ponedjeljak, 21.09.2015.
suzama l'epim tapete vol.736
...kad se nešto hoće, uvijek se nađe način...
to uvijek tvrdim i smatram da je istina...ako ima volje...uvijek se može!
....Poluluda od ljutnje poslala sam sms na sva tri broja "Ja dolazim u Zagreb za 20 minuta, molim te da razgovaramo, toliko sam zaslužila. Čekam te na parkingu kod ccone" glasila je poruka.
Dobila sam potvrdu o primitku poruke sa jednog od tri broja.
Nije me bilo briga sa kojeg.
Samo sam stisnula gas.
Ja se najiskrenije tog puta iz Bjelovara baš i ne sjećam.
Bila sam toliko okupirana telefoniranjem, psovanjem, slanjem poruka...
Uglavnom, stigla sam u Zagreb 10 minuta pije no što sam rekla. Kako nije bilo odaziva na sms, odlučila sam otići do Žitnjaka. Do mjesta gdje mi je jednom Sedad dopustio da ga odbacim sa busnog.
Otvorila sam auto i pustila Einya.
Još sam uvijek bila u ljetnoj haljinici pošpricana krečem od glave do pete sa sitnim točkicama.
Vani je bilo zima i ja to nisam registrirala neko vrijeme.
Prošetali smo, on se popiškio i tad sam sjela na jednu od rose prekrivenih klupa.
Sjedila sam i nisam osjećala ništa.
Nisam razmišljala ništa.
Bila sam prazna.
U nekom trenu sam se krenula nekontrolirano tresti od hladnoće (bar sam tako ja mislila).
Tada je zazvonio mobitel.
Digla sam slušalicu. Bio je to Sedad.
"Ćemo na cugu?" pitao je "gdje si? ćemo u BBS? da dođem do tebe?"
"Nisam doma" odgovorila sam boreći se protiv cvokota.
"A gdje si?" upitao je "hoćeš doći do BBS-a?" nastavio je
"Ne mogu. NA Žitnjaku sam, tamo gdje sam te jednom ostavila. Bar tako mislim. Malo sam prepijana da vozim sad, moram malo doći sebi" odgovorila sam totalno smireno.
I dalje sam se tresla.
"U redu, samo ja sam sad na Zavrtnici. Ćeš me sačekati?
"Da" odvratila sam i ugrizla se za usnu jer sam počela cvokotati
"U redu, dolazim, vidimo se" rekao je
Ja sam spustila slušalicu, dozvala Einya i odvukla se skupa s njim u auto.
Dolazila sam sebi i počelo mi je žestoko biti zima.
Nakon par minuta ugledala sam Sedada kako se približava autu....
- 22:57 -
