ponedjeljak, 19.06.2017.
suzama l'epim tapete vol.952
...vratih se iz Toskane...
Jeeee, da...bila sam u Toskani.
Ne zahvaljujući tetki.
Srijeda, dan nakon alkoholiziranja...mhm...
Alkohol mi je otvorio osjetilno emotivne inhibitore i ja sam cijeli dan bila preemotivna, malo je reći cmoljava..
Malo malo su mi suze samoinicijativno kretale na oči još dok sam bila na poslu.
Sukus svega...ne, neeee piti!
Ako hoces donekle skrivati svoje emocije Mala Li...no drugs, no alcohol...no rock&roll?
Kad sam došla doma, moje "dvije ribice" su me očekale.
Einy i Jaine.
Jaine veća sad par mjeseci povremeno radi kod mene doma u mojoj firmici. Naukuje 
Kako se ona i Einy dobro slažu, kao zadnja vlat travke za spas puta u Toscanu pala mi je na pamet Jaine.
Dok je ljetoi vrućine, a kako mu i godinice idu, Einy sve više i više kod kuće spava i ne traži toliko pažnje kao i ranije.
Stvarno nije zahtjevan miš moj mali.
Povremeno se hoće dodavati i igrati skrivača i to je to.
On sad već ima svoj ustaljeni ritam koji bas i ne voli mijenjati.
Primjetila sam da i nije baš presretan subotom i nedjeljom kad ja ostanem doma nakon jutarnje šetnje umjesto da lijepo "odem u dućan" kako ja formuliram svaki svoj izlazak iz stana kao i svaki dan prije toga.
"Si ti tu za vikend?" pitala sam Jaine kad sam došla doma.
"Jesam" odgovorila je "treba ići na kakvo mjerenje?" upitala je
"Ma ne, nikakvo mjerenje, trebam uslugu" a onda sam suzdržavajući jebeni plač objasnila šta trebam.
Jaine je bez puno razmišljanja pristala a ja sam jebeno pustila suzu.
Naravski.
Trebam li uopće pisati koliko sam zahvalna?
Trebam li naglasiti uopće koliko pomoć dobiješ uvijek prije negdje sa strane a ne od svoje krvi?
Ma ne želim se rastuživati.
Njih dvoje su preživajeli ta tri dana skupa, a ja sam se zaputila u suncem okupanu Toscanu....
Bila su to žestoka tri dana...
- 09:29 -
