Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/medjugorskiglas

Marketing

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. studenoga 2013. godine


Molitva za dar ljubavi

Dolazi Gospa s molitvom na usnama i blagošću majčinskog srca daruje nam ljepotu istine, zbori riječi u kojima krutost i patnju zemaljsku preobražava u radost življenja, iz kojih zrači smisao i razlog postojanja, u kojima je melem što jednostavnošću liječi svaku bolest zamumuljenih i zakukuljenih svjetonazora, svaku naopakost koja se iznjedrila iz raspamećenosti svijeta. U ozdravljujućoj jasnoći njezinih doziva odzvanja jeka gromkoga Očeva glasa, prelama se šum velikih voda i titra bilo blagoslovljenog sjaja, pulsira tajna svega stvorenoga, života što se, okrenut Tvorčevoj ljubavi, u kaskadama svjetlosti prelijeva preko praga vječnosti, onoga praga na koji ćemo zakoračiti kroz tanku opnu smrti. Ako budemo slijedili glazbu što teče s Marijinih usana, lakše ćemo pronaći put koji vodi u kraljevstvo nebesko, čistiti se u sakramentu pomirenja, oslobađati se tereta grijeha i okova navezanosti jer odlazeći s ovoga svijeta, teško ćemo, pritisnuti brjemenom poroka i zagađeni otrovom nepraštanja, zakoračiti u uska vrata kroz koja može proći tek neokaljana fluidnost duše.
Poziva nas Majka da se okrenemo čistoći njezina Srca u kojem je molitveni hram Božje volje, sazdan od kušnje Velikog petka i blistavila uskrsne zore. Upućuje nas na osobni odnos s Nebeskim ocem, na intimni razgovor s dubinama naše bistre nutrine, nezamašćene velovima prkosa i oholosti, neukaljane sebeljubivošću i neispunjene maglama uznositosti, svega onoga što nas odvaja od istine i života. Uči nas onome što je i sama činila u danima svoga vremenitog života i onome što za nas čini u vječnosti. Opominje nas da ne podliježemo svojoj ranjenoj naravi, već da se usredotočimo na Stvoriteljevu volju, da pozorno slušamo glas savjesti i otvorenog duha prepoznajemo znakove koji se kao kratki blijesak svjetlosti pojavljuju na obzoru našeg vidokruga. Govori nam da tek s ljubavlju i u ljubavi možemo prebroditi kušnje, razlučiti bitno od nebitnoga, prepoznati zamke zloga i oduprijeti se zavodljivoj napasti koja nas zasipa omamljivim ponudama. Zato se molimo Ocu kao što se i Isus molio, da nas izbavi od časova tame, ali isto tako u skrušenosti prihvaćajmo njegovu volju, ne odupirući se ničemu što nam je namijenila njegova mudrost. Jer samo ljubavlju kojoj nas preplavljuje Neseski otac, samo milošću koja nam daruje snagu vjere, prepoznavanja i razlučivanja, uzdižemo se iznad zemaljskih ispraznosti koje nemilosrdno razaraju srca i duše, koje onečišćuju duh truležom mijena i razvlače misli i osjećaje pustopoljinama tuge i nestalnosti, sumnje i prevrtljivosti.



Poziva nas Gospa da se odmaknemo od lažne sigurnosti i ispraznih obećanja što nam ih nudi knez propasti, da prezremo slavu svijeta, da se odreknemo časti koja napuhuje naše sebeljublje, koja se kao zloćudni tumor širi na sve što dotaknemo, koja kao egocentrična bomba razara naše žiće i iza sebe ostavlja bijedu i ruševine. Nama je, naprotiv, prihvatiti jednostavnost življenja, ne kovati velike planove i ne juriti za besmislom megalomanskih ponuda, ne trošiti radost u onome što donosi mučninu i ne činiti ono što se protivi Božjim zapovijedima. Potrebna nam je lijepa riječ, samaritanska dobrota i sitna djela ljubavi u kojima živi najveće bogatstvo i koja svatko od nas, ma kako bio materijalno siromašan, može i mora činiti. Uzori nam ne smiju biti lažne veličine, već mali ljudi koje rese velika i plemenita srca. Ako se budemo na njih ugledali, pomoći ćemo sebi i drugima koje sretnemo na životnom putu. Jer jedino dobro koje iza nas ostaje i jedina svjetlost koju možemo sa sobom ponijeti u vječnost, jesu odbljesci spontane ljubavi koje smo za zemaljskog života nesebično i bez promišljaja darivali, koje smo punim srcem, bez ikakve računice, poklanjali bližnjima, koje smo besplatno dijelili potrebitima.
Molitvom za dar ljubavi od Oca prosimo svjetlost koja od nas tjera neispovjeđene grijehe što se umnožiše na porodičnom stablu i posljedice poroka što se ugnijezdiše na obiteljskoj grani. Zato u skrušenosti tražimo da nas oslobodi svega što je učinjeno po ljudskoj mjeri, svega onoga što nas je odvajalo od puta kojim je umjesto nas prošao Isus da bi nas očistio od nakupina tame i zaodjenuo otkupiteljskim milosrđem. S njegovim imenom na usnama moramo biti spremni na sve poteškoće, izbjegavati široke stranputice i ostati u istini, biti odani njegovu nauku ma kako nas omalovažavali, progonili i raspinjali zakoni svijeta. Jer nije nas Gospodin učio lagodnosti i površnosti življenja, nije nas oslobodio bolesti, boli i muke koji služe spasu svijeta, ali je zato svima koji istraju do kraja, koji ne budu služili ocu propasti, obećao radost života vječnoga. Jer samo nam ljubav iz koje izrasta istinska vjera daje nadnaravnu snagu, snagu koja poništava ranjenu ljudsku narav, koja ukida strahove i rastjeruje mrakove, koja se svakome zlu suprotstavlja dobrotom, pred kojom se posramljuje mržnja i bježe laži, uzmiče napast i rasplinjuje se urota.
Zato molimo, molimo i molimo jer molitvom ćemo, koliko god nevjernima blasfemično zvučalo, činiti čuda. Zar po Gospinoj molitvi nije Riječ tijelom postala, zar njezini zazivi nisu okrunjeni puninom vremena, zar njezine molbe nisu urodile spasenjskim svjetlom, zar molitvom neće pobijediti zmiju u konačnoj bici?




Post je objavljen 02.11.2013. u 14:43 sati.