Dragi posjetitelji bloga u drugom blagdanskom danu poklanjam vam još jednu božićnu pjesmu koju, kao što čujete, pjevaju slatki dječji glasići. A svim Stjepanima i Šteficama, koji i ne moraju biti mučenici, ali svakako svjedoci vjere, čestitam imendan!
Kao stablo nebo cvita,
modru krošnju zvizde krase,
zaspalo je srce svita,
slatke snove sanak pase.
Iz tišine zvuci niču,
radosno se k nebu penju,
mekom glazbom predu priču
o ljubavi i spasenju.
U kolivci Božić diše,
gledaju nas oči svete,
Jutarnja se zvizda njiše,
iz nje sritne zrake lete.
Od miline i lipote,
anđelu se zjene šire,
iz grla mu glas se ote,
budi stada i pastire.
Gospa ljubi čelo Sinu,
rasipa se sjaj iz kose,
stiglo vrime u puninu,
vitri svitu blagost nose.