Međugorski glas

30.11.2008., nedjelja

Paljenje prve adventske svijeće: Stvaranje

- 10:53 - Komentari (8) - Isprintaj - #

28.11.2008., petak

Susret

pjeva Sretan Bogdan Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Kad svemirom prođu valovi tišine, otvori se nebo i čežnja procvjeta, kad iz blijeska križa rajska stvarnost sine, raspršit će tamu i privide svijeta. Kad se savjest prene i zazvoni glasno, vratit će se svjetlost i čistoća zlatna, propuste i grijehe vidjet ćemo jasno, kao tamne pjege na bjelini platna. Kad tlapnje svijeta, tajnom zatečene, oholim znanjem pred istinu stanu, prožet će mudrost oči zavedene, gledat će srca svjetlost obećanu. Kad ljepota glasa međugorskog plane, anđeli će doći u raskoši sjaja, protjerat će varke, uklonit će mane za radost života koji nema kraja. U Gospinu srcu milosno će vrijeme sakupiti djela i zasluge trajne, u zablude svijeta rasut će se sjeme samilosti Božje iz devete tajne.

- 22:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.11.2008., utorak

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. studenoga 2008.

Svjedoci nade u uzburkanom svijetu Korača k nama vrijeme došašća i uskoro nam dohodi prva adventska nedjelja, počinje vrijeme radosnog iščekivanja, približava se spomendan dolaska Gospodinova. Plovimo prema božićnoj radosti, rođenju Božjeg spasenjskog plana, ovjenčanog Milosrđem, utjelovljenim pod srcem Djevičinim. Rodit će se Dijete, pomirbena spona između Boga i čovjeka, dogodit će se trenutak u kojem će nebeska stvarnost prožeti zemaljsku, koja će ljudskom nemirnom srcu donijeti mir i sigurnost, koja će ga obdariti spokojem i ispuniti milosnim obećanjem. Isusov dolazak potvrđuje prijateljstvo Božje, oslobađa nas straha i neizvjesnosti, pokazuje nam svijetli put što tamu ponoći usmjerava prema svjetlu zore, što iz bespuća svijeta vodi prema radosti rajskoj. Dohodi nam Kruh nebeski koji će poništiti prokletstvo grijeha, koji će biti hrana srcima željnim mira i ljubavi, koji će na temeljima Istine ponovno izgraditi porušeno povjerenje. Sažela se u Međugorju sveukupnost milosnog vremena i Gospa objavljuje Veliki Božji plan u kojem nas priprema za drugi Isusov dolazak, donoseće nam poruke nade, dah ljepote i svjetlo milosrđa. Ponovno nas poziva na molitvu koja će nam pomoći da se mali Isus rodi u našim srcima i da nas obnovljene povede kolijevci djetinjstva, da nam vrati jednostavnost i čistoću, da nam pročisti misli, da nas oslobodi naopakosti, da nas privede blagosti i nježnosti, da nas ispuni dobrotom i praštanjem. Samo nam Kralj mira može podariti mir, samo Euharistijske dijete od nas može odstraniti zlo i izokrenutost, ispuniti nas povjerenjem i snagom vjere, otkloniti strahove i neizvjesnosti što ih nosi svakodnevica, ojačati nas ustrajnošću i nepokolebljivošću koje teku iz vrela ljubavi. Stapajući se s Isusovom svjetlošću, postajemo plamen punine, sudionici u životu Svete obitelji, spoznajemo hladnoću betlehemske špilje, ali isto tako osluškujemo i pjesmu anđela, razlučujemo napast i zlobu od plemenitosti i dobrote. Dok bivamo proganjani od kneza svijeta, tjerani od nemila do nedraga, izvrgnuti poruzi i mržnji, u nama će još bujnije jačati odbljesak neprolazne ljepote što se zgusnla u nedužnosti Novorođenčeta, otkrivat ćemo Božje lice u malenima i poniženima, pronalaziti blijesak istine u svakom čovjeku. Jer priklanjajući se pomiznosti, i sami postajemo ponizni, vjerujući objavi, i sami postajemo objava, dajući se ljubavi, i sami postajemo ljubav. U nama jača sigurnost u Božja obećanja, nestalnost i nemiri preobražavaju se u stalnost i mir te tako postajemo svjedočka radost koju Isus daruje gladnima i žednima ljubavi. Proporcionalno plodovima vjere, smanjivat će se nemir i nevjera jer svako ljudsko srce u svojim dubinama čezne za Božjim mirom. A kad bi mir zahvatio svijet, događala bi se čuda na svakom koraku. Nestalo bi materijalne i duhovne bijede, utihnula bi oružja, zašutjele laži, izblijedjele ovisnosti, ishlapjele zavist i mržnja, a ćutila i misli oslobodile bi se prijetvornosti i lukavštine. Tako bi svijet, po Isusovoj otkupiteljskoj žrtvi, trebao izgledati. Ali glas krotkosti još uvijek ne dopire u središta mnogih srdaca, opkoljenih bukom svijeta, još uvijek nam Božje mjere izgledaju prezahtjevne. Još uvijek isti vuk, uzoholjen u svojoj snazi i pakosti, izokrećući laž u istinu, optužuje Janje da mu vodu muti. No, ona je već odavno zamućena, ali ne Božjom voljom, već spletkama oca laži. Zbog gustoće mulja ne vidimo bistroću rijeke koja hrupi iz čistog izvora, zbog uskovitlanog taloga ne možemo razaznati jasnoću žive vode što je nosi vodotok života. Tko je združio tišinu i galamu, pomiješao tamu i svjetlost, isprepleo licemjerje i pravednost, tko je na zlobni obraz stavio masku dobrote, tko je uzoholjenom znanju dao znamen mudrosti? Naplavine grijeha preplavile su korito Božjih zapovijedi, prelijevaju se otpadne vode u pitkost potočića. Udaraju valovi u čvrsta zdanja, sagrađena na stijeni vjere, obrušavaju se podmukli vjetrovi na proplanke zasađene čistoćom Svetih otajstava. Dok se uzburkani svijet brzo primiče vrtlogu još urnebesnijih nemira, koje ne zna, ne želi i ne može izbjeći, Gospa nas poziva na još žarče, ustrajnije i dugotrajnije molitve, kojima bližnjima možemo isprositi svjetlo nade, kojima se mogu otjerati očaj i beznađe, iz kojih može proplamsati plamičak radosti te sjajem protjerati hladnoću nevjere. Majka nam u ovom pozivu ujedno otkriva kako možemo prepoznati plodove vlastite vjere. Ako naše svjedočenje bude davalo rezultate, ako vlastitiom primjerom budemo uzor onima koji se još traže, koji iz nesigurnosti i uplašenosti krenu putem radosti i obraćenja, znači da smo izmolili milost Duha Svetoga, da nas je uresio nezasluženom krjepošću. Oni koji prihvaćaju Gospine savjete, a pogotovu poziv na molitvu, brzo će uvidjeti kako iz molitve raste vjera, kako se u vjeri razbuktava nada i kako nada gori plamenom radosti, vatrom koja se pretvara u ljubav. A kad nam ljubav ispuni srce, onda ljubimo bez predumišljaja i bez kalkulacija, i prijatelje i neprijatelje, jer ih gledamo očima ljubavi. U svakom vidimo čisto Božje stvorenje, onakvo kakvim ga vidi Majka naših duša. A kada nada, kao čista milosna rijeka poteče našim srcem, ljubavlju ćemo uvidjeti tko je izvor svake nade, tko nam se daruje i tko nas beskrajno ljubi, tko nas svojom dobrotom nikada ne osuđuje. A to je Isus, prijatelj, brat i Bog, radost nad radostima i milost nad milostima, Kralj mira, dobrote i milosrđa. Bilo bi lijepo tekst jednom završiti i molitvom: Isuse, blaga i ponizna srca, nastani se u mojim osjećajima i razumu, prožmi me čistoćom svoga čovještva i svjetlošću svoga božanstva! Dijete Isuse, učini da budem dostojan vjere koju si mi darovao, da bi te stalno nosio u jaslicama svoje duše, odaji života koja je potekla iz kolijevke nebeske! Molim te da ne zalutam na bespućima zemaljskim, da mi oblaci svijeta ne zakrile sjaj Jutarnje zvijezde koja naviješta tvoj dolazak i tvoju blizinu!

- 19:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

24.11.2008., ponedjeljak

Rođen u nebu

pjeva Sretan Bogdan Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Dok prema vrhu uskom stazom kroči, jesenji vjetar korake mu broji, suhoću stijena molitvama moči, doziva Majku što pod križem stoji. Uranja brdo u nebesku javu, anđeo pjeva, tajni kuca bilo, prelazi duša u Očevu slavu, Gospa ga nježno uzima u krilo. Rekla nam je Ona što nas djecom zove da si s Bogom našim u ljepoti raja, odjeven u radost i haljine nove, i da moliš za nas pred Prijestoljem sjaja. Još kamen čuva molitvene sate, riznicu nade i čistoću vrela, za radost trena kad se Bogu vrate plodovi vjere i ljubavi djela. Ulijeva nebo fra Slavakove dane u srca onih koji dobru služe, što Brdu hrle u večeri rane, na gozbu riječi Otajstvene ruže.

- 06:05 - Komentari (17) - Isprintaj - #

Sjećanje na fra Slavka Barbarića

Na današnji dan prije osam godina, rodivši se za nebo, završio je svoj zemaljski put fra Slavko Barbarić, karizmatski svećenik koji je u Međugorju i u njegovoj blizini živio od 1982. godine. Rođen je u hercegovačkom selu Dragićini 11. ožujka 1946. godine, a za svećenika je zaređen 19. prosinca 1971. Studirao je u Sarajevu, Grazu i Freiburgu. Bio je čovjek nepresušne energije, komunikativnosti, marljivosti, pobožnosti i poniznosti. Krasila ga je djetinja ljubav prema Majci Gospodinovoj, vjera da se molitvom i postom mogu prebroditi sve nadaće i krize, da se potpunim predanjem u Gospine ruke i najokorjeliji nevjernici mogu dovesti Isusu Kristu. Ali tajna svih djela koje je učinio iz ljubavi i svih plodova koje su ona donosila vjera ipak leži u njegovoj vjeri Marijinih međugorska ukazanja. On ih je od prvoga dana prihvatio srcem i dušom, odbacivši sve sumnje koje su mu mogle priječili hod putem svetosti. I sam je toliko puta govorio da se bez potpunog prihvaćanja Gospinih poruka, bez otvorenog povjerenja u glazbu nebeskog glasa, ne mogu dogoditi promjene u našim srcima. Jer i najmanje trunak sumnje može pomutiti čistoću izvorske vode, odvesti nas u razmišljanja i naklapanja koja će rezultirati mlakošću i odvratiti nas od plodonosnog Božjeg dara. Jednom je rekao: “Treba se radovati istini što je Gospa s nama, a ne sumnjati u mogoćnost njezine nazočnosti.“ Onima koji su ga poslušali, danas sigurno nije žao jer su izrasli u nepokolebljive i čvrste hridi Isusovih riječi, kojima olujni vjetrovi prevrtljivosti i laži ne mogu naštetiti. Sve što je radio teklo je spontano, razvijalo se hodu, bez velikh planova i unaprijed osiguranih novčanih sredstava. Nikla je i Kuća molitve, Majčino selo, Franjin vrt, Zajednica milosrdnog Oca u kojoj se uspješno i danas, uz rad i molitvu, liječe ovisnici. U tijeku Domovinskog rata, kada je sam ostao u Međugorju, organizirao je Hodnju mira, petnaestokilometarski put od Humca do svetišta, put molitve posvećen Kraljici mira. Napisao je desetak knjiga koje su prevedene na mnoge jezike. U njima su uglavnom molitveni obrasci kojima nas jednostavnim jezikom upućuje na svjedočenje Gospinih poruka, na prihvaćanje njezinih savjeta, na život ispunjen postom i molitvom, na ono što je i sam radio. Jer njegove riječi bile su njegov život, što je govorio, to je i činio, nije bilo razlike između riječi i djela. Govorio je da ako želimo rasti, Božje riječi moramo ugrađivati u sebe, da su one materijal od kojeg naše zdanje ima čvrstinu, istinu i sigurnost, da su one stabilnost kojom tjeramo napade zloga. Zato je obraćenje stvaralači odnos prema sebi, Bogu i drugima. Ljubav se pokazuje u obraćenju, u neprestanom mijenjanju, u pronalaženju novoga. Obraćenje postaje moguće jedino ljubavlju, a sloboda daje plodove samo ako je povezana s ljubavlju. Slobodni smo tek onda ako znamo pobjeđivati ovisnosti. Spomen-ploča na Križevcu Eto, tako je fra Slavko svojom djetinjom otvorenošću prema ukazanjima, koja su ga mijenjala i pomagala mu rasti, dubokim vjerničkim iskustvom ispisao brojne stranice poučljivog štiva te nam svjedočki prenio jednostavnost i snagu Gospinih poruka. Ovaj kratki tekst završit ću s nekoliko rečenica koje sam zapisao početkom ožujka 2000. godine: Fra Slavko je koračao uskom stazicom koja vodi od kapelice klanjanja do župnog ureda. Bili su rani popodnevni sati, tihi vjetrić i bjeličasti oblak nad Križevcem. Šetao je laganim korakom uz kratko zastajkivanje, kretao prema toplini prisoja, a zatim se vraćao na puteljak. Znam da je, zadubljen u meditativnu molitvu, slijedio i neke druge misli, povezane s današnjim susretima mnogih hodočasnika koji su ga pitali za savjet. A Bog ga je obdario i nesvakidašnjim darom da je mogao istovremeno razgovarati s više osoba, s tim da je svaki sugovornik osjećao kako se fra Slavko posvetio upravo njemu. Za trenutak mu pod naočalima zasvjetlucaše bistre i radoznale oči do kojih sumnja nikad nije pronašla put, a asketsko mu tijelo u radosti odricanja prkosi križobolji i prolaznosti. Podigli smo ruke na pozdrav i pogledi nam se sretoše. Htjedoh ga nešto priupitati, ali se predomislih. Pomislih: „Ostavi čovjeka na miru, bit će prigoda“. No, to je bio naš zadnji susret, više ga nisam sreo, putovi su nam se mimoilazili, ali razgovor i danas nastavljamo kad god pišem tekstove o Kraljici srca moga. Fra Slavko je 24. studenoga 2000. godine, poslije molitve Križnoga puta na Križevcu, osjetio bolove, sjeo na kamen i izdahnuo, predavši dušu u ruke Onoj koju je toliko ljubio. Sutradan, 25. studenoga, Gospa je u mjesečnoj poruci poručila: „Radujem se s vama i želim vam reći da se vaš brat fra Slavko rodio u nebu i zagovara za vas.“ Nedugo nako fra Slavkova prelaska u radost nebesku, na mjestu izdahnuća, postavljena je spomen-ploča, znak i prisjećanje da oni koji žive u ljubavi Gospodinovoj i kada odu, iza sebe ostavljaju svjetlost.

- 06:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.11.2008., petak

Gospa od Zdravlja

Današnji blagdan Gospe od Zdravlja potječe iz sedamnaestog stoljeća. Područje ondašnje Mletačke Republike bilo je pogođeno strašnom kugom te je Senat 21. studenoga 1630. godine učinio zavjet onoj koju u Lauretanskim litanijama zazivamo „Zdravlje bolesnih“, s obećanjem da će Gospi, ako pomogne, podići veličanstvenu baziliku. Majka je pritekla u pomoć te je u Veneciji sagrađena velebna bazilika Gospe od Zdravlja (Madonna della Salute). Otada se pobožnost širi po cijelome svijetu, a došla je i u hrvatske krajeve, posebno na priobalni pojas, gdje su podignute brojne crkve u čast Posrednice svih ozdravljenja. A Marijina je zadaća da neumorno pred Bogom moli za naše ozdravljenje i to ponajprije za zdravlje duše i srca, jer sve tjelesne patnje i bolesti, ako je nutrina čista pred Stvoriteljem, ne mogu oduzeti čovjeku vječnu radost kraljevstva nebeskoga. Gospe od Zdravlja, Isusu prikaži sve naše boli, strahove i mane, u zlu i tlapnji razasute dane, svu bijedu srca, oholost i laži. Ljubavlju svojom dječicu privedi ljepoti vjere, nadi ozdravljenja, isprosi za nas radost pomirenja, umorne vrati svetoj ispovijedi. Osvijetli pute do nebeskih vrata, otjeraj svjetlom mrakove neznanja, prožmi nas mirom s Brda ukazanja, milosnog znaka u zemlji Hrvata. Gospe od Zdravlja, srca nam povedi blaženom sjaju Božjih zapovijedi.

- 06:08 - Komentari (13) - Isprintaj - #

17.11.2008., ponedjeljak

Zvon Gospina glasa (4)

Tekst govore: Petar Vulić i Jakov Džolić Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Je li krv mnogih hrvatskih mučenika, ustrajne molitve naših predaka, svjedočki život naših velikana ili pak nezasluženi Božji dar, doveo Gospu u njezinim posljednjim ukazanjima upravo u Međugorje? Jedino u čemu možemo biti sigurni, jest da mudrost Božja s nama ima poseban plan. Majka nam je u poruci od 15. studenoga davne 1984. godine poručila: "Vi ste izabrani narod i Bog vam je dao velike milosti!" A onima kojima Bog daje posebne milosti, također daruje i teške križeve, da bi ih čistio i u kušnji jačao, da bi ih oslobodio površnosti i prenavljanja. Ne zaboravimo da se Božja veleposlanica s Brda ukazanja obraća svijetu hrvatskim jezikom, za koji bismo mogli reći da je, za razliku od svjetovnoga, i službeni nebeski jezik milosnog vremena. Ne smijemo zanemariti dubinu i zahtjevnost Gospinih riječi i neodgovorno uvjeravati sami sebe da su njezina ukazanja i poruke tek privatne objave koje nikoga ne obvezuju. Prenimo se i shvatimo da nas Gospa priprema za odlučujuću bitku, za trenutak u kojem će se zbiti izravni sraz tame i svjetlosti. Ako u međugorskim zbivanjima ne prepoznajemo najavu, znakove i slike budućih harmagedonskih događanja, onda smo zaista slijepi, jer dubina i jasnoća Gospinih riječi ne ostavlja prostora nikakvim dvojbama. Obnavlja Prečista zapuštene oranice vjere s kojih je knez propasti požnjeo Božje zapovijedi i posadio korov, onečistio srca i zatamnio vječnu istinu, perfidno se uvukao u zakone svijeta koji veličaju okrutne, snalažljive i lukave, koji zanemaruju tihe i pobožne, vjerne i pravedne, koji proganjaju dostojanstvo i istinoljubivost. Zato iz Međugorja Marija u svijet šalje obraćene i ozdravljene poklisare ljubavi, navjestitelje i svjedoke evanđeoskih poruka, širitelje istine koji će okupiti stado poniznih i odanih i koji će predvođeni križem Gospodinovim, zajedno s Gospom, anđelima i svecima zauvijek protjerati zlo. Prepustimo se s povjerenjem lahoru Marijina glasa da bi se u nama razbuktao zapretani plamičak vjere, jer bez vjere nema ljubavi, a bez ljubavi nema svetosti; bez svetosti nema djela milosrđa i praštanja, bez praštanja nema rasta u istini, bez istine nema nade, bez nade nema puta, a bez puta nema cilja. A naš je cilj kraljevstvo nebesko, u kojem nas čeka Presveto Trojstvo i majka Marija, Žena iz Knjige postanka i Otkrivenja, ona koja prevarene i zavedene zove u svoje krilo i koja će zajedno s dječicm protjerati lažnog proroka, zvijer i zmiju. Neka nam uzor bude naša Majka Marija, Gospa Međugorska, učiteljica punu miline, njegovateljica koju boli naša zaslijepljenost. Zahvalimo joj što je od Boga isprosila Međugorje, dala nam recept po kojem će nas liječiti Duh Sveti, obnovila istnitost Sinovih riječi, proširila svjetlost u zakutke u koje se uvukao mrak, prenula nas iz pospanosti, naoružala nas molitvom i zaštitila plaštem ljubavi i dobrote. Proročki nam je objasnila što nas čeka i pripremila nas za svetu bitku, oslobodila nas straha, donijela nam okus neba i svijetu darovala Brdo ukazanja. Sazrelo je vrijeme našeg opredjeljenja, naše odluke za Isusa Krista. Ako ne želimo njega prihvatiti, na raspolaganju nam ostaje prevratnički nauk kneza svijeta. Trećega puta nema. Iscurili su sati u kojima se mogla tolerirati mlakost, površnost, neodlučnost i premišljanje. Kucnuo je čas naše konačne odluke! Okrenimo se Spasitelju, milosrdnom Sudcu, suncu i dobroti, Onome koji nas u Međugorju s Križevca gleda i dovikuje: Ne bojte se, ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta! nastavak slijedi...

- 15:00 - Komentari (17) - Isprintaj - #

13.11.2008., četvrtak

Opomena

Pjevaju: Marija Bošnjak i Vedran Vegar Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Pritišću te tlapnje svijeta, u tebi se sumnje bore, usud stvari putem cvjeta lažne brige dušu more. U srcu ti zebnja pupa, nad glavom ti mači vise, u tebi se tama kupa, očisti se, očisti se. Pomoli se pred oltarom, čisti srce, savjest slijedi, ispuni se Božjim žarom, prikloni se ispovijedi. Okreni se Božjoj volji, otvori se šire, dublje, budi čišći, budi bolji, zaboravi sebeljublje. Primakni se tajni mira u istini svete mise, pusti svjetlu da te dira, očisti se, očisti se.

- 18:56 - Komentari (19) - Isprintaj - #

Sakrament pomirenja

Na razdjelnici svjetla i mraka, na graničnoj crti istine i laži, na razmeđu propadljivoga i vječnoga, na crti što dijeli radost od očaja i slobodu od ropstva, korača čovjek, uzvišen u dostojanstvu, danom mu od Boga i ponižen ovisnošću što mu je nameće knez propasti. U duši još tinja sjećanje na raj zemaljski, na povezanost s Božjom blizinom, na prožetost s izvorom žive vode, ali isto tako, ranjeno srce, okovano lancima straha i nesigurnosti, hvata se za slamčice spasa koja donosi kratku i privremenu ugodu, ispunjenu prolaznim užicima i zarobljenu slavom svijeta. Čovjek razapet između dviju oprečnosti, između opredjeljenja za dobro i zlo, najčešće se, zbog komoditeta i nevjere, priklanja prizemnom, vidljivom i opipljivom, iako čežnja u dubinama bića povlači srce prema neprolaznoj svjetlosti. No put prema kraljevstvu slobode puno je uži i zahtjevniji, naporniji i mukotrpniji. Pun je odricanja i samozatajnosti, obrastao trnjem i dračom, popločen malenošću i poniznošću, zapljusnut ogovaranjima i porugama svijeta. No tko njim korača, uspet će se visoko, jednoga će jutra iz nepregledne šikare izaći na čisti svjetlosni plato s kojeg se uzlijeće u radost nebesku, dok se široki putovi zemaljski s vremenom sužavaju i zarobljeni uskoćom završavaju u nigdini, na stranputici uronjenoj u magle i sjene. Čovjekovoj slobodi ponuđena je mogućnost odluke, prihvaćanje žrtve za spas svijeta ili lakovjerno koračanje za zavodnikovom svjetlošću što vodi u vlastitu propast. Čovjek je vlastitom krivicom protjeran iz Edenskog vrta, ali se isto tako vlastitom odlukom, koračajući uz Otkupiteljeve skute, može vratiti kolijevci svoje duše. A onome kome vjera izniče iz povjeranja prema Božjoj ljubavi i dobroti, neće biti teško prihvatiti i razumjeti Isusove riječi u kojima će se brzo prepoznati djetetom Božjim, ali isto tako, okupan svjetlom istine, uvidjeti svu svoju bijedu i ništavnost uronjenu u grotlo grijeha. Zato nam je milosrđe Otkupiteljevo i poklonilo sakrament pomirenja, svetu ispovijed koja nas čisti od nakupina mulja i tame. Evo što je Ona koja je puna milosti i nježnosti, u Međugorju poručila dječici na uočnicu svoga blagdana, Navještenja Marijina, kada je čista stala pred Božjeg izaslanika, arkanđela Gabrijela: „Danas vas želim pozvati na ispovijed, pa makar da ste se ispovjedili prije nekoliko dana. Želim da moj blagdan svi dožive u svojoj nutrini. A ne možete ga doživjeti ako se Bogu potpuno ne predate. Zato vas pozivam na pomirenje s Bogom!“ - 24.ožujka 1985. A pomirenje s Bogom je pomirenje sa samim sobom i sa bližnjima. To je potpuna predanost Stvoriteljevoj volji, bezgranično povjerenje u onoga u kojemu kuca naše bilo, u kojemu je vrelo naše radosti, u kojemu je punina života. No, mi često nismo ni svjesni blagodati i snage koju donosi skrušena i iskrena ispovijed. Začarani ponudama svijeta, ne prepoznajemo vlastite manjkavosti i grijehe, ne razlikujemo porok od krjeposti. A Gospa je jednom poručila da je s nama zato da nam pomogne jer sami, zaslijepljeni i navezani, ne možemo prepoznati zamke zloga. „Draga djeco!I danas vas pozivam da svoje srce pripremite za ove dane kada vas Gospodin osobito želi očistiti od svih grijeha iz vaše prošlosti. Vi, draga djeco, ne možete sami, zato sam ja tu da vam pomognem“. - 4. prosinca 1986. Poruku je Gospa uputila u adventsko vrijeme prije dvadeset dvije godine. Dječici, koja pristupe sakramentu pomirenja, obećaje čišćenje grijeha, nagomilanih i zaboravljenih tijekom života. I to je čudo Međugorja, zato ga i zovu ispovjedaonicom svijeta. Tamo se stvarno događaju najpotpunije, najdublje i najiskrenije ispovijedi. Na površinu srca isplivaju rane, ožiljci i prljavština nagomilani tijekom godina, čovjek odjednom prepoznaje i otkriva u sebi sve ono što ga je gušilo i priječilo put do iskrenog pokajanja. A to, moramo priznati, ipak je zasluga Marijine nazočnosti u ovom svetom mjestu i njezine usrdne molitve Duhu Svetom. Zato mnogi iz Međugorje odlaze preporođeni, ozdravljeni i obnovljeni, da bi svijetom pronosili i svjedočili milost Božju, da bi častili Majku Gospodinovu. Tek očišćeni u Duhu Svetom možemo zakoračiti pod Marijin zaštitnički plašt i prepustiti se njezinu vodstvu. Pozorno pročitajmo još jednu njezinu poruku: „Draga djeco! Danas vas želim oviti svojim plaštem i povesti vas prema putu obraćenja. Molim vas, dajte Gospodinu svu svoju prošlost, sve zlo koje se nataložilo u vašim srcim. Želim da svatko od vas bude sretan, a s grijehom to nitko ne može biti.“ – 25. veljače 1987. U poniznoj ispovijedi Isus poništava grijehe, oslobađa srce tereta jada i očaja i ispunja ga mirom i radošću. A Gospa umilnim glasom nabeske pjesnikinje poručuje dječici: Draga djeco! Pozivam vas da otvorite Isusu vrata svojih srdaca, kao što se cvijet otvara suncu. Isus želi ispuniti vaša srca mirom i radošću. Ne možete, dječice, ostvariti mir ako niste u miru s Isusom. Zato vas pozivam na ispovijed da Isus bude vaša istina i mir.“ 25. siječnja 1995. Zahvalimo Bogu što nam je darovao sakrament pomirenja, najkraći put do mira, vrelo radosti koje nas čisti od prljavština i otklanja slabosti i sljepoće, koji nas obnavlja ljubavlju i praštanjem, koji na oči tjera suze radosnice, koji uzdiže zahvalnu pjesmu srca i slavi dobrotu Stvoriteljevu, koji nam osvjetljava obraćenički put. Prisjetimo se još jedne Gospine poruke u kojoj nam govori o važnosti svete ispovijedi bez koje nema obraćenja, ili još bolje rečeno, bez sakramenta pomirenja nema milosti koje čistoćom i ustrajnošću prate obraćenje. Draga djeco! Pozivam vas i danas na obraćenje. Otvorite, dječice, vaša srca Bogu preko svete ispovijedi i pripremite vašu dušu da bi se u srcima iznova mogao roditi mali Isus.“ – 25 studenoga 2002. Da, mali Isus, Euharistijsko dijete, Nebeski kruh, kojeg nam svakodnevno donosi Majka Marija, koji nam se, trajući u istini Posljednje večere, daruje u svetoj Pričesti.

- 18:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.11.2008., srijeda

Zvon Gospina glasa (3)

Tekst govore: Petar Vulić i Jakov Džolić Get this widget | Track details | eSnips Social DNA Milost Božja i neumornost Marijina pokazali su svijetu kakva se čuda mogu dogoditi u ljudskim srcima ako prihvate živodajnost vječne riječi, ako se oslone na jednostavnost, snagu i mudrost Radosne vijesti, ako se s povjerenjem predaju u ruke Djevičine. Donosi nam Gospa nepomućenu radost u kojoj blista neprolazna ljepota, iz koje izranja početak i cilj našega putovanja, u kojoj se sažimaju mironosna sremljenja i buja preporodilačka, obnoviteljska i spasenjska svjetlost. Njezini ustrajni nagovori, molbe i preklinjanja, urodili su u izobilju, oživotvorile su se mnoge njezine želje. Posrednica svih milosti, podarila nam je majčinsku ljubav i nježnost, upotrijebila je svu snagu, strpljivost i umijeće da nas privede Putu, da nas ozdravi od kratkovidnosti, da u žuboru njezina glasa prepoznamo vrelo žive vode. Znamo da je istina zahtjevna jer nije polovična niti prevrtljiva, nije koristoljubiva i ne hvasta se. Ona nas oslobađa strahova i sumnje i posjeduje čisto lice, u njoj nema naličja i licemjerja, ne igra dvostruke uloge i ne služi dvojici gospodara. Dolazi vrijeme u kojem će nam samo izravna intervencija neba pomoći da se izvučemo iz ralja zvijeri, da se preporodimo, obnovimo i pročistimo. Dolaze dani u kojima će nas u neravnopravnoj borbi sa zavodnikovim sljedbenicima još jače štititi križ Otkupiteljev. Dolaze sati u kojima će vjera i bogoljublje nadvladati naopoakost, laž i zlobu. Ozbiljan je trenutak i na nama je da se prenemo iz učmalosti i površnosti, da svjedočki slijedimo Isusov nauk, da u potpunosti prihvatimo Gospine opominjuće riječi i oživotvorujemo njezine poruke, da se do kraja predamo njezinu Bezgrješnom Srcu. Tek ćemo u okrilju Marijinu jasno i razgovijetno čuti Isusove riječi, kojima nas uči da ne možemo služiti Bogu i bogatstvu, poroku i čistoći, istini i laži. Spoznat ćemo da dvostrukih i relativnih mjerila nema, da su oni tek izmišljotine i umotvorine ograničenoga ljudskog uma, zatamnjenog zavodnikovim lukavštinama. Gospa nas svojim porukama vraća poniznosti, govori nam da širom otvorimo oči, kako bismo spoznali koliko je grijeh zavladao svijetom, da bismo shvatili kolika je snaga molitve u kojoj cvjetaju plodovi obraćenja i otvaraju se začahurena srca. Uči nas da zaboravimo svoje želje i molimo za ono što Bog od nas traži, da obnovimo svetu ispovijed koja nas čisti od klica grijeha što zatamnjuju ljubav, a tamo gdje uzmiči ljubav, opada vjera, a gdje se vjera gasi, prestaje molitva. Poslušajmo Onu koja se rodila iz Božjeg obećanja i iznikla iz Stvoriteljeve mudrosti, po kojoj nam dolazi pomirenje, koja je zagovarateljica i tješiteljica grješnika, pred kojom drhti neprijatelj od početka. Odazovimo se onoj u kojoj se zrcali rajska stvarnost, koja je punina milosti, kroz koju teče ljubav, dobrota i svjetlost Oca, Sina i Duha Svetoga. Prihvatimo riječi i jednostavnost one koja je poniznija od poniznosti, poslušnija od poslušnosti, brižnija od brižnosti, nježnija od nježnosti, skladnija od skladnosti i ljepša od ljepote. Odlučimo se za put koji nam pokazuje ona po čijem se glasu ravnaju nebeska glazbala, kojoj se klanjaju anđeli Božji, one koja je Kraljica neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga, kojoj je Bog povjerio da na kraju vremena satre glavu edenskoj zmiji i djecu privede radosti vječnoj. Priklonimo se onoj koja nam je objavila milosno vrijeme, koja nas obilno kiti Stvoriteljvim darovima, onoj u čijim se očima ogledavaju brda međugorska, onoj koju časte srca hodočasnička i ljube obraćeničke duše. Predajmo se Najdražoj i njezinu Bezgrješnom Srcu! nastavak slijedi...

- 07:53 - Komentari (23) - Isprintaj - #

02.11.2008., nedjelja

Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. studenoga 2008.

Sjedinimo se s Bogom Koračamo dolinom svijeta raštrkani i razbacani kao jesenje lišće, nošeni vjetrovima koji pušu sa svih strana, kojima su polazišta spletarske radionice oca laži, koji donose otrov mislima i osjećajima, koji nas odvlače na smetišta propasti i uvlače u tunele neznanja, daleko od sunčeve svjetlosti i svježine čistoga zraka. A nama je potreban mladi planinski vjetar, koji puše iz njedara gorskoga bila, koji ozdravljujućom snagom tjera ustajalost i umrtvljenost, koji nam donosi okrjepljujuće osvježenje i obdaruje nas milostima s izvora života, koji će nas odnijeti na rodne oranice, gdje umirući tijelu, rađamo zdravo klasje, okruženo bogatstvom cvjetova i boja. Ako smo već u propadljivom tijelu, koje je zalog onom proslavljenom, jer u njemu prebiva neumrla duša koja je stvorena na sliku Božju, onda ne moramo robovati propadljivosti, već trajati u zagrljaju Stvoriteljevom i slijediti nježni i umilni glas što dopire iz naše neokaljane nutrine. Gospa nam preko vidjelice Mirjane poručuje da češće budemo u Božjoj blizini, da postanemo dio njegove svenazočnosti, da se prepoznamo u otkucaju savjesti, da otkrijemo sebe u čežnji što tinja u dubini naših srdaca, da se iskrenom molitvom približimo vrelu ljubavi, kojim je ispunjen svaki djelić naše cjeline. Pozna Majka naše manjkavosti, našu nepotrebnu i pogubnu navezanost na zemaljsko i propadljivo, naš bijeg pred odgovornošću, naše lutanje u labirintu svijeta, naše nepovjerenje i sumnjičavost, našu neodlučnost da se potpuno predamo u ruke Stvoriteljeve. Ako smo već tijelom na zemlji, to ne znači da i dušu trebamo predati moljcu koji nagriza sve vremenito i potrošno. Ali nas isto tako izrečenim savjetom upućuje na povezanost tijela i duše, na njihovu uzajamnost i isprepletenost, na tajnu u kojoj i naše raspadljivo tijelo ima udjela u konačnom preobražaju svijeta. Zar nam to ne dokazuju i moći svetaca, njihovi zemni ostaci po kojima i preko kojih možemo izmoliti i najveće milosti. Zar nam o tome ne govore i svetačka tijela koja su ostala neraspadnuta i poslije smrti. Dakle, moguće je tijelo obući u svetost, a isto tako svetost prožeti tijelom. Što je, uostalom, učinila Presveta Djevica kad se potpuno predala volji Božjoj i začela Isusa po Duhu Svetom. Potpuno sjedinjenje s Bogom rađa besmrtnošću duše i tijela. Da Marija je bila bezgrješno začeta i crv sumnje i grijeha nju nije mogao ni nagristi ni zavesti, ali u ovom Božjem zahvatu sačuvana je poruka za svakoga od nas. Premda se ne možemo osloboditi istočnoga grijeha, što manje griješimo više smo sveti, što se manje odvajamo od Božje ljubavi, naše tijelo će biti manje raspadljivo jer se nećemo posvetiti samo njemu, već ćemo biti bliži sebi, dakle duši, koja je cjelina s duhom i tijelom. Biti u Božjoj blizini znači biti u zajedništvu sa samim sobom i bližnjnima, odmaknuti se od magnetske privlačnosti svijeta što osvaja ranjeno srce u koje je ubrizgan otrov edenske zmije. Ako odbacimo navezanosti i pokidamo zastor pun sjena i privida, onda ćemo bolje razumjeti i Gospine riječi, jasnije shvatiti njezinu ulogu u povijesti spasenja, upoznati Ženu u kojoj se zrcali rajska stvarnost, vidjeti čovjeka onakvim kakav je bio prije pada, dok je još živio u prijateljstvu i zajedništvu s Bogom. Tek ćemo tada znati zahvaliti Bogu na neizmjernoj dobroti koju nam daje upravo preko Gospe. Priznati moramo da bi nam bez Marije bilo puno teže upoznali i shvatili Božju ljubav, da bismo se bez nje i njezina dragovoljnog stapanja s Riječju Božjom i danas koprcali u ljagi istočnoga grijeha, ne nalazeći izlaz iz gliba poroka, da bismo bili daleko od Spasiteljeva milosrđa. Ako upoznamo Gospu, a preko nje i stvarnost nebesku, bit će nam lakše prihvatiti zahtjevne obveze koje od nas nebo traži, a kojima nas upućuje na dobrotu kojom trebamo postupati s dušama što nam ih Providnost šalje u susret. Jer kakva budu djela, takvi će biti rezultati i plodovi iznikli iz njih. A plodova biti neće sve dok se ne odreknemo propadljive mudrosti svijeta, dok se ne promijenimo u svojoj nutrini, dok se ne oslobodimo naslaga blata što su oblijepile izvornu čistoću srca i duše. Put nam je pokazala Gospa, a molitvena terapija zauzima istaknuto mjesto u njezinim preporukama i savjetima. Ona je, ako teče iz skrušenog srca, koje je uvidjelo vlastite mane i propuste, prvi i najvažniji korak na obraćeničkom putu. Gospa nam na kraju poruke naglašava da svom snagom svoga Bezgrješnog srca moli milost i dobrotu Božju da svećenike obdari velikom snagom i ljubavi, kako bi mogli vršiti svoju dužnost i sprovesti zavjetna obećanja. Jer jedino nas oni, srasli sa Sinovim naukom i istinom koja izniče iz njegovih riječi, mogu voditi u danima kušnje i pomutnje. Samo nam oni, ispunjeni Duhom Svetim, mogu pomoći. Predmnijevam da se ove Gospine riječi odnose na teške trenutke što nam upravo dohode, na dane kad će Kristova Crkva biti izložena još bjesomučnijem napadu kneza propasti, kad će još jače udariti na pastire, kad će stado, pritisnuto izokrenutim laščevim argumentima, izgubiti i ono malo vjere što su je imali. Zato ne rogoborimo protiv svećenika, nego ih poštujmo i molimo za njih!

- 17:05 - Komentari (29) - Isprintaj - #

Dušni dan

- 09:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.11.2008., subota

Svi sveti

- 06:01 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.