ponedjeljak, 29.08.2016.
suzama l'epim tapete vol.838
...probudila sam se sva strgana...
Obukla sam se, izvela Einya na polje u šetnju i nazvala bolnicu.
Tresla sam se...
"Vaš je tata operiran još sinoć i sve je proteklo dobro. Sada je u redu, a za kasnije ćemo vidjeti" rekla mi je sestra koja se javila na telefon.
"JUPIIIIIIIIIIIIiiiiiiiiiiiiiii!!!!!HVAALAAAA TI BOŽEEEE, HVALA TI SVIJETU, HVALAAAAAAA!!!!" vikala sam na sav glas dižući ruke ka nebu.
Bila sam presretna!!!!!
Javila sam tetki vijest, njena je reakcija bila miješana...bila je sretna ali je odmah postavila pitanje "A kako će on jadan bez noge?"
To me malo omelo u mojoj sreći, no, brzo sam se vratila na zahvalne tračnice.
Kako nisam bila i blizu Zagreba, nazvala sam shefa i tražila day off. U kratkim crtama sam objasnila o čemu se radi.
Vratila sam se u kuću na doručak.
Kako sam bila začepljena od hranice u ponoć, uzela sam tatine zobene pahuljice i prelila ih vrelom vodom.
Tada se desilo nešto po meni jaaaakkkooo čudno..
Naime, tata svako malo ima problema sa probavom.
Dugo je trebalo da ga nagovorim na zobene pahuljice.
Pvi sam mu to puta pominjala davno, a zadnji kad smo bili kod djeda travara, ustvari kad smo se vraćali nazad.
"Tata" rekla sam "pa nije to neka umjetnost jesti zobene pahuljice ako si u takvom stanju"
"Ne mogu ih jesti zbog zuba" odgovorio je.
Kao i uvijek našao je izgovor zašto da ne napravi nešto za sebe u djeliću sekunde.
Kipila sam
"Gle" nastavila sam "pofuriš ih s vrelom ili toplom vodom i one nabubre. Unutra si staviš malo cimeta koji ti je dobar za šećer a i neće ti biti toliko neukusno" završila sam sa stisnutim zubima..
"Ok" odgovorio je tada, ali očito me nije shvatio baš...
Naime kad su mi zobene dobile malo volumena, uzela sam zdjelicu da ću ju odnjeti za stol kad se pored mene ukazala tetka sa cjedilicom.
"Evo ti" rekla je
"Šta će mi to?" začuđeno sam upitala
"pa tako ja tati procjedim tu vodu" nastavila je a ja sam ju sa zgražanjem prekinula
"Ššššštttaaaaaaaa?????? cijedi vodu????"
"Pa da, pa onda stavi jogurt na to da bude finije"
Ne, mom tati NEMA pomoći...ali nema, nikad ne sluša..ovo je samo jedan mali dokaz..uvijek ima svoju varijantu za sve...
Klonula sam.
Bila sam neispavana, gutala sam zobene i bila sam sva nekako jadna.
Jebo te, pa ako jebene jednostavne ZOBENE pahuljice on sjebe...da cijedi vodu? pa i to mu probavi pomaže! a jogurt uvijek može kasnije..
Svejedno sam bila zahvalna...iako sam svake sekunde bivala sve svjesnija činjenice da mu stvarno NEMA pomoći.
Brinulo me u kakvom ću ga psihičkom stanju naći to popodne.
Tetka mi je spakirala njegove stvari i Einy i ja smo krenuli put Zagreba...
- 10:18 -
