Međugorski glas

25.12.2013., srijeda

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. prosinca 2013. godine

Plod molitve u sjaju ozarenog lica U patnji i boli, u radosti i ushićenju, u progonu i mučeništvu, onima koji ostaju i ustraju u molitvi, darovan je blagi sjaj koji im se razlijeva s dobrohotnog lica, uronjenog u svjetlost istine, okićenog milošću Božje blizine, zagrljenog mirom otvorenih nebesa. Isti je žar ljubavi bio na licu Stjepana Prvomučenika i na licu sv. Klare Asiške, ista je svjetlost resilo obraze sv. Terezije od Djeteta Isusa i sv. Pia iz Pietrelcine, ista je blagost u oči proroka ulijevala radost rajsku, ista aura i danas, za vrijeme ukazanja, okružuje čela međugorskim vidiocima i resi hodočasničke ruke sklopljene na molitvu. Ista molitvena svjetlost daruje opuštene i spokojne crte licima svih osoba koje okrijepljene mirom napustiše ovaj svijet, bez obzira u kakvim mukama i bolovima proveli zadnje trenutke ovozemaljskog života. Svi oni koji su naklonjeni dobru i koji su neumorno svjedočili istinu, u času smrti odlaze sa svjetlosnom popudbinom, s preporukom koja otvara vrata kraljevstva nebeskoga. Gospa nam poručuje da pogledamo u sebe i okrenemo se oko sebe, da površno ne promatramo bližnjega, da će nam oči i sugovorničko lice otkriti stanje srca i duše onih s kojima komuniciramo, pokazati sve probleme i nemire s kojima se brat ili sestra suočavaju, ali otkriti i snagu duha s kojim se prihvaća i nosi križ, u kojem svjetlost utjehe ostavlja pečat na zabrinutom ili ispaćenom licu. Mir i spokoj na čelu, obrazima i očima pokazat će nam život duša koje su se u kušnjama uvijek odlučivale za Boga i njegovo kraljevstvo, koje su spoznale smisao puta i svoje želje poravnali s voljom Gospodinovom. Jer kao što reče stara mudrost, „kad je Bog na prvom mjestu, onda je sve na svom mjestu“, onda prestaju traženja i lutanja, onda se ne služi dvojici ili trojici gospodara i ne pada se pod utjecaj laži, ne opija nam se srce maglom psihologiziranja i manipuliranja, koja svoj korijen vuče iz rane istočnoga grijeha, iz ubojitosti poroka koji nas hrane strahovima i zaogrnjuju mrakovima. Jesmo li spremni služiti Djetetu Isusu, jesmo li spremni klanjati se njegovu Križu, koji je vrata što vode iz vremenitog u vječno, koji je drvo spasa na kojem se razapinjemo svijetu da bismo ušli u ozračje slobode, u bolni prijelaz iz tame u svjetlo, iz nedovršenosti u dovršenost, ispunjenu sjajem Uskrsnuća!? Pita nas Gospa jesmo li spremni slijediti Sina i imati ljubavi za one koje nam pošalje ususret, ili i dalje tapkati u đavolskim kušnjama što nas vuku udobnosti i užicima, što nas kratkotrajnošću privida odvajaju od punine, što nas lažnim blistavilom vode u propast, što nas zasljepljuju varkama i pomračuju nam zdrav razum, gdje nam se i najočiglednije prijevare čine tek kao mali otklon od moralnog zakona, gdje s izokrenutim postavkama krećemo u gradnju budućnosti, gdje nam se veliki grijesi prikazuju kao sićušne slabosti ljudske naravi, gdje se sve dovodi u sumnju i gdje gubimo oslonac pod nogama. Jer Božić nije ni bajka, a niti plima prolazne sentimentalnosti, već je puno više od sviju radosti što ih spoznasamo u promjenjivom svijetu, čudo Stvoriteljeva zahvata i blijesak milosrđa, Božje vjenčanje s čovjekom kojeg je napravio na svoju sliku, stapanje stvorenoga i nestvorenoga u jednu cjelinu, sljubljenost Svjetla i Djevičina tijela u kojem se začeo i rodio Bogočovjek, ostvarivši savez obećanja i spasenja koji je neraskidiv u vijeke vjekova, savez koji cvjeta u otkupiteljskoj Krvi Jaganjčevoj, koji se obnavlja i traje u svetoj Euharistiji, koji nam Gospa donosi u naručju i čuva u riznici svoga Bezgrješnog srca. Saživimo s istinom s shvatimo da je Božić blagoslov za sve ljude svijeta, bez obzira kojoj vjeri i svjetonazoru pripadali, koje božanstvo častili i kojim pričinima vjerovali. Gospa nije samo Majka kršćana, već svih ljudi, a Isus je došao spasiti cijeli svijet. Zato će se prije kraja punine vremena još jednom objaviti svakoj duši, ušetati u srca svih prevarenih i zalutalih, istinom osvijetliti duhovne i materijalne svjetove, sve ono što je po njemu postalo i što će se obnovljeno i preporođeno ponovno k njemu vratiti. Zato nam Antikrist iz sjećanja duše, koristeći medije i potrošačku raspojasanost, zavodeći nas svjetlucavim reklamama, pokušava izbrisati miomirisnu svjetlost Božića, pretvarajući najveći događaj u povijesti čovječanstva u neodređeno ime blagdana, u praznik pijančevanja koji nam nudi opijate svijeta. Kad nas Gospa zajedno s Isusom blagoslivlje, onda od nas tjera tminu i neznanje, štiti nas od još većih nasrtaja zloga i daruje nam radost koja ostaje jasna i nepomućena pred svim nasrtajima beznađa, koja se sjajem nebeskim odupire tuzi, jadu i propadljivosti, koja nas puni svjetlošću života vječnoga, koja nas hrani nepokolebljivošću i ustrajnošću od kojih bježe smicalice sotonska. Zato se ne tražimo u mijenama svijeta jer smo već previše dobili Djetetovim rođenjem. Molitvom neprestano zahvaljujmo Gospi i Presvetom Trojstvu na daru otkupljenja, na neoraničenom milosrđu koje Bog pokazuje prema čovjeku.

- 19:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sretan Božić!

- 07:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.12.2013., ponedjeljak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. prosinca 2013. godine

Iz tame izgubljenosti u svjetlo Križa U gomilanju irelevantnih znanja, u olakom prijanjanju uz novotarije, u nekritičkom prihvaćanju svega što nam se nudi, u slijepom služenju pomodarstvu, podložni smo neprestanom lutanju, pogubnoj nestalnosti, rastresenosti i samozavaravanju. Oblijepljeni ohološću i sebeljubljem, inficirani primamljivošću lascivnih i nevrijednih ponuda, zatrovani kratkotrajnošću mijena i nauka koje svijet producira, unatoč zdravim očima postajemo slijepi, anestezirani duhom pomutnje i zaslijepljeni ubojitim šarenilom žmirkavih svjetala. Brzo upadamo u zavodničke zamke, obnevidjeli od sjaja stranputica što nas odvlače s puta i zarobljavaju prividima stvarnosti u kojoj trajemo i živimo. Dok slijedimo modu i ravnamo se po zahtjevima medijske halabuke, gotovo i ne primjećujemo koliko smo zagazili u žitko blato poroka koji zagađuju dušu i truju srce. Dotle nas, dok sa strpljivošću promatra cirkusijadu našeg življenja, s Brda spasenja opominje glas Bezgrješnog srca. Donosi nam glazbu istine u nadi da ćemo konačno progledati, da ćemo se okrenuti izvoru ozdravljenja, da ćemo spoznati nauk vječne Riječi, da ćemo se okrenuti vrelu života i porušiti barikade koje nam priječe prolaz do puta, koje smo u lakovjernosti sami gradili, koje su rasle na našoj oholosti, neznanju, jadu i nemoći. Poziva nas Prečista da preispitamo našu prošlost, da se okrenemo vlastitoj nutrini i upitamo tko smo, odakle dolazimo, što radimo i kamo idemo, da razmislimo gdje nam je polazište i što nam je cilj. Zašto koračamo za trubom beznađa, a oglušujemo se o melodiju ljubavi, tihu glazbu lahora koji poništava buku svijeta, koji je melem našem žiću i neprestana radost nade? Hoćemo li napokon u tami varki prepoznati otkupiteljsko svjetlo križa, koji je znamen sebedarja i dobrote, koji je razdjelnica između smrti i života, koji je spasenje svima koji ga ljube i traže istinu? Dok prihvaćamo križ i s njim trajemo, bistre nam se vidici, umnožava dar razlučivanja duhova i odvaja se svjetlo od tame. To je ujedno stvarnost u našim srcima, mjera po kojoj će nam Gospodin suditi u onaj dan, u njoj je mrak koji nas je odvlačio u ralje zloga i svjetlo koje nas je vraćalo Božjem zagrljaju. Križ nam pomaže da spoznamo dvije stvarnosti, da se opredijelimo za dobro ili zlo, da razlučimo laž od istine, da shvatimo kako neodlučnost i vrludanje ne donose mir, već nas nemirom i zebnjama udaljavaju od vrela svih milosti, od prijestolja ljubavi i prijateljstva Stvoriteljeva. Služenje svijetu, slavi i časti, priklanjanje ispraznim užicima i robovanje blagu zemaljskom, odvaja čovjekovu dušu od istinske radosti, nanosi joj bol i prekriva je mrklinom koja vuče u propast. Pokornost svijetu je i sjedenje na dvama stolcima, a to je ujedno i uzaludan pokušaj spajanja dviju krajnosti, zemaljske i nebeske, od koje se prva temelji na ispraznoj slavi, truležu i sebičnosti, a druga na poniznosti i služenju, na odricanju koje obogaćuje duh i oslobađa od natruha propadljivosti. Svijetu se priklanjamo i navezanošću na navike, na ovisnost o osobama i stvarima, htijenjima koji su po našoj mjeri i koji se kose s Božjom mudrošću i njegovim nakanama. Dok se razapinjemo u raskoraku između želja i mogućnosti, dok se zanosimo planovima koji će nestati u stvarnosti sutrašnjeg dana, dok tvrdoglavo odbijamo biti ono što jesmo i pokušavamo postati ono što nismo, protivimo se Stvoriteljevoj volji i omalovažavamo njegove darove. Krećući se u krivom smjeru i slijedeći trag varavog zova, putovanje najčešće završavamo na rubu sakate ceste, ne ispunivši poslanje koje nam je Svevišnji namijenio. Kako ćemo biti Gospini apostoli ako nismo upoznali Očevu ljubav, ako nismo spoznali Istinu koja je njezin Sin. Kako ćemo se uzdignuti iznad ljudskog razmišljanja ako uvijek i u svemu ne tražimo Božje mišljenje, ako izgubimo strpljenje i ako se brzopletošću oslonimo na vlastito znanje koje nas tjera na nagla i neunčikovita rješenja, brze odluke kojima prkosimo Gospodaru povijesti i vremena. Jer birajući široki put i klanjajući se zavodljivosti privida, skrećemo sa staze koja vodi u naručje Providnosti. Bezgrješna nas uči da jedino molitvom i postom možemo spoznati ono što ona od nas traži, što je po volji onoga koji nas je stvorio. Kome ćemo vjerovati ako ne Majci naših duša, brižnoj odvjetnici koja nas brani i zagovara pred rajskim prijestoljem, koja toplom i umilnom jekom svoga glasa Bogu prenosi i umnožava naše molitve, koja se brine o zdravlju naših srdaca? Budimo uzdarje njezinoj ljubavi, poslušajmo je i pristupimo sakramentu pomirenja, oslobodimo se sumnje i zebnje, ispovjedimo grijehe koje će Isus baciti na smetište zaborava, skrušeno se pokajmo pred Sveznajućim i oslobodimo se tereta koji nam otežavaju iskorak u vjeru. Okupajmo se sjajem vječnosti iz koje nam dolazi Otkupitelj, uronimo u radosnu tajnu adventskog vremena i pustimo je da nam ispuni srca, da nas okrijepi dobrotom i svjetlošću spasenja, sjajem koje je nekoć obasjala Betlehem, a danas se nadvija nad Međugorjem i traje u znaku, kolijevke, krunice i križa, obnavlja se u blijesku uskrsnuća koje prožima i liječi bolest svijeta.

- 13:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.