utorak, 25.08.2015.
suzama l'epim tapete vol.722
...danas je dva mjeseca...
ustvari BILO BI dva mjeseca....
oooo, da, stvari se mijenjaju brzinom svjetlosti...
Tako je Sedad sinoć, po mom bezrazložno, a po njegovom sigurno i sasvim opravdano, isto tako brzinom svjetlosti, pokupio svoje stvari i odjurio doma....
Gdje je to "doma" ja dan danas ne znam.
Znam da je "na Žitnjaku kao i ostali Bosanci" kao što i je jednom rekao više ozbilno nego u šali, ali ja "dom" nisam nikada vidjela..
...kao niti upoznala bilo kojeg njegovog prijatelja..
..niti ikad bila u Bosni u malom na roštilju...
..a s druge strane...niti 10 dana nakon našeg početka, njegova je mama saznala za mene...od njega..
...no...sad sam ljuta i pms mi je službeno započeo pa bolje da ne pišem o stvarima koje me trenutno živciraju...
...bolje se vratiti ta dva mjeseca unazad....
...kad me poljubio prvi puta, bila sam iznenađena...
Nije da nisam očekivala, ali opet nekako s druge strane nije tu bilo nekog sexualnog naboja, nekog žara...strasti..
Bio je to poljubac nalik leptiru kad ti sleti na usne..
Nježan, gotovo nečujan...
...Mek...
Nešto sasvim novo i nepoznato za mene.
Sedad se pozdravio i krenuo na roštilj...
Nekoliko sati nakon toga zazvonio je telefon.
Sedad.
Zanimalo me što želi.
"Da?" javila sam se
"Jesi ti možda za to da odemo večeras van?" upitao je "vozim se sad tu i vidim neke plakate da je na Bundeku nekakvo događanje pa sam pomislio.."
Nisam ga pustila da ispriča do kraja već sam odgovorila bez daha "Može!"
Nasmijao se i rekao mi "Doći ću po tebe do 9"
...bila sam ushićena...
- 08:43 -
