Marketing
Gospina poruka vidjelici Mirjani, 2. srpnja 2012. godine
Put koji vodi čistoći duše
Ulaskom u trideset drugu godinu Gospina dolaska u Međugorje ponovimo još jednom sadržaj njezinih poruka i prisjetimo se svega što nam je govorila i čemu nas je učila svih ovih godina. Ako želimo zakoračiti na put koji vodi čistoći duše i odazvati se njezinim molbama, već odavno smo trebali usvojiti Majčine preporuke. Najprije bismo morali skrušeno poći na životnu ispovijed, a poslije toga barem jednom mjesečno pristupiti sakramentu pomirenja. Uz redovito pohađanje svete mise, po mogućnosti svakodnevno, neizostavnog klanjanja pred Presvetim oltarskim sakramentom te čašćenja Križa Gospodinova, potreban nam je post od hrane i ponuda svijeta te obvezna i stalna molitva koja kao žbuka veže zdanje vjere i drži ga jakim i nerazorivim, otpornim na sve nasrtaje zloga. Tko apsolvira nauk Gospine škole i čvrsto prioni uz njezine savjete, ne treba se plašiti budućnosti niti onoga što donosi i odnosi sjeme propadljivosti. Nudi nam Marija svjetlo istine i stalnosti, siguran put spasenja i radost trajanja koja ne podliježu mijenama svijeta, koju ne zahvaćaju sjene malodušnosti i ne rešetaju nagovori sumnje.
Umjesto da odgovorimo Gospinu pozivu i krenemo putem koji vodi čistoći duše, mi i dalje fantaziramo i trabunjamo o slavi, novcu i bogatstvu, okrećemo se za zlatnim teletom i dopuštamo zavodniku da nas odvuče u sjaj privida i grozu pustoši. Izgubivši sponu s istinom, nesigurni u sebi i razdijeljeni u tisućama ponuda, ne osuđujemo se otvoriti oči, odbaciti balast koji nas utapa i zaploviti prema pučini mira, prema ljubavi što rađa bogatstvom i svijetli čistoćom blaženstva. Hoćemo li krenuti prema svjetlu slobode ili i dalje sjediti na dva stolca, razapeti između prave i lažne sigurnosti, njihati se između mraka i svjetlosti, čeznuti za istinom i priklanjati se laži? Zna istina biti opora i tvrda jer reskom britvom obrezuje zavedeno srce i oštrim skalpelom skida mrene s očiju, ali kad jednom progledamo i ozdravimo, nikada se više nećemo vratiti iza uzničkih rešetaka samozaborava, neznanja i sljepoće. Sve propadljive i ranjive osjećaje, sve navezanosti i tlapnje, zamijenit će radost života koja se u svoj svojoj raskoši iz vremenitog prelijeva u vječnost. Gospa nas poziva da usporedimo zemaljsko i nebesko, da za trenutak zastanemo i upitamo se tko smo i što smo, odakle dolazimo, kako živimo i kamo idemo, da jasno razlučimo propadljivo od vječnog, da odvojimo prolazno od neprolaznoga da bismo shvatili razliku između ljubavi i samoljublja, između pohlepe i darivanja, između oholosti i poniznosti.
Iako nam se ponekad učini da su Gospine riječi prezahtjevne, one su ipak jedini put koji vodi čistoći srca i ozdravljenju duše. Tek kad odbacimo mudrovanje svijeta, razumjet ćemo Marijine opomene i uvidjeti da nije teško ostvariti ono čemu nas ona uči. Dovoljno je s povjerenjem i iskrenošću prihvatiti njezine molbe, okrenuti se izvoru svjetlosti i života, ne oslanjati se previše na vlastite snage i ne kovati planove, već strpljivošću i trezvenošću prihvaćati mijene i prepoznavati znakove vremena, duhom ispunjenim radošću nebeske stvarnosti i pogledom uprtim u vječnost. Smije li nam strka, buka, bijes i izopačenost svijeta, ma koliko opkoljavali naše živote i narušavali mir, poljuljati snagu vjere i uzdrmati temelje koji počivaju na čvrstoj stijeni apostolskog svjedočenja, vjere koja je poniznu službenicu Božju uzdigla na prijestolje Kraljice neba i zemlje, učinila je Majkom Crkve i roditeljicom naših duša? Hoćemo li poslušati Mariju ili tonuti u ispraznostima kojima nas obasipa naš i njezin neprijatelj, hoćemo li se prikloniti žaru ljubavi ili trajati u mlakosti i hladnoći? Želimo li uz Gospinu pomoć pobijediti slabosti i krenuti putem koji nas oslobađa bijede navezanosti na zemaljsko i propadljivo, na tjeskobu koja se širi krvotokom duha ili se začahuriti u opnu straha, zatvorenosti, isprazne uznositosti i neprestanog samozavaravanja? Hoćemo li se ponašati kako dolikuje djeci Božjoj, spremni na odricanje i darivanje, neinficirani virusom zlobe, zavisti i oholosti.
Moli nas Gospa da se okupimo oko nje, da je slijedimo i slušamo, da prihvatimo njezine savjete koji će nas voditi ljubavi Isusovoj. Da bismo se odazvali njezinu pozivu potrebno nam je odvojiti puno manje vremena nego što ga tračimo na kojekakve ispraznosti. Neprestano se izvlačimo na nebitne obveze i dužnosti, preskačemo čak i svete nedjeljne mise, sahnemo duhom i zatvaramo okna božanskoj svjetlosti. Ako ljubav ne upoznamo i ako je otvorena srca ne prihvatimo, kako ćemo je drugima darivati i kakvim djelom pokazati da smo Isusovi i Marijini. Tek kad prihvatimo Gospine riječi i kad se po njima budemo ravnali, uselit će se radost u naše živote, umnožavati se, cvjetati, širiti svijetom i zahvaćati bližnje, bujat će u molitvama zahvalnicama upućenim Ocu, Sinu i Duhu Svetome.
Post je objavljen 02.07.2012. u 14:03 sati.