Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/medjugorskiglas

Marketing

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. prosinca 2013. godine


Iz tame izgubljenosti u svjetlo Križa

U gomilanju irelevantnih znanja, u olakom prijanjanju uz novotarije, u nekritičkom prihvaćanju svega što nam se nudi, u slijepom služenju pomodarstvu, podložni smo neprestanom lutanju, pogubnoj nestalnosti, rastresenosti i samozavaravanju. Oblijepljeni ohološću i sebeljubljem, inficirani primamljivošću lascivnih i nevrijednih ponuda, zatrovani kratkotrajnošću mijena i nauka koje svijet producira, unatoč zdravim očima postajemo slijepi, anestezirani duhom pomutnje i zaslijepljeni ubojitim šarenilom žmirkavih svjetala. Brzo upadamo u zavodničke zamke, obnevidjeli od sjaja stranputica što nas odvlače s puta i zarobljavaju prividima stvarnosti u kojoj trajemo i živimo. Dok slijedimo modu i ravnamo se po zahtjevima medijske halabuke, gotovo i ne primjećujemo koliko smo zagazili u žitko blato poroka koji zagađuju dušu i truju srce.
Dotle nas, dok sa strpljivošću promatra cirkusijadu našeg življenja, s Brda spasenja opominje glas Bezgrješnog srca. Donosi nam glazbu istine u nadi da ćemo konačno progledati, da ćemo se okrenuti izvoru ozdravljenja, da ćemo spoznati nauk vječne Riječi, da ćemo se okrenuti vrelu života i porušiti barikade koje nam priječe prolaz do puta, koje smo u lakovjernosti sami gradili, koje su rasle na našoj oholosti, neznanju, jadu i nemoći. Poziva nas Prečista da preispitamo našu prošlost, da se okrenemo vlastitoj nutrini i upitamo tko smo, odakle dolazimo, što radimo i kamo idemo, da razmislimo gdje nam je polazište i što nam je cilj. Zašto koračamo za trubom beznađa, a oglušujemo se o melodiju ljubavi, tihu glazbu lahora koji poništava buku svijeta, koji je melem našem žiću i neprestana radost nade? Hoćemo li napokon u tami varki prepoznati otkupiteljsko svjetlo križa, koji je znamen sebedarja i dobrote, koji je razdjelnica između smrti i života, koji je spasenje svima koji ga ljube i traže istinu? Dok prihvaćamo križ i s njim trajemo, bistre nam se vidici, umnožava dar razlučivanja duhova i odvaja se svjetlo od tame. To je ujedno stvarnost u našim srcima, mjera po kojoj će nam Gospodin suditi u onaj dan, u njoj je mrak koji nas je odvlačio u ralje zloga i svjetlo koje nas je vraćalo Božjem zagrljaju. Križ nam pomaže da spoznamo dvije stvarnosti, da se opredijelimo za dobro ili zlo, da razlučimo laž od istine, da shvatimo kako neodlučnost i vrludanje ne donose mir, već nas nemirom i zebnjama udaljavaju od vrela svih milosti, od prijestolja ljubavi i prijateljstva Stvoriteljeva.



Služenje svijetu, slavi i časti, priklanjanje ispraznim užicima i robovanje blagu zemaljskom, odvaja čovjekovu dušu od istinske radosti, nanosi joj bol i prekriva je mrklinom koja vuče u propast. Pokornost svijetu je i sjedenje na dvama stolcima, a to je ujedno i uzaludan pokušaj spajanja dviju krajnosti, zemaljske i nebeske, od koje se prva temelji na ispraznoj slavi, truležu i sebičnosti, a druga na poniznosti i služenju, na odricanju koje obogaćuje duh i oslobađa od natruha propadljivosti. Svijetu se priklanjamo i navezanošću na navike, na ovisnost o osobama i stvarima, htijenjima koji su po našoj mjeri i koji se kose s Božjom mudrošću i njegovim nakanama. Dok se razapinjemo u raskoraku između želja i mogućnosti, dok se zanosimo planovima koji će nestati u stvarnosti sutrašnjeg dana, dok tvrdoglavo odbijamo biti ono što jesmo i pokušavamo postati ono što nismo, protivimo se Stvoriteljevoj volji i omalovažavamo njegove darove. Krećući se u krivom smjeru i slijedeći trag varavog zova, putovanje najčešće završavamo na rubu sakate ceste, ne ispunivši poslanje koje nam je Svevišnji namijenio.
Kako ćemo biti Gospini apostoli ako nismo upoznali Očevu ljubav, ako nismo spoznali Istinu koja je njezin Sin. Kako ćemo se uzdignuti iznad ljudskog razmišljanja ako uvijek i u svemu ne tražimo Božje mišljenje, ako izgubimo strpljenje i ako se brzopletošću oslonimo na vlastito znanje koje nas tjera na nagla i neunčikovita rješenja, brze odluke kojima prkosimo Gospodaru povijesti i vremena. Jer birajući široki put i klanjajući se zavodljivosti privida, skrećemo sa staze koja vodi u naručje Providnosti. Bezgrješna nas uči da jedino molitvom i postom možemo spoznati ono što ona od nas traži, što je po volji onoga koji nas je stvorio. Kome ćemo vjerovati ako ne Majci naših duša, brižnoj odvjetnici koja nas brani i zagovara pred rajskim prijestoljem, koja toplom i umilnom jekom svoga glasa Bogu prenosi i umnožava naše molitve, koja se brine o zdravlju naših srdaca? Budimo uzdarje njezinoj ljubavi, poslušajmo je i pristupimo sakramentu pomirenja, oslobodimo se sumnje i zebnje, ispovjedimo grijehe koje će Isus baciti na smetište zaborava, skrušeno se pokajmo pred Sveznajućim i oslobodimo se tereta koji nam otežavaju iskorak u vjeru. Okupajmo se sjajem vječnosti iz koje nam dolazi Otkupitelj, uronimo u radosnu tajnu adventskog vremena i pustimo je da nam ispuni srca, da nas okrijepi dobrotom i svjetlošću spasenja, sjajem koje je nekoć obasjala Betlehem, a danas se nadvija nad Međugorjem i traje u znaku, kolijevke, krunice i križa, obnavlja se u blijesku uskrsnuća koje prožima i liječi bolest svijeta.



Post je objavljen 02.12.2013. u 13:55 sati.