Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Međugorski glas

25.11.2013., ponedjeljak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. studenoga 2013. godine


Put u slobodu

Dok zatečeni i mlaki očekujemo da nas netko ili nešto pokrene iz letargije, dok se prepuštamo halabuci svijeta, oglušujući se o glas zdravog razuma, Gospa nam uporno pokazuje put, upućuje nas na blagodat molitava koje izviru iz dubine srdaca, na otvorenost jasnoći Božjega glasa, na prihvaćanje istine koja se ne temelji na vremenitom i propadljivom, već na Riječi koja prožima sve stvoreno, kojoj je podložno trajanje svega vidljivoga i nevidljivoga. Upravo toj mudrosti koja izvire iz Stvoriteljeve volje, moramo s radošću podrediti sva naša htijenja i želje, sve naše dvojbe i nedorečenosti, sva naša neznanja i lutanja, sve naše strahove i nesigurnosti. Na nama je da s potpunim povjerenjem i pouzdanjem otvorimo vrata zrakama milosti, a zatim ih žarkom molitvom dozovemo u pustoš naših srdaca, u tamu koja se klanjala lažnim veličinama, koja je protežirala idole i blaga zemaljska, koja se stopila s prepredenošću, koja je slijedila zavodljive mamce laži i urušavala zdanje ljubavi, koje se zastorima ružnoće zaklanjalo od vječne ljepote.
Tek u skrušenosti srca, tek u spremnosti da prihvatimo poziv nevidljive stvarnosti u kojoj se ziba tajna vjere, otvorit će nam se put u dubinu istine, iskorak u obraćeničku pustolovinu i predanost volji Stvoriteljevoj, uspravno gaženje po trnju i kamenju i prepoznavanje razgovijetnih znakova što nam ih šalje Providnost. Kada svjetlo mudrosti obasja svu jad i bijedu oholosti, kada isperi mulj nataloženih neznanja, kada očisti zamagljena okna duše, uplovit ćemo u ocean slobode, nenavezani na stvari i osobe, neuspavani u ljuljački lažnih obećanja, neopterećeni strahovima koje umnožavaju svakodnevne brige i problemi. Zahvaćeni Duhom Svetim, iskusit ćemo istinsku slobodu djece Božje, slobodu koja se uvijek priklanja dobru, a odbacuje zlo, slobodu kojoj ne mogu manipulirati zloduhove pristaše, slobodu koja prozire i prezire Antikristove podvale. Jer griješan čovjek koji se ne obraća, već i dalje živi u tami zabluda, ne spoznajući vlastite grijehe, i sam postaje izvor grijeha, zagađujući sve čega se dotakne, šireći oko sebe zadah poroka i truleži, izokrećući naglavačke kalež živih riječi u kojem prebivaju Božje zapovijedi, nepromjenjivi zakon koji poziva na budnost i koji je orijentir ranjenoj ljudskoj naravi. Bijeg od istine uvijek vodi u klopku samozavaravanja, u očaj koji rađa neposlušnošću i očituje se u uzoholjenoj nemoći, u prkosu koji kuca na vrata vječne smrti, što se uvijek pretvara u gorčinu koja truje dušu i ranjava srce.



Da bismo ostali u zagrljaju ljubavi, potrebna nam je čvrsta vjera, ustrajnost i nepokolebljivost u jednostavnosti življenja, prijanjanje uz sklad i ljepotu prirode, druženje s čudima stvaranja i djetinja otvorenost prema svemu što nas okružuje. Upitajmo se čemu služe prijetvornosti i nadmudrivanja, čemu sofizmi koji su u službi zloga, čemu podmetanja koja zatamnjuju duh i šire rasap otuđenja, samoljublja koji razornom hladnoćom kida spone nježnosti i topline, koji obezvrjeđuje veličinu žrtve, koji osakaćuje međuljudske odnose. Odbacujući bližnjega, okrećemo se protiv sebe samih jer smo stvoreni za zajedništvo, za ljubav koja svoje ispunjenje nalazi tek u služenju drugima, tek u bezuvjetnom davanju i darivanju. Sve ostalo je nauk zloduha, lašca od početa, virus teške bolesti koja se očituje u podjarmljivanju i iskorištavanju braće i sestara, što lukavošću opravdava nemoralne metode kojima se danonoćno služi, koja slobodu podređuje znanju, koja bjelodane činjenice utapa u magle relativizma i umnožava slike fantazmogoričnih ispraznosti.
Ne zaboravimo da nam je Gospa u Međugorju u jednoj poruci rekla da smo izabrani narod, da smo njezina vojska u ovim danima otpada, u ovom vremenu kada borba između dobra i zla doseže vrhunac, u ovim trenucima kad nam se čini da gubimo bitku i da smo slabi i nemoćni u sukobu s dobro organiziranim slugama zloga. Majka nas bodri i uči da se ničega ne bojimo, da ostanemo vjerni njezinu Sinu, da uronimo u molitvu onako kako su to činili naši stariji. Poziva nas na vjernost tradiciji, na zavjet pradjedovski, na ljuav onih što odoše pred nama i koji su odanost istini plaćali mučeničkom krvlju. Opominje nas da ne slijedimo zavodljivost i ponude svijeta, već se okrenemo molitvi i obitelji, jedinoj radosti u ovom vremenu smutnje i ustostručenih nasrtaja kneza propasti. Gospa je već označila dan njegova poraza i nestanak svih zala kojima obasipa svijet. U ovom teškom boju za duše zavedenih, Prečista moli svoju dječicu, svoje apostole da mišlju, riječju i djelom svjedoče nauk Gospodinov, da neumorno propovijedaju istinu i ukazuju na izokrenutost sotoninih sljedbenika koje je lako prepoznati po riječima i djelima, po trulim plodovima kojima zagađuju zdravo sjeme. Pred pohlepom koja se uzvampirila, pred požudom koja se valja u kaljuži besramnosti, pred lažju koja se svakodnevno umnožava, blago onima kojima je Gospa otvorila oči pa mogu iz dubine srca i duše uskliknuti: „Bog moj, sve moje!“


- 20:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.11.2013., petak

Obitelj


- 06:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.11.2013., subota

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. studenoga 2013. godine


Molitva za dar ljubavi

Dolazi Gospa s molitvom na usnama i blagošću majčinskog srca daruje nam ljepotu istine, zbori riječi u kojima krutost i patnju zemaljsku preobražava u radost življenja, iz kojih zrači smisao i razlog postojanja, u kojima je melem što jednostavnošću liječi svaku bolest zamumuljenih i zakukuljenih svjetonazora, svaku naopakost koja se iznjedrila iz raspamećenosti svijeta. U ozdravljujućoj jasnoći njezinih doziva odzvanja jeka gromkoga Očeva glasa, prelama se šum velikih voda i titra bilo blagoslovljenog sjaja, pulsira tajna svega stvorenoga, života što se, okrenut Tvorčevoj ljubavi, u kaskadama svjetlosti prelijeva preko praga vječnosti, onoga praga na koji ćemo zakoračiti kroz tanku opnu smrti. Ako budemo slijedili glazbu što teče s Marijinih usana, lakše ćemo pronaći put koji vodi u kraljevstvo nebesko, čistiti se u sakramentu pomirenja, oslobađati se tereta grijeha i okova navezanosti jer odlazeći s ovoga svijeta, teško ćemo, pritisnuti brjemenom poroka i zagađeni otrovom nepraštanja, zakoračiti u uska vrata kroz koja može proći tek neokaljana fluidnost duše.
Poziva nas Majka da se okrenemo čistoći njezina Srca u kojem je molitveni hram Božje volje, sazdan od kušnje Velikog petka i blistavila uskrsne zore. Upućuje nas na osobni odnos s Nebeskim ocem, na intimni razgovor s dubinama naše bistre nutrine, nezamašćene velovima prkosa i oholosti, neukaljane sebeljubivošću i neispunjene maglama uznositosti, svega onoga što nas odvaja od istine i života. Uči nas onome što je i sama činila u danima svoga vremenitog života i onome što za nas čini u vječnosti. Opominje nas da ne podliježemo svojoj ranjenoj naravi, već da se usredotočimo na Stvoriteljevu volju, da pozorno slušamo glas savjesti i otvorenog duha prepoznajemo znakove koji se kao kratki blijesak svjetlosti pojavljuju na obzoru našeg vidokruga. Govori nam da tek s ljubavlju i u ljubavi možemo prebroditi kušnje, razlučiti bitno od nebitnoga, prepoznati zamke zloga i oduprijeti se zavodljivoj napasti koja nas zasipa omamljivim ponudama. Zato se molimo Ocu kao što se i Isus molio, da nas izbavi od časova tame, ali isto tako u skrušenosti prihvaćajmo njegovu volju, ne odupirući se ničemu što nam je namijenila njegova mudrost. Jer samo ljubavlju kojoj nas preplavljuje Neseski otac, samo milošću koja nam daruje snagu vjere, prepoznavanja i razlučivanja, uzdižemo se iznad zemaljskih ispraznosti koje nemilosrdno razaraju srca i duše, koje onečišćuju duh truležom mijena i razvlače misli i osjećaje pustopoljinama tuge i nestalnosti, sumnje i prevrtljivosti.



Poziva nas Gospa da se odmaknemo od lažne sigurnosti i ispraznih obećanja što nam ih nudi knez propasti, da prezremo slavu svijeta, da se odreknemo časti koja napuhuje naše sebeljublje, koja se kao zloćudni tumor širi na sve što dotaknemo, koja kao egocentrična bomba razara naše žiće i iza sebe ostavlja bijedu i ruševine. Nama je, naprotiv, prihvatiti jednostavnost življenja, ne kovati velike planove i ne juriti za besmislom megalomanskih ponuda, ne trošiti radost u onome što donosi mučninu i ne činiti ono što se protivi Božjim zapovijedima. Potrebna nam je lijepa riječ, samaritanska dobrota i sitna djela ljubavi u kojima živi najveće bogatstvo i koja svatko od nas, ma kako bio materijalno siromašan, može i mora činiti. Uzori nam ne smiju biti lažne veličine, već mali ljudi koje rese velika i plemenita srca. Ako se budemo na njih ugledali, pomoći ćemo sebi i drugima koje sretnemo na životnom putu. Jer jedino dobro koje iza nas ostaje i jedina svjetlost koju možemo sa sobom ponijeti u vječnost, jesu odbljesci spontane ljubavi koje smo za zemaljskog života nesebično i bez promišljaja darivali, koje smo punim srcem, bez ikakve računice, poklanjali bližnjima, koje smo besplatno dijelili potrebitima.
Molitvom za dar ljubavi od Oca prosimo svjetlost koja od nas tjera neispovjeđene grijehe što se umnožiše na porodičnom stablu i posljedice poroka što se ugnijezdiše na obiteljskoj grani. Zato u skrušenosti tražimo da nas oslobodi svega što je učinjeno po ljudskoj mjeri, svega onoga što nas je odvajalo od puta kojim je umjesto nas prošao Isus da bi nas očistio od nakupina tame i zaodjenuo otkupiteljskim milosrđem. S njegovim imenom na usnama moramo biti spremni na sve poteškoće, izbjegavati široke stranputice i ostati u istini, biti odani njegovu nauku ma kako nas omalovažavali, progonili i raspinjali zakoni svijeta. Jer nije nas Gospodin učio lagodnosti i površnosti življenja, nije nas oslobodio bolesti, boli i muke koji služe spasu svijeta, ali je zato svima koji istraju do kraja, koji ne budu služili ocu propasti, obećao radost života vječnoga. Jer samo nam ljubav iz koje izrasta istinska vjera daje nadnaravnu snagu, snagu koja poništava ranjenu ljudsku narav, koja ukida strahove i rastjeruje mrakove, koja se svakome zlu suprotstavlja dobrotom, pred kojom se posramljuje mržnja i bježe laži, uzmiče napast i rasplinjuje se urota.
Zato molimo, molimo i molimo jer molitvom ćemo, koliko god nevjernima blasfemično zvučalo, činiti čuda. Zar po Gospinoj molitvi nije Riječ tijelom postala, zar njezini zazivi nisu okrunjeni puninom vremena, zar njezine molbe nisu urodile spasenjskim svjetlom, zar molitvom neće pobijediti zmiju u konačnoj bici?



- 14:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (2)
Lipanj 2015 (2)
Siječanj 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (3)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (3)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (5)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (5)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Opis bloga
Komentari, tekstovi, pjesme, fotografije, audio i video zapisi o MeđugorjuImage and video hosting by TinyPic

Elektronička adresa:
medjugorskiglas@net.hr

Broj posjeta:
free hit counter



Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Molitva Duhu Svetom

Molim ti se Duše Sveti,
nositelju svih darova,
smiluj mi se i posveti
ove riječi, ova slova.

Očuvaj me ljudske mjere
da me sumnje ne odnesu,
daj mi plamen žive vjere
da me strasti ne zanesu.

Nek mi tvoja svjetlost jaka
dadne ljubav i dobrotu,
i otkloni zastor mraka,
uroni me u Ljepotu.

Svojim sjajem zlo prokaži
sve privide i neznanja,
izbavi me svake laži,
oholosti, mudrovanja.

Istini mi duh prikloni
da mi srce ne zaluta,
probudi me i zazvoni
ako versi skrenu s puta.

Promaknu li teške riječi,
nek ih splave vode morske,
s pokajanjem sve ću reći
Srcu Gospe Međugorske.