ponedjeljak, 24.08.2015.
suzama l'epim tapete vol.721
....prođe godišnji....
dobila sam nedavno "kritiku" vezano uz blog.
"A što ne pišeš blog više?" pitala je Ginger neki dan
"Pa ne znam, ne da mi se paliti komp a mob me toliko nervira svojim zamrzavanjem da jednostavno ne želim na njemu tipkati" odgovorila sam i nadodala "budem".
I tako, danas je prvi dan poslije godišnjeg (oooo, da, ili ću reći 
da godišnjeg!buahahahahahahahahahahahahaha ali o tome kasnije malo) prvi radni dan, "to do lista" KRCATA a ja----pišem blog" pa naravno! A što drugo?
...davno sam ga pisala a sa događajima dosta davno stala....
Onaj dan, ona šetnja sa Sedadom je bila prije skoro dva mjeseca!
Ooooo, da, Sedad i ja punimo dva mjeseca sutra..
...no, vratimo se malo unazad...
Sedad me dopratio doma.
Nakon DVA I POLA sata šetnje bili smo izmoždeni.
I lagano izgoreni.
Oboje.
Pozvala sam ga doma i ponudila pivom.
Mojim omiljenim kupljenim specijalno za njegov posjet.
Kasačkim pivom. 
Pogledao me, trenutak zastao i naposlijetku prihvatio.
Udobno se smjestio na trosjedu kao da tamo sjedi SVAKI dan.
Pogledala sam ga i nasmijala se u sebi. U glavi mi je odzvonilo "Bože ovo je tako prirodno."
I bilo je...
...toliko prirodno da plaši...
Sedad je taj dan dogovorio roštilj kod "svog Bosanca" kako običava zvati svog prijatelja.
Naime, već godinama, oni se svi nalaze nedjeljom.
Imaju svoju malu Bosnu samo za sebe.
Nakon napornog radnog tjedna, nedjelja je rezervirana za posjet domovini. Bosni.
Kako smo se vratili, malo razgovarali i popili pivo laganini je na prstima došlo vrijeme njegovog odlaska.
Kako smo oboje poluležali na kutnoj garnituri, Sedad je, podižući se, lagano nagnuo se nad mene...
...i u letu me nježno poljubio...
- 07:59 -
