Međugorski glas

13.11.2008., četvrtak

Sakrament pomirenja

Na razdjelnici svjetla i mraka, na graničnoj crti istine i laži, na razmeđu propadljivoga i vječnoga, na crti što dijeli radost od očaja i slobodu od ropstva, korača čovjek, uzvišen u dostojanstvu, danom mu od Boga i ponižen ovisnošću što mu je nameće knez propasti. U duši još tinja sjećanje na raj zemaljski, na povezanost s Božjom blizinom, na prožetost s izvorom žive vode, ali isto tako, ranjeno srce, okovano lancima straha i nesigurnosti, hvata se za slamčice spasa koja donosi kratku i privremenu ugodu, ispunjenu prolaznim užicima i zarobljenu slavom svijeta. Čovjek razapet između dviju oprečnosti, između opredjeljenja za dobro i zlo, najčešće se, zbog komoditeta i nevjere, priklanja prizemnom, vidljivom i opipljivom, iako čežnja u dubinama bića povlači srce prema neprolaznoj svjetlosti. No put prema kraljevstvu slobode puno je uži i zahtjevniji, naporniji i mukotrpniji. Pun je odricanja i samozatajnosti, obrastao trnjem i dračom, popločen malenošću i poniznošću, zapljusnut ogovaranjima i porugama svijeta. No tko njim korača, uspet će se visoko, jednoga će jutra iz nepregledne šikare izaći na čisti svjetlosni plato s kojeg se uzlijeće u radost nebesku, dok se široki putovi zemaljski s vremenom sužavaju i zarobljeni uskoćom završavaju u nigdini, na stranputici uronjenoj u magle i sjene. Čovjekovoj slobodi ponuđena je mogućnost odluke, prihvaćanje žrtve za spas svijeta ili lakovjerno koračanje za zavodnikovom svjetlošću što vodi u vlastitu propast. Čovjek je vlastitom krivicom protjeran iz Edenskog vrta, ali se isto tako vlastitom odlukom, koračajući uz Otkupiteljeve skute, može vratiti kolijevci svoje duše. A onome kome vjera izniče iz povjeranja prema Božjoj ljubavi i dobroti, neće biti teško prihvatiti i razumjeti Isusove riječi u kojima će se brzo prepoznati djetetom Božjim, ali isto tako, okupan svjetlom istine, uvidjeti svu svoju bijedu i ništavnost uronjenu u grotlo grijeha. Zato nam je milosrđe Otkupiteljevo i poklonilo sakrament pomirenja, svetu ispovijed koja nas čisti od nakupina mulja i tame. Evo što je Ona koja je puna milosti i nježnosti, u Međugorju poručila dječici na uočnicu svoga blagdana, Navještenja Marijina, kada je čista stala pred Božjeg izaslanika, arkanđela Gabrijela: „Danas vas želim pozvati na ispovijed, pa makar da ste se ispovjedili prije nekoliko dana. Želim da moj blagdan svi dožive u svojoj nutrini. A ne možete ga doživjeti ako se Bogu potpuno ne predate. Zato vas pozivam na pomirenje s Bogom!“ - 24.ožujka 1985. A pomirenje s Bogom je pomirenje sa samim sobom i sa bližnjima. To je potpuna predanost Stvoriteljevoj volji, bezgranično povjerenje u onoga u kojemu kuca naše bilo, u kojemu je vrelo naše radosti, u kojemu je punina života. No, mi često nismo ni svjesni blagodati i snage koju donosi skrušena i iskrena ispovijed. Začarani ponudama svijeta, ne prepoznajemo vlastite manjkavosti i grijehe, ne razlikujemo porok od krjeposti. A Gospa je jednom poručila da je s nama zato da nam pomogne jer sami, zaslijepljeni i navezani, ne možemo prepoznati zamke zloga. „Draga djeco!I danas vas pozivam da svoje srce pripremite za ove dane kada vas Gospodin osobito želi očistiti od svih grijeha iz vaše prošlosti. Vi, draga djeco, ne možete sami, zato sam ja tu da vam pomognem“. - 4. prosinca 1986. Poruku je Gospa uputila u adventsko vrijeme prije dvadeset dvije godine. Dječici, koja pristupe sakramentu pomirenja, obećaje čišćenje grijeha, nagomilanih i zaboravljenih tijekom života. I to je čudo Međugorja, zato ga i zovu ispovjedaonicom svijeta. Tamo se stvarno događaju najpotpunije, najdublje i najiskrenije ispovijedi. Na površinu srca isplivaju rane, ožiljci i prljavština nagomilani tijekom godina, čovjek odjednom prepoznaje i otkriva u sebi sve ono što ga je gušilo i priječilo put do iskrenog pokajanja. A to, moramo priznati, ipak je zasluga Marijine nazočnosti u ovom svetom mjestu i njezine usrdne molitve Duhu Svetom. Zato mnogi iz Međugorje odlaze preporođeni, ozdravljeni i obnovljeni, da bi svijetom pronosili i svjedočili milost Božju, da bi častili Majku Gospodinovu. Tek očišćeni u Duhu Svetom možemo zakoračiti pod Marijin zaštitnički plašt i prepustiti se njezinu vodstvu. Pozorno pročitajmo još jednu njezinu poruku: „Draga djeco! Danas vas želim oviti svojim plaštem i povesti vas prema putu obraćenja. Molim vas, dajte Gospodinu svu svoju prošlost, sve zlo koje se nataložilo u vašim srcim. Želim da svatko od vas bude sretan, a s grijehom to nitko ne može biti.“ – 25. veljače 1987. U poniznoj ispovijedi Isus poništava grijehe, oslobađa srce tereta jada i očaja i ispunja ga mirom i radošću. A Gospa umilnim glasom nabeske pjesnikinje poručuje dječici: Draga djeco! Pozivam vas da otvorite Isusu vrata svojih srdaca, kao što se cvijet otvara suncu. Isus želi ispuniti vaša srca mirom i radošću. Ne možete, dječice, ostvariti mir ako niste u miru s Isusom. Zato vas pozivam na ispovijed da Isus bude vaša istina i mir.“ 25. siječnja 1995. Zahvalimo Bogu što nam je darovao sakrament pomirenja, najkraći put do mira, vrelo radosti koje nas čisti od prljavština i otklanja slabosti i sljepoće, koji nas obnavlja ljubavlju i praštanjem, koji na oči tjera suze radosnice, koji uzdiže zahvalnu pjesmu srca i slavi dobrotu Stvoriteljevu, koji nam osvjetljava obraćenički put. Prisjetimo se još jedne Gospine poruke u kojoj nam govori o važnosti svete ispovijedi bez koje nema obraćenja, ili još bolje rečeno, bez sakramenta pomirenja nema milosti koje čistoćom i ustrajnošću prate obraćenje. Draga djeco! Pozivam vas i danas na obraćenje. Otvorite, dječice, vaša srca Bogu preko svete ispovijedi i pripremite vašu dušu da bi se u srcima iznova mogao roditi mali Isus.“ – 25 studenoga 2002. Da, mali Isus, Euharistijsko dijete, Nebeski kruh, kojeg nam svakodnevno donosi Majka Marija, koji nam se, trajući u istini Posljednje večere, daruje u svetoj Pričesti.

- 18:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.