srijeda, 16.09.2015.
suzama l'epim tapete vol.733
...nije bome ni Sedadu bilo lako samnom od samog početka....
....dva dana nakon našeg početka, javio mi se brat
"Ej sisterka" rekao je" ja cu za Zg pa ak' si doma mogao bih svratiti"
"Ok, super, nema beda" odvratila sam
Za sat vremena je trebao stići Sedad.
Par dana ranije smo ostavili na kraćenju njegove hlače od novog odijela u Av.Mallu.
"huh, bro mi stiže, kako ću sad to Sedadu objasniti...mhm" razmišljala sami razgovarala sama sa sobom
Sedad je stigao po mene da krenemo po hlače.
"Čuj", rekla sam "brat mi stiže za nekih 15tak minuta pa ako ti nije bed da nakon njega odemo po hlače?" zaustavila sam dah i raširila oči čekajući odgovor
Znam da je bilo prerano za upoznavanje bilo koga, sjećam se toga iako nisam dugo bila u nekoj čvrstoj vezi, ali nisam ja brata namjerno naručila.
Upitno sam ga pogledala a on je mirnim tonom odvratio "Nema problema, sačekat ćemo"
Ubrzo je stigao brat. Sedad i on su se upoznali. Sedad je sjedio udobno zavaljen u kutnu garnituru nehajno pogledavajući na tv kao da je tu od pamtivijeka.
Malo smo popričali svi skupa a onda je moj brat sumnjičavo iznebuha upitao "Koliko se vas dvoje znate?"
Brat je bio prva osoba koja je primjetila ono što je više nego očigledno kad nas se vidi skupa. Zajedništvo. Dugotrajno.
Nije mi to baš bilo jasno, ali tako smo zračili skupa svima koji su nas ikada vidjeli skupa...
"Ma iskreno brat" zaustila sam nakon što mi se pogled susreo sa Sedadovim "Sedad ti je moj dečko" nastavila sam uz facijalni grč u predjelu usta koji je nalikovao na suspregnuti osmjeh a nakon toga sam vratila pogled Sedadu i rekla mu "Eto, da i ti znaš"
"A dobro" rekao je
...svi smo se troje nasmijali...
To je jedna od situacija...
...bilo je toga još na početku i najiskrenije, da sam ja na Sedadovom mjestu, pobjegla bih glavom bez obzira davnih dana....
- 10:37 -
