedostaje ona prisnost, otvorenost i toplina koju je oko sebe širila Ljubica, ona predanost i izgaranje koje nikada više neće biti nadoknađeno nijednim novim uposlenikom jer smo svi originalni i drukčiji, svatko ostavlja svoj trag svjetlosti i svoju karizmu, svatko može darovati samo ono što je primio. Hvala Ljubice na nadahnuću koji izvire iz tvojih molitava! Znam da se, na sedmu obljetnicu tvoga odlaska, danas u 17 sati slavi misa zadušnica u tvome Konjicu. Ja sam fizički daleko pa ću večeras otići u obližnju crkvu.

- 06:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

15.12.2008., ponedjeljak

Žetva

pjeva Sretan Bogdan Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Izvoru teče međugorska rijeka, pozvani hrle utočištu nade, dok žure Majci što na brdu čeka, krunicom nove putokaze grade. Dječica vjerna plod su davne sjetve, sjemena zdravog među oštrim trnjem, koja ti danas, nakon rodne žetve, riznicu srca pune zrelim zrnjem. Kad vojska svetih iz tvog srca krene i Božja ljubav milosrđem zasja, prosut će radost u nebeske zjene plodovi zlatni međugorskog klasja. Kad moćnim žezlom, pred oholim zmajem, pokreneš svjetlost poput plimnog vala, svetišta tvoja odagnat će sjajem ružnoću laži, poroka i zala. Prekrit ćeš brdo molitvenim štitom, vrijeme će teći kroz bistroću znaka, deseta tajna svjetlosnim će sitom čistiti zrnje od pljeve i mraka.

- 06:10 - Komentari (12) - Isprintaj - #

14.12.2008., nedjelja

Paljenje treće adventske svijeće: Otkupljenje

- 09:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.12.2008., petak

Nerođenom

pjeva Nera Mijačević Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Kad u srce sumnja uđe, kad postane tami meta, kad preuzme varke tuđe, kad ga snubi zakon svijeta. Obruč laži svjetlo trne, prekriva ga gustom sjenom, valjaju se magle crne, kradu život nerođenom. Da je moje srce znalo kojim putem treba poći, čuvala bih čedo malo, pregazila ponor noći. Otela bih dijete mraku, na njegovoj Bog je strani, dozvala bih svjetlost jarku da ga sjajem Duha brani. Smiluj mi se, Bože dragi, na slabosti i sramoti, Spasitelju, Sine blagi, sjeti me se u dobroti. Oprosti mi, dobri Kriste, svu sljepoću i neznanje, neka tvoje ruke čiste prime moje pokajanje. Današnji dan, na blagdan Gospe Guadalupske, posebno je posvećen molitvi za nerođene, sjećanje na one kojima je nasilno prekinuto putovanje iz kolijevke životu u dolinu zemaljsku. Svatko je od njih imao svoj zadatak, opečaćen znakom Božje volje, usađene u dubinu sjećanja duše. Svatko je imao svoje poslanje u vremenu i povijesti, svoju ulogu u spasenju svijeta. Zato je pobačaj izravna protivnost Stvoriteljevu planu i njegovoj mudrosti kojem vodi putove zemaljske. Mnogi su u očaju i naoko bezizlaznim životnim situacijama ubijali vlastitu djecu, misleći da će se na taj način osloboditi bijede, sramote, poruge i navada sredine u kojoj su živjeli. Ali savjest, otupljena duhom svijeta i oblijepljena lažima, prije ili kasnije prene se iz omamljenosti, uvidi zabludu i nepopravljivost učinjenog zlodjela. Tada duši ne pomaže ni alkohol ni sedativi, već jedino skrušena ispovijed pred onim s čijeg izvora teku naši životi. Bog je velik i pun milosrđa, prašta i razumije našu nestalnost i sljepoću, kod njega nema smrti jer je Bog živih i zato i od nas traži da poštujemo život. Ali, jao ti se onima koji odjeveni u ogrtač znanstvenih spoznaja preporučuju abortus. A još teže će svjetlost dosegnuti oni koji donose nemoralne zakone, te oni koji doslovce nagovaraju neupućene i bezorijentirane majke da naprave pobačaj. Trebalo bi sakupiti ispovijesti roditelja koji su se odlučili za takav korak pa bismo vidjeli kroz kakve su nemire i noćne more prolazili. Mnogima je tamno iskustvo pomoglo da se vrate vjeri, da osjete i dožive toplinu beskrajnog Isusova milosrđa, da srcem spoznaju koliko ih Bog voli i da se preporode u utješiteljskoj radosti njegove beskrajne ljubavi. Molimo za nerođene, za sve koji nisu ugledali svjetlost zemaljsku, a isto tako u ovom vremenu došsšća, kad radosno iščekujemo Djetetov dolazak, žarkom molitvom pomozimo majkama koje u ovom času razumišljaju o ubojstvu vlastitog djeteta. Na taj način pomnoći ćemo neodlučnima da donesu pravu odluku, da se u ovoj kulturi smrti odluče za život.

- 16:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

08.12.2008., ponedjeljak

Totus tuus - Bezgrješnoj

- 09:33 - Komentari (15) - Isprintaj - #

07.12.2008., nedjelja

Paljenje druge adventske svijeće: Pohođenje

- 06:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.12.2008., četvrtak

Stvaranje

pjeva Sretan Bogdan Get this widget | Track details | eSnips Social DNA U onome času dok je Eva jela u Edenskom vrtu zabranjeno voće, na Božjem je dlanu sjala ruža bijela, Marija majka, Kraljica čistoće. U početku kad još bješe gusta tama iznad vode, tek stvorena prva Ruža pjevala je Bogu ode. Iz mirisa posve bijela odvoji se dan od noći, obalom se prosu jutro kao pjesma u gluhoći. Pljušti glazba i svjetlosna kiša, život struji u dubine morske, krijesta vala na vjetru leprša kao veo Ruže Međugorske. Tamu prože zora jasna blijeskom križa, sjajem zlata, zasvjetluca obris Zemlje kao lančić oko vrata. Poljubilo nebo mlado djevičanski miris cvijeta, u čistoći i ljepoti prenulo se srce svijeta.

- 06:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

02.12.2008., utorak

Gospina poruka vidjelici Mirjani, 2. prosinca 2008. godine

Božja je mudrost u malenima i poniznima U vremenu smo došašća, radosnog iščekivanja Gospodinova, vremenu koje sažima ushit srca i sjećanje duše. Ovo su dani u kojima dublje promišljamo o tajnama naše vjere, trenuci u kojima nas Isusov dolazak nadahnjuje istinom, pripremajući nas na još potpunije, ozbiljnije i iskrenije prihvaćanje njegova nauka. U nama budi čežnju za nedohvatljivom ljepotom, prožima nas svjetlom i puninom otajstava, ispunjava slutnju zrakama sveznanja koje nas vode na početak stvaranja, udahnjuje u nas mudrost izniklu iz ljubavi, sazdanu od nježnosti, blagosti i dobrote. Samo u Djetetu Isusu možemo prepoznati vlastitu čistoću kojom nas je Bog stvorio na svoju sliku, samo u Mariji možemo vidjeti neukaljanu cjelinu svoje duše, samo u božićnoj radosti možemo otkriti milosrđe Stvoriteljvo, srcem spoznati ljubav i praštanje te se u svjetlu mira približiti ljepoti rajske stvarnosti. Zato Gospa dane došašća i naziva svetim vremenom jer nas u njemu jače i dublje prožima svetost preobraženog vremena, snažnije nas dodiruje vatra nebeska, potpunije nas obujmljuje bliskost Božja, nazočna u sjaju utjelovljene Riječi. Da bismo se približili nedužnosti i blagosti betlehemskih jaslica, potrebna su nam čista i nenavezana srca, dječja otvorenost za čudo ljepote i prijateljstva, prijanjanje uz stvarnost koja je bajkovitija od svih bajki i raskošnija od najsmionije mašte, potrebno nam je jednostavno umijeće življenja, širina duše na uskom putu koji vodi u prostranstvo neizrecivog, u svjetlobraze nedosanjenog. Upravo preko malenih koji imaju otvorena srca, kojima sumnjičavost nije nagrizla vrata duše i podmuklo se uvukla u prostor vjere, Bog može ostvarivati svoje velike planove, voditi ih putem svetosti i pripremati ih za dane što se rađaju u sjaju njegove volje. Od izabranih duša, koje su se odazvale njegovu pozivu, Gospodin gradi dom poniznih, utvrdu koja odolijeva svim navalama zloga, kuću koja će mnogima biti zaštita pred olujama svijeta. Jer da bismo spasili svijet, potrebno je odricati se od njegovih ponuda, da bismo darivali, potrebna nam je žrtva, da bismo ljubili, potrebno nam je sebedarje. Da bismo bili svjetionici, opkoljeni vjetrom i nemirnim vodama, potrebna nam je pusta hrid, čvrsta stijena, koja će odolijevati naletima orkana, a ona je uvijek utemeljena na nepokolebljivoj snazi vjere, što se ljubavlju, nježnošću i dobrotom suprotstavlja mržnji, okrutnosti i zlu. Okupani svjetlom Isusove velikodušne ljubavi, i sami ćemo svijetliti krjepostima što rađaju dobra djela i donose vječne plodove. Ako nam srca ostanu otvorena istini, i nama će, kao i betlehemskim pastirima, anđeli najaviti Gospodinovo rođenje, i nas će ruke Marijine čuvati i zibati, štiteći nas od bešćutnosti svijeta. I mi ćemo postati sudionici božićne noći, pronositelji Radosne vijesti i svjedoci Isusovih otkupiteljskih rana. Skupa ćemo s Gospom i svecima molitvom i životom propovijedati dobrotu Božjeg nauma, bajku i ludost Božjeg plana koji mogu shvatiti tek ponizni i neznatiželjni, koji se objavljuje malenima, da bi posramili mudre i ohole. Zar i Gospina ukazanja nisu dio otkupiteljske promisli, zar njezin dolazak i sve izgovorene riječi nisu potekli s istog Izvora koji je najavio puninu vremena. A tko u Djevičinim dolascima prepoznaje govor neba, tko u njezinim savjetima otkriva milosti koje nam šalje Svevišnji? Opet maleni i priprosti, oni koji su otvoreni rajskom daru, koji puno ne mudruju, koji ne preispitivaju ono što je umu nedokazivo, već govor srca slušaju srcem. Odgovor nalaze u čudesnim plodovima vjere koji su itekako vidljivi tamo gdje Bogorodica, ogrnuta svjetlošću Duha Svetoga, izlijeva na nas sjaj nebeske stvarnosti, rijeku živih riječi u kojoj gase žeđ svi oni koji se ne zadovoljavaju suhoćom vjere. Prozvana je pučkom pobožnošću, ali bez nje bi se već davno utrnuo plamen ljubavi, bez nje ni danas ne bi bilo marijanskih dogmi, bez nje bi se odavno ugasili sjaj i ljepota božićnih blagdana. A Otac, a to nam i Gospa potvrđuje, izabire male, a Duh Sveti puše tamo gdje hoće, kada hoće

- 17:17 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.