Međugorski glas

25.01.2014., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. siječnja 2014. godine

Blagoslovljeni susreti u molitvenom odsjaju Molitva koja nosi, koja opušta, koja stvara spone između vidljivoga i nevidljivoga, koja oslobađa od sebičnosti, koja prekoračuje prag nade i razgrće zastore prolaznosti, koja nas ispunja svenazočnošću Božje blizine i grije toplinom žive riječi, titravim i sveprožimljućim melemom nježnosti i milosrđa. Molitva koja rastače prostor i vrijeme, koja se provlači kroz pore prolaznosti, koja životodajnošću oplemenjuje umorne misli i ostavlja trag ljepote u svakom udisaju žednoga srca. Molitva kao konstanta, kao nepromjenjiva stalnost što se svojom ozdravljujućem svjetlošću nataložila na kosinama međugorskih brda, na hrbatima blagih uzvišica koje toplinu zlatnog podnevnog sunca daruju jasnoj modrini hercegovačkog neba. Prolazeći kroz gustinu dugogodišnjih molitava, kroz pramenove svjetlosti koju vrijeme nije načelo propadljivošću, koju nije nagrizla mnijena trajanja, koja se stopila s vječnim Gospinim glasom i miomirisom njezinih molitava, i ne primjećujemo da smo uronjeni u stvarnost neprolaznu, da se kupamo u čistoći nebeskog sjaja, u zanosnoj jeci rajskih glasova koji se nedogledno zibaju u ritmu mira i radosti, ponavljajući melodičnu odu: „Svet, svet, svet ...!“ Svaka duša i svako srce koje zakorači u odsjaj molitava, koje se spontano preda Božjem milovanju, koje duboko udahne svetost međugorskog ozračja, zahvaćeno je mirom koji se hrani plamenovima Duha Svetoga, koji neprestano buja i raste, koji se umnožava i širi, koji vjerom nadahnjuje sve one što im je noga bar jednom zakoračila na oblo podbrdsko kamenje ili dodirnula oštrinu križevačkog krša. Na krovište međugorske crkve s brda se slijevaju vapaji boli, zavjeta i zaklinjanja, preplavljuje ga potoci neumrle svjetlosti i ispiru odbljesci milijuna Zdravomarija, miluje snaga obraćeničkih riječi i kupa mir raskajanih srdaca. Jer odsjaj deseljetnih molitava prožima one koji im dolaze u susret i zahvaća srca onih koji su tek kročili na ovo sveto tlo, ali isto tako naviješta radost onima koji će tek doći u Međugorje i koji će se neminovno odazvati Gospinu pozivu. A svjetlost istine brzo otkriva tamu u zakutcima raskajanih srdaca i iznosi na svjetlo danje pogibeljne plodove stranputica. Otkriva duša Božju volju i prepušta se njegovim očima, oslikavajući se u jasnoći punine, zgražajući se nad vlastitom bijedom i rastući u dostojanstvu djeteta Stvoriteljevog. Zato su međugorske ispovijedi tako duboke i temeljite, tako iskrene i ozdravljujuće, tako očišćujuće i preporođavajuće. U njima se ruše sve barijere sebeljublja, kidaju se sve koprene zavodljive laži, rasplinjuje se svojeglavost i samozavaravanja, umire isprazna slava svijeta i razgolićuje svaka varka koja je godila našoj napuhanoj taštini. Gospodin nam u sakramentu pomirenja otvara oči i tjera srce da se pokloni pred istinom i da se u nju zaljubi, da se u njoj oslobodi, da u njoj bubri, raste i cvjeta, da donosi plodove i dijeli darove, da se posrami grijeha, da ih odbaci i zaboravi, da se preporodi i krene u život dostojan čovjeka, da ne služi knezu propasti, već se okrene radosnom zovu Božjega glasa. Duboka i iskrena ispovijed ne liječi samo ispovjeđenog, već mijenja i ispovjednika jer ga izravno suočava s perfidnošću zla i snagom dobra, jača ga u postojanosti i vjeri i uči kako prepoznati zamke zavođenja, kako uočiti putove koje iz prividne bezazlenosti vode u propast. Opominje nas Gospa da se okrenemo istini da bi riječi mira potekle iz naših srdaca, da bismo trajali u suglasju s Isusovim glasom, da bismo se odmaknuli od buke svijeta i prihvatili nauk koji vodi u puninu. Uči nas da za trenutak zaboravimo znanja što ih usvojismo iz veleumnih knjiga, da nekritički ne usvajamo sve što nam se nudi i što nas zavodi, nagomilavajući nam srce i mozak nepotrebnim činjenicama i nekorisnim spoznajama. Jer što više znamo manje razumijemo sebe i svijet oko nas, udaljavajući se od mudrosti koja se krije u jednostavnosti i cvjeta u ljubavi, odmičući se od dobrote koja se hrani poniznošću i odricanjem. Zato nas Prečista poziva da se okrenemo Svetom pismu, da ga stavimo na vidljivo mjesto, da ga u skromnosti i otvorenosti svakodnevno čitamo, da s članovima obitelji obnavljamo ulivena znanja koja su jedini jasan putokaz u maglama svijeta, koja su smjerokaz što vodi prema spasenjskoj svjetlosti. Jer svetopisamske riječi vode prema živom vrelu Božjih obećanja, otvaraju nam vrata smisla i nade i čine nas sudionicima bolje budućnosti u kojoj se zrcali ljepota kraljevstva nebeskoga.

- 20:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.01.2014., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. siječnja 2014. godine

Samo čista i ponizna srca primaju obećane darove Samo čista srca, očišćena od naslaga laži i prijetvornosti, oprana jasnoćom božanske svjetlosti, uronjena u bistrinu istine i puta, sposobna su primiti obećane Isusove darove koje nam dijeli snagom Duha Svetoga, kojima nas zasipa tišina nebeskog sjaja, kojima nas resi jednostavnost Očeve mudrosti i grije toplina Božje ljubavi. Svaka navezanost na prolazno i prijanjanje na propadljivo i zemaljsko, zarobljava srce i pritišće krila duše koja oteščala i troma, umjesto da se vine u visine, u niskom se letu strmoglavljuje u svjetlucaju mrežu privida, zapinjući o mamce oholosti i tlapnje. Nije nam se zagledavati u vlastitu sliku pred zrcalom sebeljublja, već okrenuti lice prema dubinama ljepote iz koje teče pjesma života i izlijevaju se odbljesci neprolazne stvarnosti, žubor žive vode i jeka vječne Riječi po kojoj je i iz koje je sve postalo. Nama je odmaknuti se od sebe samih, od navezanosti na vlastiti ego, od snatrenja i kratkovidnosti, nama je razbiti ogledalo puno ustostručenih slika i pogledati istinu u oči, prepustiti se očišćujućem sjaju koji vida rane, liječi tjeskobe i tjera mrakove. Nama je otvoriti se s potpunim povjerenjem i pouzdanjem jasnoći Božje volje, ništa ne tražiti i ništa očekivati, već se prepustiti ustrajnoj molitvi zahvale i poslušnosti, dubokom stanju poniznosti u kojem će nam kristalna jasnoća istine pokazati da smo u Bogu sve, a bez njega tek prah i pepeo, crvotočina na stablu prolaznosti. Kada iz sebe snagom molitve istjeramo sve magle i mrakove, sve sumnje i nejasnoće, kad se zaboravimo u onom što nismo i preporodimo u onom što jesmo, Božje će nam milosrđe umnožiti darove, ispunit će mudrošću i čudesnim sposobnostima sve zakutke u kojima su donedavno prebivala nepotrebna znanja što ih zbrda-zdola pokupismo na vjetrometini svijeta, znanja koja su širila i umnožavala lažne nauke, koja su prkosila istini i trovala omamljena srca. Jer u potpunoj privrženosti Stvoriteljevu glasu u nama će rasti vjera i snagom Božje ljubavi činit ćemo djela koja je i Isus činio, ozdravljati bolesne, vjeri privoditi zalutale, riječju mijenjati hirovitost prirode, zapovijedati vatri, vjetru i vodi, zauzdavati žalac smrti i imati vlast nad podvalama i lukavošću zloga. Uostalom, pogledajmo kakvim je sposobnostima Otkupitelj obdario svoju i našu Majku Mariju, kakvom ju je radošću dočekao u nebu i kakvom ju je krunom okrunio radi vjernosti, strpljivosti i poslušnosti. Gospa nam govori da neprestano kuca na naša srca, a ona se rijetko otvaraju jer im nedostaje poniznost. Jasno nam poručuje da ako ne prepustimo ljubavi i snazi njezina Sina, našega brata i Gospodina, teško ćemo postati njezini apostoli, milosna svjetlost njezina Bezgrješnog srca, vjerna dječica koja pronose nježnost i ljubav, koja pustoš svijeta bogate dobrotom i milosrđem, odricanjem i darivanjem. Tek nesebičnošću kojom ćemo posvuda širiti plodove Božje ljubavi, pokazat ćemo da smo Marijina djeca, da smo učenici Uzorite koja je zajedno sa Sinom prošla put od Golgote do Uskrsnuća, koja i danas, brižna i zabrinuta lije suze nad dolinom svijeta, koja neumorno, kroz patnju i tugu, hoda s dječicom preko trnja i kamenja, koja nas bodri i pokazuje nam put do nebeskih vrata, koja nas budi iz učmalosti i pospanosti te krijepi srca umilnom glazbom svoga njegovateljskog glasa. Želja Djevičina srca usredotočena je na zajedništvo sve njezine djece. To je čežnja koja izvire iz njezinih poruka, koja se želi oživotvoriti u jedinstvu svih srdaca povezanih s Presvetim Srcem Isusovim, uronjenih u čistoću Bezgrješnog srca Marijina, predanih sjaju Duha istine i ogrnutih mudrošću Očeva glasa, gdje će slaviti i častiti Trojedinoga Boga, gdje će vođeni Majčinom rukom, koračati uskim putem spasenja. S velikom ljubavlju Gospa blagosivlje izabranike svoga Sina, naše voditelje i pastire, naše ispovjednike i djelitelje svetih sakramenata. Bodri ih u ova huda vremena dok Antikristovi preteče protiv njih siju laži, koji od male ljudske slabosti ili nenamjerne grješke spletkare i stvaraju priče, koji dobro uočavaju trun u oko Isusova službenika, ali previđaju brvna u očima svojih sljedbenika, koji svakome dobru nalaze manu, a svakom se zlu dodvaraju umiljatim riječima, koji u ime progresa i napretka šire nemoral i izokreću činjenice, koji rovare protiv obitelji, koji ruše države i tlače narode. Poziva nas Prečista da zajedno s njom molimo za one koji će nas na zvuk Božje trube povesti prema Brdu spasenja, prema nebeskom znaku u kojem će blistati Kraljičino žezlo, njihati se Djetetov osmijeh i rasti svjetlost u znaku raspela, iz kojeg će se šum anđeoskih krila poput bujice razlijevati do kraja svijeta.

- 10:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.