Danas se obilježava "Međunarodni dan demokracije" pa je i u Hrvatskom Saboru organiziran okrugli stol o problemima demokracije i tolerancije u hrvatskom društvu - kojeg je moderirala Marija Lugarić.
Po mom mišljenju ovim problemima se kod nas još uvijek, nažalost, pridaje veoma malo pažnje - iako su razgovori na tu temu itekako potrebni.
Moja je teza da Hrvatskom vladaju kvazielite i to u rasponu od politićkog pa do medijskog prostora.
Koja je osnovna značajka tih kvazileita ?
To što svoju moć (a ona je temelj njihove važnosti) ne crpe na osnovu "zauzimanja" važnih položaja u društvu - kao posljedice demokratske kompeticije koja "na površinu" izbacuje najkvalitetnije...već se njihova moć (kontrola moći) temelji na zadovoljavanju kriterija "odanosti" interesnim grupama, neformalnim političkim krugovima i "rodijaćkim kriterijima" koji djeluju kao "paralelni svjetovi".... pored onog formalnog, "vidljivog svijeta" koji sve više postaje svojevrsna opća kulisa ili "kolektivno Potemkinovo selo" - iza kojeg "zaudara" prava stvarnost.
Te kvazielite najmanje njeguju demokratske navade i robuju demokratskim "pravilima igre" - a još manje svoje djelovanje baziraju na toleranciji (kao uzajamnom poštivanju ili pozivanju "na razum").
Ne... tolerancija, razum i demokracija njima su osnovne prepreke za ostvarivanje pozicija "kontrolora moći".
Oni svoju egzistenciju crpe na sukobima...na unošenju iracionalnih momenata u svakodnevni politićki život - na "proizvodnji neprijatelja" kao bitnoj pretpostavci kakve-takve spremnosti izluđenih masa da ih toleriraju.
Oni umjesto Zakona nude koncept Vođa zaliven slatkim prelijevom populizma i demagoške fraze iza koje stoje goli interesi čerupanja još uvijek do kraja neočerupanog društva.
Oni su domaće Ali-Babe i nabikese koji su naš zbiljski i najopskurniji underground (podzemlje).
S druge strane postoji medijski privid o tome gdje se tobože nalaze "centri moći" našeg društva. Pa se u tom prividu i Hrvatski Sabor, sasvim nezasluženo, stavlja u središte pažnje odakle se navodno crpi politička moć u Hrvata. Nažalost to je samo opsjena jer se Sabor nastoji svesti na "paradu", na dekor i privjesak pravim centrima moći. Želi se svesti na "tvornicu zakona" u kojoj se šljakeri zovu zastupnici koji rezultate glasovanja znaju i prije nego su rasprave otpočele. Istovremeno se medijski kreira slika o zloćudnoj Kir-Janjevskoj naravi "zastupnika - političara" kao parazitskih nametnika za koje još nije izumljen adekvatan i dovoljno djelotvoran socijalni insekticid.
Nezadovoljne mase se u takvoj virtualnoj stvarnosti lako onda usmjeravaju ka krivim metama na koje bezuspješno jurušaju poput nesretnog Don Quijotea s time što scenarij nije napisao Cervantes...nego netko s puno jednostavnijim sustavom moždanih vijuga - što ne znači da efikasnost takvih scenarija nije itekako učinkovita i produktivna za naše kvazielite.
"Parainstitucije" hrvatskog političkog undergrounda tako dovode do stanja u kojem institucije izvršne, zakonodavne i sudske vlasti kronićno boluju od "dječjih bolesti" ili dementnosti što pogoduje njihovoj kvarljivosti i podložnosti zarazi korupcijom, neučinkovitošću i bolesnom pripetavanju u nadrealnoj domačoj igri koja se zove: "tko će bit gori"!
Kada tome dodamo teror "lokalnih gaulajtera", zatim strah koji postaje politička kategorija i podaništvo koje se njeguje kao poželjna karakterna osobina - upadamo u stanje kolektivne patnje i kolektivne neotpornosti i na najmanje simptome demokracije (koja se doživljava kao "slabost" ili bolest)...pa su građani, na veliku radost kvazielita, sve više skloni da i najslabašnije simptome demokraciju - optužuju za sve svoje nevolje, koje nisu male.
Povremeno se zato javlja kolektivni plać i svojevrstan "povratak u bolju prošlost" koja se poistovjećuje s čvrstom rukom, suspenzijom demokratske procedure i ulaganjem vjere u "Bogom dane" Spasitelje. Jedino tako možemo razumijeti spremnost građana na tantalovsku patnju uz istovremeno amnestiranje krivaca za te njihove muke....a sve u ime nekih iracionalnih i maglovitih nadanja ili ulaganja u prazne nacionalne, klasne ili turbodomoljubne parole - koje kvazielite doziraju kao što liječnik bolesniku prepisuje količinu ljekova.
Zbog svega toga razgovori o demokraciji i demistifikaciji postojećeg stanja u našem društvu itekako su nam potrebni. Inače nam prijeti opasnost da kolektivno uletimo u razna nekontrolirana "socijalna ludila" iz kojih ćemo svi skupa izići samo još "bolesniji" i poraženiji - ili nam prijeti da apatija postane najbolji humus za razuzdano i nekontrolirano bujanje naših kvazielita....od kojih se jedan dio građana, izluđen društvenim labirintom iz kojeg ne mogu nazrijeti izlaz, pokušava braniti cinizmom i podsmjehom, odbacujući sve demokratske vrijednosti i želju da se za njihovo ostvarivanje na bilo koji način angažira.
U tom slučaju. ako takvo stanje "kolektivne svijesti" prevlada, pretvorit ćemo se samo u moderne kinike.....slijedbenike Diogena, starogrčkog filozofa iz IV st. pr.n.ere - koji je obitavao u bačvi i s upaljenim fenjerom usred bijela dana tražio ČOVJEKA !
|
