petak, 29.01.2016.
suzama l'epim tapete vol.767
...svakoga dana u svakom pogledu....
...sve više nazadujem?
Čovjek bi rekao da sam 44-om na pragu sam vrlo stabilna žena koja stoji čvrsto na svojim nogama..
...je, da...
...evo sjedim i plačem...
zašto?
a procurila sam na oči...skuplja se od jutros...
Čudi me što nije krenulo prije.
Kako sam si obećala ove godine more jer mi se čini da četvrtu godinu po redu bez odmora od MINIMALNO 10 dana nikako neću preživjeti...krenula sam sa treninigom...
..treningom odvajanja od Einya :(
jutros sam ga ostavila u onom istom "hotelu" za pse gdje sam ga ostavila prije 3 godine kad sam išla na dan u Crikvu...
S tom razlikom da je tamo sad hladno...
I smrdi po mokraći za poluditi...ne sjećam se da je tako bilo ranije...
Uglavnom, osjećam veliku grižnju savjesti što sam ga ostavila tamo...
...samo zato da bih ja malo nadošla...
Imala sam veliki plan napada za danas...
Mislila sam otići do tate i odvući ga u banku
...i platiti 2000 jura svoje ušteđevine da mu se smanji mjesečna rata kredita...
kako bih ostala prisebna
i donekle normalna
jer svaki mjesec to počinje i biva borba do kraja...
borba bez daha...
sa puno kajanja...
i puno zamjeranja...
I puno puuunnnoooo isisavanja...
Nakon toga sam ga mislila odvući do teleoperatera
I smanjiti mu trošak telefona
...sve to...kako bih izbjegla ono što mi radi svaki mjesec...
javlja mi se jedino i isključivo kad mu treba JOŠ novaca...
Znam, reći ćete pa tata ti je..
Ooooo, da, tata mi je...
i sad se toga sjetio...
Nije ga bilo kad sam ja kupovala stan...
Kad sam uništavala život do krajnjih granica ne bih li sebi osigurala egzistenciju i stanovanje gonjena činjenicom da se NITKO umjesto ili ZA mene za to pobrinuti neće.
Ne, nije ga bilo.
Ni u panju...
Niti u primisli....
Niti u jednoj lipi...
Kad je godinama živio sa bratom i bedinao ga do krajnjih granica a meni se rugao da sam "ljubomorna na njega" kad god bih izrazlia mišnjenje da brat nije beba već odrasli muškarac koji je SPOSOBAN brinuti se za sebe i doprinjeti njihovom zajedničkom domaćinstvu.
Svaki jebeni puta bi mi se rugao...
Sada, kad ne postoji za brata jer su se rastali žestoko i ne kontaktiraju već godinama, kada mu nešto više od pola penzije odlazi na kredit koji je dignuo za kuću i gdje nije štedio i di ga je majstor izjebao i sjebao i zajebao podosta a samo je njemu vjerovao i opet se meni rugao kako se nisam sjetila ovog kako se nisam sjetila onog vezano uz kuću (jer ipak ja sam samo arhitekt i nemam pojma) kako je majstor baš divan....
...sad sam mu i ja dobra...
Meni je jako jasno kako on živi sa malo novaca i da je bolestan i da troši na zavoje i flastere i ljekove dosta...
Ali...
Moj tata je diplomirani ekonomist.
Bio je komercijalni direktor...generalni direktor u preko više firmi...i dan danas još jednom komitentu vodi knjige...
...što želim reći?
ZNA RAČUNATI!!!!
I svjesno je išao u tako veliki kredit ...jer je računao na mene.
Ja svaki mjesec pošaljem turu beta glukana od 400 kuna koji, čini se, drže ga iznad površine i nakon što ih redovito koristi...drže ga "iznad vode"
Uplatim nekih 500-tinjak kumica...do 1200-1500 ovisi o mužnji sa strane...
Joj grozna sam...
i opet osjećam grižnju savjesti..
ali....
Ja NEMAM telefonski/tv račun 300,00 kuna jer baš moram imati satelitski program, nemam 300 kuna troška za mobilni telefon jer sam baš morala kupiti mobitel koji uopće nisam raspakirala...
...bolje da stanem...
znam da je gadno ali sjećam se izreke koju je tetka za tatu rekla "on sam sebi nikad nije bio maćeha".
Istina je.
Kad god potegnem tu temu da vidim di njemu te pare cure, on se brani s tim da ga maltretiram....
I onda se ja osjećam još gore....
Kako sam okrutna..
Kako je on sad starac...
...Starac koji sjuri za mlađim kokama i kojeg NIJE BILO kad je meni trebalo!
Satrac koji mi se svaki puta ruga
Starac koji NIKAD nije uzeo Einya sebi iako stanuje na selu..
Koji mi NIKAD nije pomogao!!!!
Ja recimo, razmišljam o plaćanju rata za neki starački dom...
Je sad ću 44...
ali nemam djece...
nemam neku super cool kombinaciju u glavi di cu ja zaradit od nasljedstva silnog neke pare pa se oparit do bola i znam da se sama za sebe moram brinuti.
I ne pada mi na pamet UOPĆE računati na to da će netko drugi potegnuti i namaknuti umjesto mene.
Nemam.
Ja sam sama.
ja sam jebeni otok.
Okolo su jebene ajkule.
Pirane.
Krokodili.
Jebeš to sve!
I, umjesto da odem do Bjelovara i upustim se u raspravu s ocem...otišla sam u Konzum.
I kupila burn i Fotku.
I pijem....
I kako god okreneš...osjećam grižnju savjesti....
I svakoga dana sve više i više...
...ne znam...ama baš ništa...
- 17:43 -
