Međugorski glas

25.02.2014., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. veljače 2014. godine

Srca koja ne upoznaše Božju ljubav Pođosmo krivim putem, okrenismo se od izvora svjetlosti, koračajući za zovom svijeta, opterećeni mijenama prolaznih vrjednota, zaslijepljeni blijeskom zavodljivih obećanja, ispunjeni prazninom nestalnog znanja i zasjenjeni kratkovidnošću oholosti. Okrenuti vlastitim tlapnjama, buljimo u magle zaborava, sputani nejasnoćama u kojima se množe mutne slike nemoći i bezdađa. Sve podređujemo kratkotrajnosti zemaljskog života, nadmećemo se u prepredenosti i podmetanjima, opterećeni brjemenom duhovne bijede i otežali od tame zavisti i ljubomore. Toneći u prazninu osobne nedovršenosti, izgubljeni u bespućima lutanja, odmičući se sve dalje od cilja, ne prepoznajući ruku spasa što se pruža nad močvarom zastranjenosti, što se kao oslonac milonosni nadvija nad našu izgubljenost, što se kao znak pomirbeni iz vječnosti i punine pomalja nad obzorom vjere i nadom rastjeruje zebnje nataložene u dolini suza. Kako se brzo, ravnajući se po zakonima svijeta i njegovom ispraznom mudrošću, upada u bezvoljnost, kako se iz ushićenja naglo prelazi u letargičnost, kako se brzo ljudski duh zasićuje svega prividnog, površnog i kratkotrajnog. Kako se iz euforije upada u razočarenje, iz povjerenja u sumnju, iz oduševljenja u mlakost. Kako se brzo nađemo na skliskom terenu kad božansko podredimo ljudskom, kad pomiješamo zbilju i sanje, kad lice zamijenimo naličjem, kad istinu podredimo nestalnosti, a stvarnost nadomještamo tlapnjom. Zato nas ne i ne treba čuditi što u magluštinama ne pronalazimo put koji vodi na svjetlost danju, što smo opijeni opsjenarstvom i zarobljeni u krletci prividne slobode. darujući sebe i ponirući u zdence duša, preplavljujući ih svježinom žive vode. Jer okrenutost Dok god ne uronimo u krvotok života, dok ne zaplovimo tražilačkom pučinom punom bonaca i oluja, neizvjesnosti i nade, nećemo zakoraknuti u zagrljaj ljubavi, u svjetlost preobraženja koja se izlijeva s izvora vjere. Tek nas odlučnost da napustimo umovanje svijeta, da zakoračimo u ljepotu neizvjesnosti, može istinski približiti vrelu neprolazne stvarnosti i ujedno iz tvrdoće osloboditi mekoću sjaja što se zatravljen proteže od izvora do ušća životodajne rijeke, od sebe rađa plodovima odricanja i dobrote kojih se sjeme stostruko vraća onome koji ga čistog, bez promišljaja, sije na oranicama sebedarja i velikodušnosti. Puno je onih koji su se udaljili od Gospodina, koji su se zatvorili svjetlu ljubavi, koji su se odmakmuli od vrutka sviju radosti, koji radije slušaju kneza svijeta i njegovo zavodničko groktanje kojim poziva na pobunu i neposlušnost, koji na stranputicu odvlači naivne i lakovjerne, koji misli ovija pohlepnim i lascivnim slikama i zvukovima, koji je odgovoran za rastresenost molitve, koji se ruga svemu što je sveto i čisto. Čovjekov tužitelj od početka dobro zna da onaj koji ne moli, gubi mir, a onaj koji nema mira, prestaje moliti. Jer molitva i mir su međusobno povezani, oni su dvije uzročno-posljednične veze koje se nadopunjuju i podupitu, koje se prelijevaju jedna u drugu, koje rastu jedna iz druge i koje jedna u drugoj počivaju prožimajući se spokojem stalnosti i sigurnosti, koje su sjeme i plod iste svjetlosne snage što se dohodi iz kolijevke stvaranja. Obraća se Gospa onima koji su se od početka odazvali njezinu pozivu, čija srca cvjetaju na toplini njezina glasa, da ne posustaju u molitvama, da ustrajnom vjernošću svjedoče apostolat ljubavi, da životom i djelima pokazuju da su njezini, da se cijeli pretvore u molitvu, u njoj rastu i sazrijevaju, s njom traju i putuju. Jer s molitvom se urasta u jasnoću Božjih zapovijedi, ona nam osvjetljava put Stvoriteljeve volje, pokazuje što nam je činiti u časovima tame, kako izbjeći zamke sumnji i kako prebroditi kušnje. Moli nas Gospa da svjedočimo Gospodina jer čovječanstvo je gladno istine, žedno je Isusovih riječi iz kojih teče neumrlost života vječnoga. Nuka nas da svjedočimo o njezinoj prisutnosti među nama, da govorimo o živoj Majci koja diše u Bogu živih, da svijetom prenosimo mudrost njezinih poruka, da istinom pobijamo laži, da dobrotom i radošću osvjetljavamo zasjenjene zakutke zavedenih srdaca. Uči nas da se ne ustručavamo pronositi Evanđelje, da u svakodnevnoj bici za spas svijeta ne zaboravimo da je i ona s nama, da nas beskrajno ljubi i zagovara pred svojim sinom Isusom. Ne zaboravimo da samo s Gospom možemo ući u kraljevstvo nebesko, u svijet radosti koji resi njezina ljepota i koji je ispunjen raskošnim sjajem njezina srca.

- 19:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.