ponedjeljak, 23.10.2017.
suzama l'epim tapete vol.976
...sve nešto gledam....
Pa nema me!
Nema me nigdje...niti ikako...
pa šta se dešava?
I svašta i uglavnom ništa...
Ok,ok, lažem koliko sam duga i široka...
Dešava se svašta...mislim dešavalo se...
Što se onih "dečkovića" tiče....tu sam...mhm..kao čardan, nit na nebu nit na zemlji...
I dalje čekam...
I dalje tražim...
I dalje se nadam...
Nda...
Vratimo se malo unazad mom obećanju frendici koje sam joj dala...1 kava/1 mjesec..ustvari ona mi je zadala "radni zadatak" koji sam ja ubrzala...
Meni se uvijek nekamo žuri...
Ma nije toliko da mi se žuri koliko mi je dosta čekanja...
Budimo realni..čekam ja, čekam...
I koliko god mirno čekala ili divlje vrištala i plakala čekajući čupajući i kosu pri tome...rezultata nema...
I dalje čekam...
A kako ona davno i puno puta ponavljanja s moje strane izreka kaže...
"...Mi čekamo princa na konju...
...a dolaze...
I odlaze...
....samo KONJI!"
Uz dužno poštovanje prema tim divnim četveronožnim bićima na koje se ne odnosi prethodni navod.
Moj duboki naklon konjima....ali konjine su na dvije noge...
Oooo da...
Na dvije..
Gdje sam ono stala...
Slavonski Brod...u Bjelovaru...
Da, Tip iz Slavonskog Broda koji živi u Bjelovaru...
Bavi se triatlonom i živi za soje kćeri.
Ove godine starija polazi na fakultet i on se seli s njom u Zagreb...a godinu iza dolazi mlađa da im se pridruži...
Lijepo..
Lijepa priča..
Razlog razvoda nije mi jasan niti poznat...vidjela sam da se i žena bavi istim stvarima kao i on...dakle dugo su skupa paralelno išli uz život..
I onda se rastali...
I tako smo se nas dvoje našli i šetali po Bundeku.
Bilo je...onako...
Zanimljivo šetati..
Ok, bit ću iskrena...nije mi tip sjeo na prvu fizički...a ni na drugu, no kako nisam htjela biti uskogrudna...to bar nikad nisam, pribojavala sam se kako ću se prilagoditi ali uvjeravala sam se da izgled i nije toliko bitan...
Napričali smo se, prošetali, nasmijali...ništa spektakularno ali lijepo.
Poslije naše, slijedila je šetnja s Einyem.
Einy je jednostavno OBORIO TIPA S NOGU. Ali ono brutalno!
Kao tip trči i dosadno u je jer su to većinom duge pruge i pas bi mu bio idealno društvo, Einy mu je zabljesnuo u očima žestoko!
"Joj, jedva čekam da ga moja kćer upozna!" uskliknuo je ushićeno.
Ja sam...mhm..onako...čudno nekako i s dozom odmaka gledala na cijelu priču.
S jedne je srane bio done deal...s njegove...bar se tako činilo u tom trenu..
A s moje...
....nemam pojma.
Sjetila sam se onog prvog tipa hercegovca s kojim sam se nasmijala gotovo do suza i koji me odjebao lahko rečenicom "bilo mi je predivno s tobom ali nešto mi fali" i smatrala da je to ustvari prava postavka stvari. Jer ja to ne radim a očito je da nešto radim krivo. Dakle, to je to!
Ako ti netko sa 100%tnom sigurnošću ne sjedne kao kec na desetku i ti mu ne trebaš davati drugu, treću, četvrtu šansu nego ga trebaš ako ti od prve nije to to otpiliti u skokovima.
Bar sam se pokušavala uvjeriti u to.
A s druge strane sjetimo se Toma...sad ga zovem Psihopatek..jer to u principu i jest.
S njim je bila kemija do neba i nazad...na prvu kad smo se vidjeli doduše...kad sam mu čula glas definitivno nije...i opet ćorak
Dakle sve nije NIKAD onako kako se čini..
Vratili smo se doma sa šetnje, Brođanin, Einy i ja i dopratili ga do njegovog auta.
Njih su se dvojica pozdravili a onda smo se nas dvoje pozdravili.
Ja sam mu pružial ruku, primio ju je, privukao me sebi i cmoknuo u usta.
Moja faca je bila veliki upitnik.
Nekako sad kad razmišljam samo se nadam da mi usta nisu bila onako tupavo poluotvorena a oči u shokiranom izrazu WTF??
On se brzo povukao, sjeo u auto i odvezao se u Bj.
Nije se javljao sutra.
Ja sam, naravno zagolicana nejavljanjem (uvijek ista tvornička greška ako me tip ignorira ja ga ono do krajnjih granica HOĆU 
) poslala poruku s pitanjem kako je stigao u Bj.
Odgovorio je dobro i da je još i stigao na pivo.
I to je bilo to...
Nisam se dala smesti...
ZA dva sam dana ugovorila sljedeću kavu...
- 19:51 -
