Međugorski glas

25.07.2012., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. srpnja 2012. godine

.Plamen nade u tami beznađa Dok se vrijeme, začeto u lakovjerstvu prvog praroditeljskog grijeha, spiralno strmoglavljuje u ponor samozaborava, ostavljajući iza sebe brazgotine prolaznosti i očaja, nestalnosti i prevrtljivosti, čovjek se i dalje tvrdoglavo drži njegova skuta, hirovito se propinjući nad obzorje budućnosti, koje ga varkama odvlači na stranputice i opija prividom, satkanim od nemoći i jada, oholosti i sljepoće. Što će ostati od naših dana kada se procijede kroz sito istine? Hoće li se u golemim hrpama pljeve naći bar jedno zrno ljubavi, bar jedna sjemenka koju će na život pozvati svjetlost novoga neba i zemlje? Kakve će posljedice ostaviti buđenje iz opijenosti, kad pobjegnu naplavine snohvatica i kad trijezni i goli stupimo pred Božje lice? Hoćemo li se pozivati na nestalnost prijateljstava, na promjenljivost vlastitih želja i planova, na potajna htijenja i nedovršena trabunjanja? Hoćemo li tražiti izlike za bjegove i sumnje, za ispraznost promašenih života što su na stranputicama hrlili u lažnu sigurnost i zavjetrinu svijeta? Berući plodove kukolja i varki, grčevito se hvatajući za grebene prolaznosti, usvajajući nedorečena znanja i robujući kratkotrajnim istinama uvijenim u svjetlucavost laži, čovjek sve dublje tone u grotlo manipulacija, zapliće se u mreže informacija, da bi se na kraju, razočaran i prevaren, nemoćno prepustio struji takozvane sudbine kojoj vješto upravljaju vračevi i lažni proroci, oličeni u bankarima, političarima, estradnjacima, medijskim magovima i trgovcima svih boja i obličja, ali i u svakom srcu koje pristane na nemoralne ponude i okrene se koristoljublju. Jer tko se pomami za stvarima i užicima, brzo postaje njihov sužanj i inficira se porocima, kojih se može osloboditi tek odlučanim iskorakom u svjetlost vjere koja donosi temeljitu promjenu srca i blaži dušu snagom ozdravljenja. Teško je čovjeku pobjeći iz samonametnog kaveza uzoholjene časti i odreći se zamamnog zova slasti, odbaciti brjeme navika i pokidati lance navezanosti, a još je teže priznati samome sebi da je prividna sloboda bila tek uzništvo ranjenih osjećaja i pustoš rastrganih misli. Zaboravljamo da nam je život darovan i da smo iz kolijevke stvaranja poslani na ovaj svijet, ne da bismo služili laži i ispraznosti, već da svjedočki pronosimo plamen nade i ustrajno vodimo bitku protiv kneza tame. Čisti nam Gospa uši, začepljene nanosima prašine i buke, i jasnoćom svojih umilnih riječi pokazuje nam izlaz iz začaranog kruga podmetanja i duhovne bijede. Liječi našu ranjenu narav melemom svoje majčinske ljubavi i poziva zalutalu dječicu da se vrate u okrilje njezinog Bezgrješnog srca, da ne prkose Stvoritelju, već onome koji ih olako odvlači na stranputice i zatvara u krletku slatkorječivih obećanja, što nas žedne prevodi preko vode i lukavo mami u zamku propasti. Uči nas da se priklonimo nadi kad nam loše krene, da u miru i strpljivosti zazivamo radosnu svjetlost Duha Svetoga, sjaj istine koji će nas obnoviti i ohrabriti, koji će nam dati snagu da se odupremo navalama kivnosti, da se oslobodimo osvete i proklinjanja, da dobrotom i žrtvovanjem nastavimo Sinov hod što preko Kalvarije vodi do vrata kraljevstva nebeskoga. Ako poslušamo i prihvatimo Majčine riječi, u nama će se obnoviti dostojanstvo djece Božje, izniklo iz moralnog zakona što izvire ljubavi. Svjedočit ćemo za istinu i odreći se prenavljanja, diplomatskih izvrdavanja i otrcanih floskula, zaboravit ćemo mudrost svijeta, satkanu od laži i zamagljenih pretpostavki. Bez srca otvorenog Bogu, nitko ne uspijeva prepoznati perfidne trikove izokrenutost kneza svijeta jer navezanošću na zemaljska dobra postaje slijepo i gluho, ne vidi smisao života, već se uzoholjeno okreće samome sebi i na taj način ugnjetava i osiromašuje bližnje, a sebi priprema konac ovijen tamom i škrugotom zuba. Jer plan oca propasti cijeli svijet uvodi u sužanjstvo, a poslije lažnih obećanja, kad dragovoljno ušetamo u njegove ralje, počinje nas zasipati katastrofičnim proročanstvima i govoriti o budućnosti kakvu je već davno isplanirao u kabinetima svojih poslušnika, kljuka nas slikama strave i užasa u kojima će on sam jednom zauvijek boraviti. Ali, ne zaboravimo, samo je Gospodin gospodar vremena i vječnosti i njegova je riječ uvijek posljednja. A da je pripemio odgovor sotonskim spletkama i njegovu grozomornom planu, znano po Gospinu svjedočenju jer nam je više puta, otkad dolazi u Međugorje, rekla da Bog za ovo vrijeme ima Veliki plan. Jer On čovjeka nikad ne ostavlja na cjedilu, već mu pomaže, i sve što čini, čini za njegovo dobro. stranputica kojom korača svijet završava u slijepoj ulici, ali će zato Svevišnji otvoriti nove pute na kojima će vladati red, ljubav i istina. Dogodit će se ono što u ovom trenutku ne možemo ni sanjati, na način koji ne možemo ni naslutiti, u kratkoći vremena koju ne možemo predvidjeti. Zato ostanimo ustrajni, puni nade i ljubavi, budimo plamen nade u tmini beznađa, prihvatimo Marijine riječi i prionimo uz njezine skute.

- 20:12 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.07.2012., srijeda

Poziv na buđenje

- 21:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.07.2012., ponedjeljak

Gospina poruka vidjelici Mirjani, 2. srpnja 2012. godine

Put koji vodi čistoći duše Ulaskom u trideset drugu godinu Gospina dolaska u Međugorje ponovimo još jednom sadržaj njezinih poruka i prisjetimo se svega što nam je govorila i čemu nas je učila svih ovih godina. Ako želimo zakoračiti na put koji vodi čistoći duše i odazvati se njezinim molbama, već odavno smo trebali usvojiti Majčine preporuke. Najprije bismo morali skrušeno poći na životnu ispovijed, a poslije toga barem jednom mjesečno pristupiti sakramentu pomirenja. Uz redovito pohađanje svete mise, po mogućnosti svakodnevno, neizostavnog klanjanja pred Presvetim oltarskim sakramentom te čašćenja Križa Gospodinova, potreban nam je post od hrane i ponuda svijeta te obvezna i stalna molitva koja kao žbuka veže zdanje vjere i drži ga jakim i nerazorivim, otpornim na sve nasrtaje zloga. Tko apsolvira nauk Gospine škole i čvrsto prioni uz njezine savjete, ne treba se plašiti budućnosti niti onoga što donosi i odnosi sjeme propadljivosti. Nudi nam Marija svjetlo istine i stalnosti, siguran put spasenja i radost trajanja koja ne podliježu mijenama svijeta, koju ne zahvaćaju sjene malodušnosti i ne rešetaju nagovori sumnje. Umjesto da odgovorimo Gospinu pozivu i krenemo putem koji vodi čistoći duše, mi i dalje fantaziramo i trabunjamo o slavi, novcu i bogatstvu, okrećemo se za zlatnim teletom i dopuštamo zavodniku da nas odvuče u sjaj privida i grozu pustoši. Izgubivši sponu s istinom, nesigurni u sebi i razdijeljeni u tisućama ponuda, ne osuđujemo se otvoriti oči, odbaciti balast koji nas utapa i zaploviti prema pučini mira, prema ljubavi što rađa bogatstvom i svijetli čistoćom blaženstva. Hoćemo li krenuti prema svjetlu slobode ili i dalje sjediti na dva stolca, razapeti između prave i lažne sigurnosti, njihati se između mraka i svjetlosti, čeznuti za istinom i priklanjati se laži? Zna istina biti opora i tvrda jer reskom britvom obrezuje zavedeno srce i oštrim skalpelom skida mrene s očiju, ali kad jednom progledamo i ozdravimo, nikada se više nećemo vratiti iza uzničkih rešetaka samozaborava, neznanja i sljepoće. Sve propadljive i ranjive osjećaje, sve navezanosti i tlapnje, zamijenit će radost života koja se u svoj svojoj raskoši iz vremenitog prelijeva u vječnost. Gospa nas poziva da usporedimo zemaljsko i nebesko, da za trenutak zastanemo i upitamo se tko smo i što smo, odakle dolazimo, kako živimo i kamo idemo, da jasno razlučimo propadljivo od vječnog, da odvojimo prolazno od neprolaznoga da bismo shvatili razliku između ljubavi i samoljublja, između pohlepe i darivanja, između oholosti i poniznosti. Iako nam se ponekad učini da su Gospine riječi prezahtjevne, one su ipak jedini put koji vodi čistoći srca i ozdravljenju duše. Tek kad odbacimo mudrovanje svijeta, razumjet ćemo Marijine opomene i uvidjeti da nije teško ostvariti ono čemu nas ona uči. Dovoljno je s povjerenjem i iskrenošću prihvatiti njezine molbe, okrenuti se izvoru svjetlosti i života, ne oslanjati se previše na vlastite snage i ne kovati planove, već strpljivošću i trezvenošću prihvaćati mijene i prepoznavati znakove vremena, duhom ispunjenim radošću nebeske stvarnosti i pogledom uprtim u vječnost. Smije li nam strka, buka, bijes i izopačenost svijeta, ma koliko opkoljavali naše živote i narušavali mir, poljuljati snagu vjere i uzdrmati temelje koji počivaju na čvrstoj stijeni apostolskog svjedočenja, vjere koja je poniznu službenicu Božju uzdigla na prijestolje Kraljice neba i zemlje, učinila je Majkom Crkve i roditeljicom naših duša? Hoćemo li poslušati Mariju ili tonuti u ispraznostima kojima nas obasipa naš i njezin neprijatelj, hoćemo li se prikloniti žaru ljubavi ili trajati u mlakosti i hladnoći? Želimo li uz Gospinu pomoć pobijediti slabosti i krenuti putem koji nas oslobađa bijede navezanosti na zemaljsko i propadljivo, na tjeskobu koja se širi krvotokom duha ili se začahuriti u opnu straha, zatvorenosti, isprazne uznositosti i neprestanog samozavaravanja? Hoćemo li se ponašati kako dolikuje djeci Božjoj, spremni na odricanje i darivanje, neinficirani virusom zlobe, zavisti i oholosti. Moli nas Gospa da se okupimo oko nje, da je slijedimo i slušamo, da prihvatimo njezine savjete koji će nas voditi ljubavi Isusovoj. Da bismo se odazvali njezinu pozivu potrebno nam je odvojiti puno manje vremena nego što ga tračimo na kojekakve ispraznosti. Neprestano se izvlačimo na nebitne obveze i dužnosti, preskačemo čak i svete nedjeljne mise, sahnemo duhom i zatvaramo okna božanskoj svjetlosti. Ako ljubav ne upoznamo i ako je otvorena srca ne prihvatimo, kako ćemo je drugima darivati i kakvim djelom pokazati da smo Isusovi i Marijini. Tek kad prihvatimo Gospine riječi i kad se po njima budemo ravnali, uselit će se radost u naše živote, umnožavati se, cvjetati, širiti svijetom i zahvaćati bližnje, bujat će u molitvama zahvalnicama upućenim Ocu, Sinu i Duhu Svetome.

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.