Međugorski glas

25.02.2012., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. veljače 2012. godine

Molitva srcem u svjetlu žive riječi Kopne snjegovi i hlapi mrzli dašak zime. Jenjava buka poganskih svečanosti što je kulmilirale u prohujale pokladne dane, ali zato mediji ne prestaju proizvoditi larmu, od muhe praveći slona, gradeći somnabulističke vijesti na krhkim temeljima sporadičnih događaja. Zaokupljeni brigom o uginulim psima i promrzlim pticama, i ne primjećuju ugrozu ljudskih života, koje progresivni eksperimentalisti novoga doba u đavoljim laboratorijima tamane kao insekte. Jesmo li na kraju punine vremena, na koncu milosnih dana što nam ih je darovalo rođanje Bogočovjekovo? Je li čovječanstvo istinu i jasnoću Radosne vijesti zamijenilo mrakom mitologijskog kaosa? Hoćemo li i dalje naivno udisati otrovne opijate zloga ili radije umivati duše u blaženoj čistoći Gospina glasa? Hoćemo li se prikloniti molitvi i sjaju Duha Svetoga ili bezglavo srljati za slijepcima koji nas vode prema provaliji propasti? Želimo li i dalje mudrovati, pametovati i raspravljati o nedorečenim pretpostavkama i krhkom znanju ili se srcem i dušom otvoriti objavljenoj mudrosti na koju nas poziva Kraljica neba i zemlje? Ako nismo u Gospodinu, uzaludna su sva naša napinjanja i propinjanja kojima želimo dosegnuti zračak punine. Jer sve nam je već darovano, a mi tek u poniznosti možemo otkrivati zakopano blago, krijepeći se na očišćujućem plamenu svetih sakramenata i molitvom proničući u otajstvo Isusova nauka. Tek molitva srcem pomiče nas iz letargije i učmalosti, ona je prijelaz iz ravnodušnosti u radost, iskorak iz pasivnosti vjere u aktivnost duha. Ujedno je i smjerokaz na raskrižjima gdje se sijeku putovi slobodne volje, čeznutljivi monolog ispunjen smirujućim odjekom Božjega glasa. Kad joj se do kraja predamo, prođe nas volja za ispraznim razgovorima, postaju nam smiješna jalova verbalna nadmetanja. Ona svijetu svjedoči mirom moliteljevim jer mu čisti srce, liječi ga od uznositosti i samodopadnosti, otvara okna kroz koja struji svjetlost iz vječnog u vremenito. Iskrenom i duboko molitvom udaljavamo se od hvastanja, približavamo se vlastitom biću, gorkoj i slatkoj istini o nama samima, spoznajemo nemoć i otkrivamo uzaludnost planova što se nepovratno ruše u mijenama prolaznosti. Uviđamo da nam djela bez ljubavi ne mogu otvoriti uska vrata što vode u raskoš kraljevstva nebeskoga. Kad nas Gospa upućuje na čitanje Svetoga pisma, onda nam ujedno poručuje da su nam uzaludna sva nastojanja u prikupljanja znanja jer s njima nećemo daleko odmaći, nećemo biti ni sretniji niti zadovoljniji, nećemo naći odgovor o smislu života, a niti dodirnuti zraku spasenjske svjetlosti. Jer sve se na svijetu završava u prolaznosti i smrti, u propadljivosti i zabludama, u nedorečenosti i neznanju. Sjetimo se svih pročitanih knjiga i svih zabluda kojima su nas obasipale, prisjetimo se svih onih teorija na koje su se kleli umnici svijeta a koje je vrijeme razorilo i otpuhnulo u ropotarnicu truleža jer nisu bile u istini. Koliko nam rana i ožiljaka, a da ih često nismo ni svjesni, na duši i umu ostaviše štiva što ih zavedenim umovima nadahnuo knez propasti. Koliko ispljuvaka nečistog duha, prenijetih iz glazbe, likovnosti i literature, još uvijek truje naša začarana srca? S kakvom li tek tvrdoglavošću pokušavamo zadržati to nekorisno blago, misleći da ćemo bez njega ostati zakinuti u znanju, da ćemo izgubiti štit koji nas čuva u arenama svijeta. Ne želimo priznati da smo od oholosti opterećujećeg znanja u sebi izgradili utvrde samoljublja, da smo se ogradili zidinama kroz koja ne prosijava svjetlost istine. Čitajući Bibliju i uranjajući u izvor žive riječi, mi se čistimo i oslobađamo od nakupina ispraznosti, preslažemo regale duše i rješavamo se nepotrebnih balasta, odbacujući ih na smetište zaborava. U troslojevitosti pristupa Božjoj riječi ponajprije čitamo tekst na razini razumskog zaključivanja, kojeg bismo mogli nazvati jednoplošnim jer ga prihvaćamo razumom i razumijevanjem koje iz njega proizlazi. To je tek čeprkanje po površini koje ne dopire u svijet duha. Razmatranjem i čitanjem javljaju se slike koje se bliske iskustvu naučenog i viđenog. Tek u trećem sloju, začinjenom molitvom i potpunim predanjem, uviđamo životodajnost svake riječi koja se metamoforzira u svoju bit gdje se sve riječi sublimiraju u jednu, gdje se slap života sjedinjuje sa svojim izvorom. U takvom poniranju vidimo istinu, iako je ne možemo potpuno dokučiti, ali je osjećamo, u njoj trajemo i s njom se preobražavamo. Zato je bitno u kakvom stanju i raspoloženju prilazim o riječi Božjoj. Ako je čitamo kao literaturu, onda ćemo je razumjeti tek na informativnoj razini, odijeljeni od istine i punine. Ali ako joj pristupamo kao izvoru života, onda će se i u nama događati promjene. Poslušajmo Gospu jer ona sigurno zna gdje ćemo naći mir i radost življenja!

- 19:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.02.2012., srijeda

Opomena

- 06:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.02.2012., četvrtak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. veljače 2012. godine

Zaslijepljeni svijet u obruču laži Dok se na kraju slijepe ulice stropoštavamo u ponor zaslijepljujuće laži, podižu nas Gospine ruke i ozdravljuje nas njezin brižni glas. Vapijućim preklinjanjem doziva zalutalu dječicu, umiva nas suzama svoga Bezgrješnog srca i hrani ozdravljujućim riječima koje na nas teke poput svjetlosnog slapa. Govori nam o drugačijem svijetu, zbori o istini kojoj se trebamo prikloniti, za koju se vrijedi žrtvovati u ime ljubavi i spasa čovječanstva. Ukazuje nam na Božju nazočnost, njegovu dobrotu i milosrđe, njegovu strpljivost, razumijevanje i praštanje. A mi, umjesto da ga upoznamo i slijedimo, srca i duše dragovoljno prepuštamo zavodljivom zovu kneza propasti i ne sluteći u kakvu nas nemoć i očaj baca odijeljenost od Stvoritelja. Gluhi i slijepi posrćemo u magluštinama opijata, pijani i anestezirani teturamo se putovima propasti, željno osluškujući nove laži koje nas još dublje uvlače u beznađe i gorčinu. Ne želimo vidjeti da svijet kakav smo poznavali, bar onaj dio koji se temeljio na moralnim načelima izniklih iz Božjih zapovijedi, nepovratno nestaje. Ne usuđujemo se prihvatiti činjenice da su narodi i države već bankrotirali materijalno i duhovno, da je svijet pred potpunim rasulom iz kojeg ga može izvući tek Božji zahvat i naša odanost Isusovu nauku, bespogovorno prihvaćanje Gospinih zahtjeva i duboko promišljanje njezinih opominjućih poruka. Nikakve asocijacije, a niti megalomanski projekti, pa zvale se one EU, UN ili NATO, neće i ne mogu donijeti mir srcima ljudskim, već naprotiv, sve nas mogu povući u još dublja predjela tame, gdje čovjek postaje rob manipulacija, drogiran slatkorječivošću ispraznih obećanja i zapleten u mrežu pseudoznanstvenih i inih umotvorina. Pogledajmo što nam nude političari, koji su tek vidljivi marionetski dio goleme sante propasti što podmuklo plovi prema kobilici broda zvanog kugla zemaljska. Sjeća li se još itko kada su banke, umjesto usluga, počele nuditi proizvode u kojima je bio zapakiran pakleni stroj, kad su slijepe i naivne navukli na tanak led, kad su počele kupovati vode i izvore koji mogu biti samo Stvoriteljevo vlasništvo? Sjećamo li se kad su sportaši bili pozitivni uzori mladima, kad se radom i asketskim životom postizao uspjeh? A danas, poroci i nezasluženo zarađene hrpe novaca, postaju primjer i orijentir onima koji odrastaju u sredinama zagađenim gnjilim proklamacijama životnog uspjeha U ovom svijetu regija i „regiona“, gdje nestaju narodi jezici, gdje se kaos prikazuje kao idila, gdje moć medija podriva stablo vjere, gdje vjetrovi privida ljuljaju fundamente istine, gdje se najjače osjeća potres novog svjetskog poretka, nastanila se zraka nebeske slave da bi nas poučila o ljubavi i životu, da bi nam otvorila zaslijepljene oči, da bi nas pripremila za konačnu bitku u kojoj će tek očišćena i ponizna srca prepoznati navale tame i zadobiti milost da je, zajedno s Majkom, protjeraju iz ljudskih duša. Po svemu sudeći, Gospa se ipak oslanja na malo stado vjernih jer mnoga srca su zatvorena i ne čuju njezin glas i ne prihvaćaju ozbiljno njezine riječi. Jer puno ih misli da su to samo nepotvrđena ukazanja koja nikoga ne obvezuju. Eto, imaju ljudi Bibliju i riječ Božju pa se po njima trebaju ravnati. Da, to je istina, ali Gospa i dolazi upravo zato što se Sveto pismo zaboravilo, a nauk Isusov izokrenuo. Nitko ne moli Duha Svetoga da mu ozdravi oči i pomogne u razlučivanju mraka i svjetlosti, već srlja putovima propasti što vode pohlepi i požudi. Obruč laži neumoljivo se stišće oko isprepadanih i obnevidjelih duša koje se hrane ohološću i grijehom, koje omamljene i zavedene slijede nesnosnu buka sotoninih glasnogovornika i upijaju opijate eteričnih i ezoteričnih pričina. Na nama je da se odlučimo za dobro, da prihvatimo svoj križ i nepokolebljivo krenemo putem koji nam je Marija izmolila. Iskoraknimo u jednostavnost gdje ne dopire trešnja podzemne glazbe, gdje ne stoluju poznati i priznati, gdje ne harače popularni i veliki, gdje ne dohode moćni i slavni, gdje se ljepota zime i bjelina snjegova proglašavaju kataklizmom. Jer sve skupa je šaka jada koja će se smućati i proliti kad se oživotvore međugorske tajne i kad planove kneza svijeta pobijedi i poništi Veliki Božji plan. Zato, dječice, uzmimo krunicu u ruke i pustite molitvi neka se nastani u srcima. Živite s Isusom današnji dan jer sutra tko zna što će biti. Pripremite se za odlazak časni da vas se Gospodin ne bi postidio. Odlučite se za odricanje da biste imali život u punini i izobilju. Odbacite ponude svijeta, porionite uz obitelj i štitite bližnjega. Gledajte trezveno svijet oko sebe pa ćete brzo uvidjeti da sva njegova čuda, nove tehnologije i isforsirana znanje, ne vrijede više od vrta ispod kuće u kojem još uvijek, Bogu hvala, raste luk i kupus, cvjetaju ruže i odzvanja cvrkut ptica. I ne zaboravite, dok još nije kasno, nabaviti novu zalihu motika i lopata jer će vam zatrebati u ove-one dane. Uskoro će kucnuti čas, a možda je već kucnuo. Ne bojte se!

- 13:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.