
Božja je mudrost u malenima i poniznima
U vremenu smo došašća, radosnog iščekivanja Gospodinova, vremenu koje sažima ushit srca i sjećanje duše. Ovo su dani u kojima dublje promišljamo o tajnama naše vjere, trenuci u kojima nas Isusov dolazak nadahnjuje istinom, pripremajući nas na još potpunije, ozbiljnije i iskrenije prihvaćanje njegova nauka. U nama budi čežnju za nedohvatljivom ljepotom, prožima nas svjetlom i puninom otajstava, ispunjava slutnju zrakama sveznanja koje nas vode na početak stvaranja, udahnjuje u nas mudrost izniklu iz ljubavi, sazdanu od nježnosti, blagosti i dobrote.
Samo u Djetetu Isusu možemo prepoznati vlastitu čistoću kojom nas je Bog stvorio na svoju sliku, samo u Mariji možemo vidjeti neukaljanu cjelinu svoje duše, samo u božićnoj radosti možemo otkriti milosrđe Stvoriteljvo, srcem spoznati ljubav i praštanje te se u svjetlu mira približiti ljepoti rajske stvarnosti. Zato Gospa dane došašća i naziva svetim vremenom jer nas u njemu jače i dublje prožima svetost preobraženog vremena, snažnije nas dodiruje vatra nebeska, potpunije nas obujmljuje bliskost Božja, nazočna u sjaju utjelovljene Riječi.
Da bismo se približili nedužnosti i blagosti betlehemskih jaslica, potrebna su nam čista i nenavezana srca, dječja otvorenost za čudo ljepote i prijateljstva, prijanjanje uz stvarnost koja je bajkovitija od svih bajki i raskošnija od najsmionije mašte, potrebno nam je jednostavno umijeće življenja, širina duše na uskom putu koji vodi u prostranstvo neizrecivog, u svjetlobraze nedosanjenog. Upravo preko malenih koji imaju otvorena srca, kojima sumnjičavost nije nagrizla vrata duše i podmuklo se uvukla u prostor vjere, Bog može ostvarivati svoje velike planove, voditi ih putem svetosti i pripremati ih za dane što se rađaju u sjaju njegove volje. Od izabranih duša, koje su se odazvale njegovu pozivu, Gospodin gradi dom poniznih, utvrdu koja odolijeva svim navalama zloga, kuću koja će mnogima biti zaštita pred olujama svijeta. Jer da bismo spasili svijet, potrebno je odricati se od njegovih ponuda, da bismo darivali, potrebna nam je žrtva, da bismo ljubili, potrebno nam je sebedarje. Da bismo bili svjetionici, opkoljeni vjetrom i nemirnim vodama, potrebna nam je pusta hrid, čvrsta stijena, koja će odolijevati naletima orkana, a ona je uvijek utemeljena na nepokolebljivoj snazi vjere, što se ljubavlju, nježnošću i dobrotom suprotstavlja mržnji, okrutnosti i zlu.

Okupani svjetlom Isusove velikodušne ljubavi, i sami ćemo svijetliti krjepostima što rađaju dobra djela i donose vječne plodove. Ako nam srca ostanu otvorena istini, i nama će, kao i betlehemskim pastirima, anđeli najaviti Gospodinovo rođenje, i nas će ruke Marijine čuvati i zibati, štiteći nas od bešćutnosti svijeta. I mi ćemo postati sudionici božićne noći, pronositelji Radosne vijesti i svjedoci Isusovih otkupiteljskih rana. Skupa ćemo s Gospom i svecima molitvom i životom propovijedati dobrotu Božjeg nauma, bajku i ludost Božjeg plana koji mogu shvatiti tek ponizni i neznatiželjni, koji se objavljuje malenima, da bi posramili mudre i ohole.
Zar i Gospina ukazanja nisu dio otkupiteljske promisli, zar njezin dolazak i sve izgovorene riječi nisu potekli s istog Izvora koji je najavio puninu vremena. A tko u Djevičinim dolascima prepoznaje govor neba, tko u njezinim savjetima otkriva milosti koje nam šalje Svevišnji? Opet maleni i priprosti, oni koji su otvoreni rajskom daru, koji puno ne mudruju, koji ne preispitivaju ono što je umu nedokazivo, već govor srca slušaju srcem. Odgovor nalaze u čudesnim plodovima vjere koji su itekako vidljivi tamo gdje Bogorodica, ogrnuta svjetlošću Duha Svetoga, izlijeva na nas sjaj nebeske stvarnosti, rijeku živih riječi u kojoj gase žeđ svi oni koji se ne zadovoljavaju suhoćom vjere. Prozvana je pučkom pobožnošću, ali bez nje bi se već davno utrnuo plamen ljubavi, bez nje ni danas ne bi bilo marijanskih dogmi, bez nje bi se odavno ugasili sjaj i ljepota božićnih blagdana. A Otac, a to nam i Gospa potvrđuje, izabire male, a Duh Sveti puše tamo gdje hoće, kada hoće
Post je objavljen 02.12.2008. u 17:17 sati.