Međugorski glas

25.01.2014., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. siječnja 2014. godine

Blagoslovljeni susreti u molitvenom odsjaju Molitva koja nosi, koja opušta, koja stvara spone između vidljivoga i nevidljivoga, koja oslobađa od sebičnosti, koja prekoračuje prag nade i razgrće zastore prolaznosti, koja nas ispunja svenazočnošću Božje blizine i grije toplinom žive riječi, titravim i sveprožimljućim melemom nježnosti i milosrđa. Molitva koja rastače prostor i vrijeme, koja se provlači kroz pore prolaznosti, koja životodajnošću oplemenjuje umorne misli i ostavlja trag ljepote u svakom udisaju žednoga srca. Molitva kao konstanta, kao nepromjenjiva stalnost što se svojom ozdravljujućem svjetlošću nataložila na kosinama međugorskih brda, na hrbatima blagih uzvišica koje toplinu zlatnog podnevnog sunca daruju jasnoj modrini hercegovačkog neba. Prolazeći kroz gustinu dugogodišnjih molitava, kroz pramenove svjetlosti koju vrijeme nije načelo propadljivošću, koju nije nagrizla mnijena trajanja, koja se stopila s vječnim Gospinim glasom i miomirisom njezinih molitava, i ne primjećujemo da smo uronjeni u stvarnost neprolaznu, da se kupamo u čistoći nebeskog sjaja, u zanosnoj jeci rajskih glasova koji se nedogledno zibaju u ritmu mira i radosti, ponavljajući melodičnu odu: „Svet, svet, svet ...!“ Svaka duša i svako srce koje zakorači u odsjaj molitava, koje se spontano preda Božjem milovanju, koje duboko udahne svetost međugorskog ozračja, zahvaćeno je mirom koji se hrani plamenovima Duha Svetoga, koji neprestano buja i raste, koji se umnožava i širi, koji vjerom nadahnjuje sve one što im je noga bar jednom zakoračila na oblo podbrdsko kamenje ili dodirnula oštrinu križevačkog krša. Na krovište međugorske crkve s brda se slijevaju vapaji boli, zavjeta i zaklinjanja, preplavljuje ga potoci neumrle svjetlosti i ispiru odbljesci milijuna Zdravomarija, miluje snaga obraćeničkih riječi i kupa mir raskajanih srdaca. Jer odsjaj deseljetnih molitava prožima one koji im dolaze u susret i zahvaća srca onih koji su tek kročili na ovo sveto tlo, ali isto tako naviješta radost onima koji će tek doći u Međugorje i koji će se neminovno odazvati Gospinu pozivu. A svjetlost istine brzo otkriva tamu u zakutcima raskajanih srdaca i iznosi na svjetlo danje pogibeljne plodove stranputica. Otkriva duša Božju volju i prepušta se njegovim očima, oslikavajući se u jasnoći punine, zgražajući se nad vlastitom bijedom i rastući u dostojanstvu djeteta Stvoriteljevog. Zato su međugorske ispovijedi tako duboke i temeljite, tako iskrene i ozdravljujuće, tako očišćujuće i preporođavajuće. U njima se ruše sve barijere sebeljublja, kidaju se sve koprene zavodljive laži, rasplinjuje se svojeglavost i samozavaravanja, umire isprazna slava svijeta i razgolićuje svaka varka koja je godila našoj napuhanoj taštini. Gospodin nam u sakramentu pomirenja otvara oči i tjera srce da se pokloni pred istinom i da se u nju zaljubi, da se u njoj oslobodi, da u njoj bubri, raste i cvjeta, da donosi plodove i dijeli darove, da se posrami grijeha, da ih odbaci i zaboravi, da se preporodi i krene u život dostojan čovjeka, da ne služi knezu propasti, već se okrene radosnom zovu Božjega glasa. Duboka i iskrena ispovijed ne liječi samo ispovjeđenog, već mijenja i ispovjednika jer ga izravno suočava s perfidnošću zla i snagom dobra, jača ga u postojanosti i vjeri i uči kako prepoznati zamke zavođenja, kako uočiti putove koje iz prividne bezazlenosti vode u propast. Opominje nas Gospa da se okrenemo istini da bi riječi mira potekle iz naših srdaca, da bismo trajali u suglasju s Isusovim glasom, da bismo se odmaknuli od buke svijeta i prihvatili nauk koji vodi u puninu. Uči nas da za trenutak zaboravimo znanja što ih usvojismo iz veleumnih knjiga, da nekritički ne usvajamo sve što nam se nudi i što nas zavodi, nagomilavajući nam srce i mozak nepotrebnim činjenicama i nekorisnim spoznajama. Jer što više znamo manje razumijemo sebe i svijet oko nas, udaljavajući se od mudrosti koja se krije u jednostavnosti i cvjeta u ljubavi, odmičući se od dobrote koja se hrani poniznošću i odricanjem. Zato nas Prečista poziva da se okrenemo Svetom pismu, da ga stavimo na vidljivo mjesto, da ga u skromnosti i otvorenosti svakodnevno čitamo, da s članovima obitelji obnavljamo ulivena znanja koja su jedini jasan putokaz u maglama svijeta, koja su smjerokaz što vodi prema spasenjskoj svjetlosti. Jer svetopisamske riječi vode prema živom vrelu Božjih obećanja, otvaraju nam vrata smisla i nade i čine nas sudionicima bolje budućnosti u kojoj se zrcali ljepota kraljevstva nebeskoga.

- 20:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.