četvrtak, 10.03.2016.
suzama l'epim tapete vol.774
....bome u zadnje vrijeme sve rjeđe i rjeđe pišem...
Nije dobro...
Svakim se danom iznova pitam kad ću krenuti sa životom.
Zašto stojim?
Zašto čekam?
I ŠTA ja to čekam?
KOGA?
I odgovora nema...
i tako dani lete kao jata ptica u svom nekom smjeru...mimo moje volje...
Je, je, da, "svako je sam kovač svoje sreće" ili kako ide jedna od onih silnih narodnih krilatica...
Tako sam navodno i ja svoje...
A ja se nekako gubim...i gubim...
Sve više i više..
I nikako da se nađem!
I živim kroz sitnice...
Da ne poludim....skroz...
Najviše ih je, naravno vezano uz Einya..
Naime u subotu idemo na IPO!!!
IPO=ispit prirođenih osobina...
Dakle..kako se ponaša u polju...kako reagira na životinje, na pucanj, naredbe..
U svjetlu istog nadolazećeg događaja koji je btw PREKOSUTRA mi od ponedjeljka pojačano popodne šećemo po polju...
Rezultati su sljedeći: ponedjeljak...tri fazana
Utorak...tri fazana
Srijeda...jedan fazan
Danas...niti jedan 
Radi se naravno o "dizanju" fazana...ne o odstrelu..iako me Lilly uvjerava kako je to finooooooo i kako bih trebala nabaviti pušku 
Sunny me isto tako nagovara da nabavim pušku...no ubrzo smo došle do zaključka kako bi ubrzo zasigurno posjetila Remetinec...jer...ja s puškom u ruci...mhm
Iako da..lajava jesam..
Ali...kako je to i povijest pokazala...na žalost...NE GRIZEM
A trebala bih...
Prema svim postavkama..
Prtema svojoj pojavi...navodno izgledam žestoko..
Prema horoskopu..
Prema zvijezdama...
..a ja sam samo jedna poprilično jadna, nesigurna "baba"
Ahahahahahaha...kako mi je ovo baba sjelo...kao kec na desetku!!!!
Al me idu pošalice danas!
U zadnje vrijeme nemam posla za svoju firmu pa nekako ne znam kud bi sama sa sobom.
Ujutro svaki puta ista priča...pa rad od poal 8 do pola 2, pa ako Sunny izvede Einya u međuvremenu ja poslije posla odem u moju meku..
Supermarket...
...sa hranom, naravno!
Vratim se doma...najedemo se malo Einy i ja...odem ubiti oko 45 minuta pa šetnjica..
Nakon šetnjice večerica i kavica...
malo igranja sa Einyem i već nekako dođe vrijeme za spavanje..
Tijelo mi se nikako naučiti na rano ustajanje a isto tako na rano lijeganje navecer..
Jednostavno nisam taj tip.
Ali evo tjeram se...pardon, natjeravam se još mi nije vrijeme tjeranja, nisu plodni dani ahahahahhahahahah
...uglavnom ja do nekih podne, jedan, nosam one vrećice ispod očiju kao ukrase i kao pokazatelj da ja ustvari NISAM naspavana i definitivno nisam budna onoliko koliko bi trebalo..
...oko jedinice počinjem normalno izgledati...
Najbolja sam oko šest...u smiraj dana..
i tako u krug..
Da, da, jasno mi je, svi rade, svi su umorni nisam ja ništa pretjerano posebno što se toga tiče..
Ali ipak....pa svi smo mi posebi...šta ne?
Opet me krenulo...kakanje...
- 19:19 -
