ponedjeljak, 26.06.2017.
suzama l'epim tapete vol.953
...prošao je još jedan "produženi vikend"..
Da, bila su dva spajanja za redom.
Mislim da je to uvjetovano činjenicom da je 26.-ti a mi još uvijek nismo dobile plaću pa su ti spajani vikendi bili "kompenzacija" za saznanje da plaćice neće biti....
No da...
Ovaj sam vikend, malo za razliku od prošlog...odmarala...
Malo kažem jer sam bila dvaput u posjeti tati koji je na uštimavanju proteze u Zagrebu, i imala sam jedan više nego buran posjet vikendici s mamom ali o tome kasnije...
Vratimo se sad na ona tri luđačka dana jurcanja po Toscani...
Vodičica je studirala povijest umjetnosti na filozofskom fakultetu....
Pametnom dosta.
Ima jedna forma koju nisam znala i sad ne znam jesu li to uveli samo u Italiji ili je tako po cijeloj Juropi 
, no ako nemate licencu za pokazivanje starina u određenom gradu, morate unajmiti vodiča.
Iliti čitati između redaka, naša vođa puta nije smjela nas voditi po Firenci niti po Sieni nego su nas tamo čekali licencirani vodiči tih gradova.
E sad...
Kako bi nadoknadila "žal" ka istom...ona se rješavala frustracije da je nas DAVILA u busu CIJELIM JEBENIM PUTEM.
Nije da smo ju svi slušali, ja sam par puta i više nego nepristojno ZASPALA no žena je išla toliko dalekoooo u prošlost do samih Etrušćana koji su njoj osobno s obzirom na pominjanje istih, jebeno zanimljivi.
I tako smo mi u busu slušali SVE što ćemo slušati na licu mjesta ponovo.
O joy.....
Ta ista nije imala nekih korisnih podataka tipa gdje se može najesti jeftino a fino, u koje dućane JEFTINE ići..ne...to su njoj nebitni podaci...bitniej je di su gucci i versace i koja vec pm po čuvenju.
oK, da ne griješim dušu, znala je nabrojati vina koja je u redu za kupiti...
Bilo kako bilo, bila su to tri jebena dana trka po Itialiji.
Prvi je dan bio najgori.
Vožnja od ponoći pa sve do nekih 10 navečer kad smo se vratili u hotel.
Moji su se zglobovi doslovce preljevali preko jako udobnih sportskih espadrila.
Spasila sam se kad sam napokon ušla u sobu, legla na krevet i digla noge na zid....
Drugi smo dan išli vlakom do Firenze....
Nakon obaveznog obilaska sa koji niti u ludilu niste smjeli izostati imali smo jedno 4 sata free timea...
UŽIVANCIJA...
Otišla sam do Santa Croce koji nisam vidjela u obilasku i vidjela nešto full zanimljivo.
Talijani su na trgu ispred velike crkve digli tribine za nogomet.
Ma uživancija!
Splet starom i novog u jednom.
Divotica.
Nakon toga sam prešla rijeku Arno u potrazi za hladom...
Mislim super je centar no kamen isijava...
Ravno u čelenku...
Prvo sam nabasala na jedan mali parkić uz samu prometnicu i sjela.
Otvorila bademe, i uzela knjigu u ruke koju sam počela čitati u vlaku.
Tamo sam sjedila nekih sat i pola dok su se na klupi pored mene izmjenjivali slučajni prolaznici...turisti...skitnice...
Ja sam sjedila i čitala dok mi se po glavi motala misao kako bi bilo jako lijepo LEĆI.
Bilo je ti neko malo brdašce iza klupe gdje sam sjedila krcato španjolcima no ja sam, u suknjici, gonjena provincijalizmom zemlje gdje se to u principu NE radi ostala zakovana za klupu.
Odlučila sam to ispraviti i krenula u smjeru firentinskog kupališta na rijeci Arno.
Iznad njega je bio lijepo uređen parkić sa kafićem.
Pronašla sam klupicu....i ovaj puta mrtva hladna LEGLA na nju, digla noge gore i čitala...
Vjetar mi je milovao lice i pokušavao podići suknju koju sam zatakla između nogu.
Smijala sam se sama sebi pomišljajući kako je ovo NAJBOLJI dio cijelog izleta u Firencu...
Ooooooo kako sam uživala!
Kasnije sam, lijeno šetajući ulicama Firenze prema mjestu sastanka nabasala na jedan predivni zeleni klaustar sa trijemom (dvorište) škole stranih jezika i zadržala se tamo pola sata uživajući u knjizi.
Nakon povratka vlakom nazad, dok su većina njih jurili žičarom na obližnje brdo..
Ja sam, ležeći sa nogama na zidu, dovršavala zadnje stranice knjige...i nakon toga se doooobroooo naspavala....
Odlučila sam još bar jednom posjetiti Firencu o svom programu bez frke, strke, jurnjave i pressinga.
Nekad.
Sutradan je opet bila tortura La Grande od strane naše drage vodičPičkice koja je odbijala ranije krenuti ka Hrvatskoj iako smo jojo pokušali objasniti kako većina nas sutra RADI i da bi nam time puuunnnoooo izašla u susret.
Nula bodova.
No da....
Bilo je naporno, full naporno...
A doma me čekao moj mali Einy...
- 07:26 -
