U novu 2025. godinu, kako to kaže Ian Overton izvršni direktor „Action on Armed Violence“, ušli smo opterećeni „moralnom katastrofom monumentalnih razmjera“ koja svojom strahotom nadilazi i najgoru moguću imaginaciju - neuspjehom čovječanstva da zaštiti djecu Gaze. Nad civilizacijom XXI stoljeća zauvijek će sablasno lebdjeti činjenica da 96% djece Gaze osjeća kako je smrt neizbježna, da njih 92% ne prihvaća stvarnost a 87% permanentno živi u strahu dok čak 49% njih „želi umrijeti zbog rata“ („Studija o psihološkom utjecaju rata na ranjivu djecu Gaze“, XII 2024.g. „War Child“ ). Prisjetimo se da je po Camusu „bjekstvo iz života“ (ima li ili nema smisla živjeti ?) odnosno „samoubojstvo“ – ključan i jedini pravi problem filozofije.
Između 7. X 2023.g. i 20. XI 2024.g. u Gazi je ubijeno 17 400 djece. Jedno dijete svakih 30 minuta. Tisuće „ostalih“ nestalo je pod ruševinama. Nije ni čudno što su preživjela djeca toliko traumatizirana da dio njih odbacuje život. Opterećuje li to savjest gospodara svijeta ?
S druge strane, na Zapadu, 42% pripadnika „Generacije Z“ (rođenih između 1997-2012.) pati od neuroloških bolesti a 40% se terapeutski lijeći (Abigail Shrier „Bad Teraphy: Why The Kids Aren't Growing Up“, 2024.g.) Ova je generacija izložena snažnim podjelama, oštroj političkoj polarizaciji, programiranoj proizvodnji kaosa i nesigurnoati tako da ne čudi kako u eri sveopće „trumpizacije“ i „mileizacije“ svijeta više od polovine američke „Generacije Z“ koja ima pravo glasa smatra da je važnije imati snažnog vođu nego štititi demokraciju (Whitney Rose, Meredith College). Oni su ogorčeni. Čak 31% ispitanika generacije Z prihvaća nasilje „nad ljudima ili imovinom“ kao „prikladan način“ postizanja „realne, opipljive promjene“ a čak 55% osoba u dobi od 18 do 35 godina odobrava upotrebu nasilja i dezinformacija ukoliko će to omogućiti promijene. Sve je više onih koji aktualno stanje uspoređuju s Europom 30-tih poput Sigmunda Ginzberga (u knjizi „Sindrome 1933“) ili Eduarda Turrent Mene (osnivač „News Senseia“) koji tvrdi da „ulazimo u iznimno opasno razdoblje svjetske povijesti, usporedivo s 1930-ima (“Letras Libres“ 28.01.2025.)
RASKOLJNIKOV PONOVO MEĐU NAMA
Fjodor Mihajlović Dostojevski se okrenuo pitanjima dobra i zla, krivnje i odgovornosti, zločina i kazne nakon povratka s desetogodišnje robije u Sibiru. Tada (1866.) piše svoj roman „Zločin i kazna“ oživljavajući lik Raskoljnikova, mladog neuspješnog studenta koji se zbog tobožnjih „viših ciljeva“ odlućuje na ubojstvo. On se zbog toga ne kaje jer je uvjeren kako spada u „izuzetne ljude“ kojima je sudbina namijnila izvršenje velikih stvari zbog čega su oni iznad svih zakona. Kajanje je ostavljeno „obićnem ljudima. Na kraju će Raskoljnikov shvatiti kako je i on samo obićan čovjek i da nitko nije oslobođen odgovornosti i krivnje za svoje postupke a da kajanje može biti čin milosti i iskupljenja a ne kazne.
Kada bi Aristotel nekim čudom oživo i došao među nas vjerojatno bi ga jako iznenadilo kada bi vidio kako u praksi funkcionira njegova misao da je „najviše ljudsko dobro“ u jedinstvu etike i politike i da je „etička vrlina“ preduvjet da se bude građanin. Vjerojatno bi prošao jednako kao što je prošao i zbunjeni Isus koji (u „Braći Karamazovima“ F.M.Dostojevskog) „po drugi put“ dolazi „među nas“ da pred Velikim Inkvizitorom odgovori na pitanje: „Zašto si nam došao smetati ?“. Veliki Inkvizitor podsjeća Bogočovjeka kako je često govorio: “Hoću vas učiniti slobodnima“ a sada su upravo ti „slobodni“ ljudi sami dobrovoljno donijeli „svoju slobodu „ i „pokorno je položili pred naše noge“. Odričući se svoje slobode „i to baš sada, ovi ljudi su sigurniji nego ikada da su potpuno slobodni“. Stvarnost u kojoj najugroženiji slojevi danas podržavaju Trumpa („nepredvidivi hvalisavac, a uz to i osuđivani kriminalac , koji je u Bijelu Kuću smjestio čudnovatu koaliciju seljaka, ljubitelja AK-47, ogorčenih kršćana, seksistički nastrojenih mladih ljudi i latinoameričkih odmetnika od svojih korijena“ - dr.Antón Losada, USC) i „vladavinu miljardera“ na najbolji način opisuje sav apsurd trenutka u kojem živimo. Uostalom zar Étienne de La Boétie još daleke 1577.g. nije napisao svoj slavni politički esej „Rasprava o dobrovoljnom ropstvu“.
Očito je došlo takvo vrijeme u kojem narod sam stvara „izuzetne ljude“ stavljajući svoje živote u njihove ruke. Kmetovi XXI stoljeća čeznu za novim feudalcima (samo se sada nazivaju „tehnofeudalci“). Jednakost ljudi ostaje negdje u apstraktnoj sferi „onostranih“ zakona. A u „ovostranoj sferi“ stvarnog (zbiljskog) života u kojoj postoje konkretni (a ne apstraktni) ljudi sa svojim konktetnim sudbinama)-Jednakost, Pravda i Sloboda više ne stanuju a demokracija je postala tolikao velika gnjavaža da nikome više i ne treba. Kao što bi to rekao rocker i novinar Xosé Manuel Pereiro: „Laž će nas osloboditi“ pošto je pravi cilj laži „da ne vjerujemo u ni što“. U tom inverznom svijetu ljevica se, nažalost, toliko pogubila da je svoju Utopiju izgubila dok je desnica „udarnički gradi“. Stigao je „Trumperijalizam“ !
Kada su predraspravni suci Međunarodnog Kaznenog Suda ( International Criminal Court -ICC, Hag ) u XI mjesecu 2024.g. izdali naloge za privođenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegovog bivšeg ministra obrane Yoava Gallanta zbog ratnih zločina u Gazi američki Kongres je udruženim snagama (243 glasa) republikanaca (198) i demokrata (45) izglasao mjeru sankcioniranja Haškog suda koji se usudio svrstati njihovog izraelskog amiga u „obične smrtnike“ za koje vrijedi međunarodno pravo. I nije se to dogodilo prvi put. Trumpova vlada je još 2020.g. uvela sankcije Haškom sudu koji se usudio istraživati navodne ratne zločine USA u Afganistanu, uključujući mućenje. Naime, američka politika smatra kako ne postoje jedino „izuzetni ljudi“ nego postoje i kompletne „izuzetnje nacije“ (poput njih) za koje ne važi ono što važi za sve ostale (Haški sud također ne priznaju Kina, Rusija, Indija, Izrael, Pakistan, Saudijska Arabija i Turska). Che Bella Compagnia !
Ali i običan narod stvara „svoje izuzetne ljude“ kojima daje „moralno dopuštenje za ubojstvo“ (Julia Friedman/David Hawkes, Quillette, 23,12,2024.). Naime, kada je početkom prosinca 2024.g. na Manhattanu u New Yorku ispred hotela „Hilton“ ubijen Brian Thompson izvršni direktor United-Healthcarea među građanima se počeo „slaviti“ njegov ubojica Luigi Nicholas Mangione (26) jer je „eliminirao krvopiju“ (predstavnika tzv „Nosferatu“, „Vampirskog Kapitalizma“) koji je isisavao život običnih ljudi preko lihvarskog zdravstvenog osiguranja. Baš kao što je Raskoljnikov bio uvjeren da je „s razlogom“ ubio „strašnu staru harpiju“ Aljonu Ivanovnu tako je vjerojatno i Luigi Mangione sebe vidio kao jednog od Raskoljnikovljevih „izuzetnih ljudi“ jer njih na ovome svijetu nikada ne fali.
Tako se na „GoFoundMe“ stranici sugerira da je Mangione „riskirao sve kako bi se suprostavio korporacijama koje uništavaju američke živote“. Dio javnosti ga slavi kao svog „Sveca zaštitnika“ od pohlepnih osiguravajućih društava. U prodaji su se odmah pojavile majice s natpisom „Sv. Luigi“. Prema istraživanjima „Generation Lab“ („Axios“ 09.01.2025) 41% mladih ovaj atentat smatra „prihvatljivim“ a čak 81% anketiranih studenata izjavilo je „da ima donekle ili sasvim negativno mišljenje o žrtvi Thompsonu“. U Americi je čak 85 milijuna ljudi bez ikakvog zdravstvenog osiguranja. Ubojica je već dobio nadimak „Narodna Pravda“ (što podsjeća na „Narodnu Volju“ - ruski pokret iz 19. stoljeća čiji ih je atentat na cara Aleksandra II 1881.g. etablirao kao prvu modernu terorističku organizaciju). I oni su vjerovali da konvencionalni moralni zakon mora biti odbačen u ime većeg dobra. Korisno se možda ovom prilikom prisjetiti „Demona“, još jednog velikog romana Dostojevskog u kojem se parodira jedan revolucionar koji „zahtjieva više od sto miljuna glava za uspostavljanje zdravog razuma u Europi“. To je napisano puno prije pojave Hitlera.
MUJO KUJE KONJA PO MJESECU
Na ovim „teškim prostorima“ tzv Jugoistoćne Europe (kažu da Balkanski poluotok ionako nikada nije ni postojao) ljudi su oduvijek na Mjesec gledali kao na nešto blisko, kao na izvor mjesečine, naših najtananijih emocija i dubokih osjećaja a ne kao na neko udaljeno, hladno nenebesko tijelo. Lijepo kaže Andrija Števanić: „Sevdah 'Mujo kuje konja po mjesecu' pjeva se već 300 godina i to „nitko neće prevazići“ jer „sevdalinka je kao slamka za utopljenika“. Može li išta od toga razumijeti Elon Musk, najbogatiji čovjek na svijetu, nebeski kauboj, predstavnik „lunarnog kapitalizma“, vlasnik Tesla Inc, SpaceX, platforme X (bivši Twitter), SolarCity-ja....itd ? Teško ! A tek da čuje Safeta Isovića kako pjeva: „Ja ne gledam Sunca nit' Mjeseca/ nit' moj đogo mraka nit' oblaka/ već me nosi dragoj pod pendžere“ - bi li shvatio što je „ljudska duša“ kada voli i kada boli ? Ma nema šanse !
Za razliku od „libidalne ekonomije“ (Jean-Francois Lyotard) kojom libido teče poput oblika energije, kroz strukturu nagona (želja) i „libidinalnog inženjeringa postkapitalizma“ (Mark Fisher), Aurélien Berlan („filozof-vrtlar“) smatra kako je „prva potreba (čovjeka) ne protratiti život nastojeći zadovoljiti neograničene želje“. Po njemu takva moderna koncepcija slobode „vodi ravno u katastrofu“ („Terre et liberté. La quete d'autonomie contre le fantasme de déliverace“ 2021). Sloboda se danas povezuje s idejom oslobađanja od „potreba“ svakodnevnog života što podrazumijeva poimanje slobode kao „oslobođenja od materijalnih zadataka“ dok nam je istovremeno „potrebno pet planeta“ kako bi smo održali svoj način života. Takva „sloboda“ moguća je jedino u političkom režimu u kojem postoji „dobrovoljno ropstvo“ većine (Orwell,1984). „Napuštanje Zemlje“ najnoviji je avatar ove fantazije „oslobođenja“. Ta nas ideja navodi na želju da se oslobodimo našeg zemaljskog stanja. Ali ni to nije neka velika novost kako se čini na prvi pogled. Tako je „Ruski Kozmizam“ (intelektualni poket kraja 19. st. kojeg utemeljuje Nikolaj Fjodorov) htio ovjekovječiti čovjećanstvo i istražiti glemo prostranstvo svemira. Konačni cilj mu je bio potstići besmrtnost za sve kao i „uskrsnuti svaku dušu koja je ikada živjela.“ Čovjećanstvo će kolonizirati Kozmos, osiguravajući mu vječno postojanje („Ruski kozmizam“, MIT Press, 2008 – „Lenjin je hodao po mjesecu“, Michael Eltchanin). Iako Fjodorov nije imao nikakve veze s boljševizmom dio intelektualaca i revolucionarnih vođa Ruske revolucije iz 1917.g. prigrlio je kozmizam kao temelj stvaranja „homo sovieticusa“, nove „sovjetske osobe“ koja bi bila sposobna „prkositi smrti i pobjeći od zemaljske gravitacije“. S još većim žarom kozmizam danas prihvaća „ekipa iz Silicijeks doline“ na čelu s „vražjim izaslanikom“ Elonom Muskom. Tko je uopće posumnjao u to da se Amerika, kad-tad, neće sovjetizirati ?!
Oznake: palma, val, Sunce
|
