Međugorski glas

25.02.2014., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. veljače 2014. godine

Srca koja ne upoznaše Božju ljubav Pođosmo krivim putem, okrenismo se od izvora svjetlosti, koračajući za zovom svijeta, opterećeni mijenama prolaznih vrjednota, zaslijepljeni blijeskom zavodljivih obećanja, ispunjeni prazninom nestalnog znanja i zasjenjeni kratkovidnošću oholosti. Okrenuti vlastitim tlapnjama, buljimo u magle zaborava, sputani nejasnoćama u kojima se množe mutne slike nemoći i bezdađa. Sve podređujemo kratkotrajnosti zemaljskog života, nadmećemo se u prepredenosti i podmetanjima, opterećeni brjemenom duhovne bijede i otežali od tame zavisti i ljubomore. Toneći u prazninu osobne nedovršenosti, izgubljeni u bespućima lutanja, odmičući se sve dalje od cilja, ne prepoznajući ruku spasa što se pruža nad močvarom zastranjenosti, što se kao oslonac milonosni nadvija nad našu izgubljenost, što se kao znak pomirbeni iz vječnosti i punine pomalja nad obzorom vjere i nadom rastjeruje zebnje nataložene u dolini suza. Kako se brzo, ravnajući se po zakonima svijeta i njegovom ispraznom mudrošću, upada u bezvoljnost, kako se iz ushićenja naglo prelazi u letargičnost, kako se brzo ljudski duh zasićuje svega prividnog, površnog i kratkotrajnog. Kako se iz euforije upada u razočarenje, iz povjerenja u sumnju, iz oduševljenja u mlakost. Kako se brzo nađemo na skliskom terenu kad božansko podredimo ljudskom, kad pomiješamo zbilju i sanje, kad lice zamijenimo naličjem, kad istinu podredimo nestalnosti, a stvarnost nadomještamo tlapnjom. Zato nas ne i ne treba čuditi što u magluštinama ne pronalazimo put koji vodi na svjetlost danju, što smo opijeni opsjenarstvom i zarobljeni u krletci prividne slobode. darujući sebe i ponirući u zdence duša, preplavljujući ih svježinom žive vode. Jer okrenutost Dok god ne uronimo u krvotok života, dok ne zaplovimo tražilačkom pučinom punom bonaca i oluja, neizvjesnosti i nade, nećemo zakoraknuti u zagrljaj ljubavi, u svjetlost preobraženja koja se izlijeva s izvora vjere. Tek nas odlučnost da napustimo umovanje svijeta, da zakoračimo u ljepotu neizvjesnosti, može istinski približiti vrelu neprolazne stvarnosti i ujedno iz tvrdoće osloboditi mekoću sjaja što se zatravljen proteže od izvora do ušća životodajne rijeke, od sebe rađa plodovima odricanja i dobrote kojih se sjeme stostruko vraća onome koji ga čistog, bez promišljaja, sije na oranicama sebedarja i velikodušnosti. Puno je onih koji su se udaljili od Gospodina, koji su se zatvorili svjetlu ljubavi, koji su se odmakmuli od vrutka sviju radosti, koji radije slušaju kneza svijeta i njegovo zavodničko groktanje kojim poziva na pobunu i neposlušnost, koji na stranputicu odvlači naivne i lakovjerne, koji misli ovija pohlepnim i lascivnim slikama i zvukovima, koji je odgovoran za rastresenost molitve, koji se ruga svemu što je sveto i čisto. Čovjekov tužitelj od početka dobro zna da onaj koji ne moli, gubi mir, a onaj koji nema mira, prestaje moliti. Jer molitva i mir su međusobno povezani, oni su dvije uzročno-posljednične veze koje se nadopunjuju i podupitu, koje se prelijevaju jedna u drugu, koje rastu jedna iz druge i koje jedna u drugoj počivaju prožimajući se spokojem stalnosti i sigurnosti, koje su sjeme i plod iste svjetlosne snage što se dohodi iz kolijevke stvaranja. Obraća se Gospa onima koji su se od početka odazvali njezinu pozivu, čija srca cvjetaju na toplini njezina glasa, da ne posustaju u molitvama, da ustrajnom vjernošću svjedoče apostolat ljubavi, da životom i djelima pokazuju da su njezini, da se cijeli pretvore u molitvu, u njoj rastu i sazrijevaju, s njom traju i putuju. Jer s molitvom se urasta u jasnoću Božjih zapovijedi, ona nam osvjetljava put Stvoriteljeve volje, pokazuje što nam je činiti u časovima tame, kako izbjeći zamke sumnji i kako prebroditi kušnje. Moli nas Gospa da svjedočimo Gospodina jer čovječanstvo je gladno istine, žedno je Isusovih riječi iz kojih teče neumrlost života vječnoga. Nuka nas da svjedočimo o njezinoj prisutnosti među nama, da govorimo o živoj Majci koja diše u Bogu živih, da svijetom prenosimo mudrost njezinih poruka, da istinom pobijamo laži, da dobrotom i radošću osvjetljavamo zasjenjene zakutke zavedenih srdaca. Uči nas da se ne ustručavamo pronositi Evanđelje, da u svakodnevnoj bici za spas svijeta ne zaboravimo da je i ona s nama, da nas beskrajno ljubi i zagovara pred svojim sinom Isusom. Ne zaboravimo da samo s Gospom možemo ući u kraljevstvo nebesko, u svijet radosti koji resi njezina ljepota i koji je ispunjen raskošnim sjajem njezina srca.

- 19:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.02.2014., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. veljače 2014. godine

Jaki u odlučnosti i iskrenosti Osvajačkoj jakosti svijeta koja pred sobom sve mete, uništava i nadmeće se u rusilaštvu, podmeće klipove dobroti i iskorištava nemoć slabijega, suprostavlja se jakost Duha Svetoga, jedan od sedam darova koji se međusobno nadopunjuju i prožimaju, koji su u službi dobra i očituju se u služenju bližnjemu, pronoseći svjetlost vjere i snagu onoga koji je istina, put i život. Jer postojanost, iskrenost i odlučnost nisu rezultat naših ljudskih krjeposti, a niti našeg junačkog držanja pred navalama kušnji, već milosni dar koji u nama raste tek kad prihvatimo vlastite slabosti i nemoć, kad se s povjerenjem i pouzdanjem prepustimo Stvoriteljevoj mudrosti, kad dopustimo vječnim moralnim zakonima da nas ispune svojim mirom, da nas obasjaju neumrlom svjetlošću postojanja koja tjera strahove i razgoni mrakove boli, sumnje i nestalnosti. Ponašanjem u svakodnevici utiremo put prema vječnosti, svi naši koraci, misli i djela ostaju zapisani u knjizi života. Jer duh koji služi tami, već danas se opredjeljuje za tamu, a onaj koji nesebično pomaže drugima u suznoj dolini, ujedno se priklanja ustrajnosti nade i otvara prozore vječnosti iz koje struji vatromet svjetlosti. Oni koji žive uspravno u duhu istine i koji svijetom ne vuku lance navezanosti, prijeći će u vječnost okruženi cvrkutom ptica, uronjeni u blijesak nebeskog slapa, prožeti glazbom Gospina glasa i ogrnuti sjajem Srca Bezgrješnoga. Poziva nas Prečista na nepokolebljivost i ustrajnost, na svjedočki život koji se ne povija pred vjetrovima svijeta, koji jasnoćom osvjetljava stalnost istine, koji ostaje isti u dobru i u zlu, koji neće pokleknuti pred koristoljubljem i koji neće iznevjeriti Isusa ni pred najvećim kušnjama. Nama je ostati uz nepromjenjivost svetog i božanskog, ispunjeni spoznajom u kojoj ćemo rasti, koja će nas nadahnjivati, hraniti i krijepiti u svim trenucima zemaljskih mijena, koja će nas jačati pred preprekama što nam ih podmeće knez propasti. Ne smijemo se pokolebati u jasnim stavovima i čvrstoj vjeri, a niti dopustiti lukavosti da nas dovede u sumnju, već misliti na vječnost, iz nje crpsti snagu i s njezinom mudrošću gaziti preko vjetrometina svijeta. Jer kratak je zemaljski život da bismo ga uzalud protračili, da bismo jurili za slavom svijeta, da bismo iza sebe ostavljali ruševine, uplakana srca i ranjene duše. Što ćemo sa sobom ponijeti za potpudbinu ako ugasimo plamen ljubavi, ako u bijegu ispraznimo pehar darivanja, odricanja i dobrote? Kome ćemo povjerovati u mnoštvu ponuda, u kakofoniji zavodničkih glasova koji jedno govore, drugo misle, a treće rade, koji zamućuju vode i odvode ih na svoj mlin, koji se urušavaju u vlastitim obećanjima i raspadaju u nečisnicama laži? Kakvim se smicalicama prikloniti kad je svaka izrasla iz lukavosti što neumitno vode u grozu pustoši. Jesmo li već svi uhvaćeni u zamku iz koje se ne možemo iskoprcati, jesmo li dragovoljno skrenuli na stranputicu koja vodi upropast? Ima li nade za čovječanstvo koje je hipnotizirano zavodničkim zovom zmije, zvijeri i lažnog proroka, koje nasjeda na katastrofične prognoze onih koji umišljaju da budućnost svijeta imaju u svojim rukama, koji ne priznaju i ne prihvaćaju Stvoritelja za svoga gospodara, koji se klanjaju neprijatelju od početka, koji služe naopakosti i izopačenosti, koji muče i ranjavaju vjerne, koji pripremaju progon svima kojima trulež mraka nije zamračila svjetlo istine? Zbog čega se Gospa u svim dijelovima svijeta tako često i neumorno ukazivala? Zbog čega se nastanila u Međugorju i zašto je svojim dolaskom obradovala Hrvate koji se trenutno nalaze u teškoj muci, pritješnjeni između čekića i nakovnja domaćih izdajnika i osjenjeni mržnjom sila tame, razapeti između vjere i malodušnosti, okovani spletkama, jalom i beznađem? Poručuje Gospa nama i cijelome svijetu da se prenemo, probudimo i umijemo srca na vrelu njezinih suza, da se ravnamo po svjetlokazu njezina glasa, da okrenemo leđa protuhama, da zasučemo rukave i prihvatimo se rada, posta i molitve, da svjedočimo za Krista i postanemo njezini apostoli, da prenosimo svijetom jasnoću njezinih poruka, da se mijenjamo i čistimo srca od natruha varki i podvala, da ne robujemo knezu svijeta, već u dostojanstvu djece Božje kročimo putem koji vodi u život, u puninu ovjenčanu radošću nebeskom. Jer njezina konačna pobjeda nad edenskom zmijom već je započela u zemlji Hrvata i širit će se svijetom kao pijuk međugorske bure, kao modri miris Jadranskoga mora, kao čisti odbljesak duginih boja što kite svjetlost nad Križevcem. Dakle, dječice, još malo strpljenja, puno povjerenja, ustrajne molitve, poslušnosti i vjere, jakosti Duha Svetoga, pa ćete svojim očima gledati ostvarenje Velikog Božjeg plana i doživjeti dan kad će Žena zmaju zgaziti glavu i u bezdan baciti tamu zloga.

- 11:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.