ponedjeljak, 05.06.2017.
suzama l'epim tapete vol.947
...krepana sam...
Je denes je ponedelek...početak tedna kaj neeeee?
Vikend je prešel kad smo se odmarali..
Kad imaš disfunkcionalnu obitelj onda i ne ide sve samo tako lako...
Einy i ja smo roštiljali ovaj vikend.
Dvaput.
Znate šta se kaže...Dvaput je dvaput! 
Da, da...u subotu smo išli kod mame u vikendicu, mama je roštiljala a ja sam pljevila, obrezivala i kosila kosom po prvi puta u zivotu.
Začudo do dana današnjeg NISAM dobila upalu mišića ruku od boksa, no od kose jesam!
Kad smo u poslijepodnevnim satima Einy i ja došli doma oboje smo se jednostavno...ONESVIJESTILI.
Nije bilo mrdanja ni s moje ni s njegove strane..
Kad sam nadošla, odjurila sam u zadnjim minutama do trgovine kupiti meso za sljedeću turu....
NAkon kupovine i stavljanja mesa u pac...na red je došao rad za moju firmu tamo negdje do 1 u noći..
Ujutro je krenula nova tura....
Put u Bjelovar..još jedan krug...
Sve u svemu..pa bogohulila bih kad bih rekla da nije bilo lijepo a pretjerivala bih kad bih rekla da sam u oba navrata stalno uzivala..
Ma TKO je vidio stalno uzivati?
Pa to nije normalno stanje!
Je za neke...Einya recimo...
Torta....
Torta je stigla pod kraj radnog vremena.
Kad je stigla u ured, ja nisamo mogla sakriti sreću a ni znatiželju
"Nermoj sad otvarati" rekla je kolegica "to kad dođeš doma pred njim"
"Ma ne brini, vratit ću naljepnicu nazad neće on ni skuziti" odgovorila sam uzbuđeno ali pažljivo odljepljujući naljepnicu.
Kad sam otvorila kutiju obje smo ispustile uzdah sreće...."....aaaawwwwwww....."
U nas je obje gledala torta sa ljubičastom glazurom u obliku poveće kosti sa bijelim slovima Einyeva dva imena, brojem godina i malim crvenim i bijelim koščicama porazbacanim okolo istog.
Torta je mirisala po netom skuhanoj junećoj juhici.
Zaljubljeno sam ju gledala, zatvarajući ju i vratila naljepnicu na svoje mjesto.
Uz tortu stogao je i "party kit"...svjećica, šeširić i svjećica...
Bila sam baš nekako sretno ganuta..Preplavio me osjećaj sreće od glave do pete...
- 08:16 -
