srijeda, 31.07.2013.
suzama l'epim tapete vol.307
...njihovo mi je vjencanje bilo bas vjencanje po mjeri covjeka...
bas sam bila razocarana sto nisam kuma no uvjeravala sam sebe da i bolje tako jer bi trebala za svadbu potrositi masu para...hahahhahaha svaki je izgovor dobar...ako pali...
i nije bas palio ali eto...svadba je
frendica je sijala i stvarno grijesila bih kad bih rekla da je u tom trenu bilo one njene poznate negativne mracne energije...
mislim da je bebica sve to rastjerala...ona je naprosto blistala, bio ju ju uzitak gledati...
a onda...se rodila kcerkica...
slatka je na mamu...
no...mama i tata ne vjeruju u batinu pa je kcerkica jako samovoljna..
ja sam u to vrijeme radila pojacano pod cudljivim shefom zbog kojeg sam bar jednom tjedno suze ronila i gubila zivce...
s druge strane sam bila u sagi sa Mr Bigom koji se "nije dao krstiti" pa ni tu bas nisam bila nesto happy...
ok moze se reci da i nisam bas bila olicenje tolerancije na vrisku i dernjavu pa smo se malo udaljile..
voljela sam ju vidjeti i popricati s njom ali ju nikako nisam mogla uhvatiti bez djeteta, a kad smo to jednom prilikom i uspjele, izasle smo u kazaliste na neku full sumornu predstavu o braku, ona, njena frendica i ja, a poslije na cugi sam ja slusala kako njih dvije pricaju o djeci...
kako nisam bila u tom filmu...povukla sam se...
vidjale smo se tu i tamo ali sve rjedje i rjedje..
doslo je i drugo dijete a zajednicke teme su bivale sve rjedje i rjedje a vriska sve jaca i jaca...
ok sad ja tu dodjem kao neki djecomrzac...ma nisam...samo sam nakon jako prisnog odnosa sa Giginim sinom odlucila vise se ne vezati toliko za tudju djecu..
a i recimo da mi je postajalo jasno da ja sama necu moci imati djecu pa i nisam bas bila nesto prehappy slusati price o pelenama gugu i kaka i sta vec uz to dodje...
to je od prilike kao da lijecenog alkosa strpate da radi za sankom u koktel baru...
sve ja to shvacam..imati dijete je nesto prelijepo i divno i ...
ali....
u jednoj od mojih netolerancija na njene probleme i kuknjave jer uvijek je tu bilo nesto, spustila mi je recenicom "sta su tebi moja djeca kriva" pa se nismo cule poduze vremena...
do danas...
nekako mi nije jasna jedna stvar kod danasnjih roditelja i to ocito necu nikada shvatiti jer za tako nesto treba imati dijete...
skoro SVI do jednog (cast izuzecima Gigi, Rose, Lilly, Teddy ) roditelji govore kako je tesko biti roditelj ZDRAVOM djetetu, kako je naporno, kako se od djece ne moze mrdnuti, kako su pain in the ass...kako ne mogu disati..kako je to veliki PROBLEM...kako nemaju pomoc kako je to neizdrzivo kako...
jeba te, dodjem sama sebi jako blagoslovljena sto ih ne mogu imati kad to slusam!
kao da imam rijetki DAR sto sam spasena od tog zla!
Jebo te, pa zasto ih radjate i pravite ako su toliki teret?
zasto nakon prvog odmah planski drugo?
no, ok...ajde reci cemo da sam luda, djecomrzac i da ja to uopce ne razumijem...
uglavnom...frendici se otvorilo slobodno vrijeme za kavu a kako se nismo dugo cule..pa eto...
dogovor je pao za poslije njenog posla u mom kvartu jer kroz njega prolazi na putu doma..
nismo se dugo cule, no u zadnja dva susreta vezano uz legalizaciju zgrade u kojoj ima je stan, vidjela sam da joj je nervoza i dalje na visini a ona nepresusna negativa frca iz nje...neki konstantni strahovi....
primjerice...sjedimo pred izlogom igraonice nas troje i oni me ispituju oko legalizacije...djeca su u igraonici...
ona groznicavo gleda unutra i prati svaki njihov korak..
u jednom trenu ne vidi malenoga i PANIKA...
ima jedna slatka anegdota vezano uz taj "sastanak"...kako je bilo doba Bozica mislim, kupila sam djeci svakom po pakovanje malih cokoladica, sarenih sa nekim patkicama, kucicama i to...vedre boje..20 kn vrecica, znaci nista pretenciozno...
ali nesto slatko i sareno...uh kad se sjetim kako sam ja bila happy kad bi meni netko donio nesto takvo!
ona se zahvalila i rekla da njih ne uci da dobijaju poklone i da nije iskaz ljubavi poklon...ja sam bila FRAPIRANA!!!! niti sam htjela sad ja tu nesto kupiti klince, ni ne znaju me (moja greska) nego sam se i sama razveselila kad sam vidjela te pojedinacno pakovane male zalogajcice i eto...kupila djeci!
drugi sastanak kod njih doma...
ja sam vidjela zvijezde penjuci se na potkrovlje sa zamotanim natecenim koljenom...
malena mi je nacrtala na komadicu papira prekrasnu pricu o zivotinjama..stvarno je nadarena i sve je bilo fine dok nije pocela dreka..
gledajuci nju kako se spusta iz etaze spavaceg trakta slomljena govoreci "ja to ne mogu vishe" i slusajuci njega kako sapce "ovako je svaki dan" doslo mi je da pobjegnem glavom bez obzira.....ok to je definitivno moj nedostatak 
no dobro..nismo se dugo vidjele a nije ni da sam ja vrelo prepozitivne energije 
(ok jesam zadnjih par dana, ali sacekajte jos dan dva..)
kako su joj zadali neki zadatak nije mogla na vrijeme s posla...
ja sam izmorila Einya, ostavila ga da "cuva kucu" i otisla put benzinske, natankati auto a onda u av. mall sacekati ju malo, otici obaviti shopping hrane i baciti oko na sandale..
benzin je bio u autu, auto parkiran, ja u deichmannu...
ulazim u deichmann i vidim jesenske cipele...
wtf?
pitam se...
no dobro, idemo malo vidjeti, snizenja su, pa da ubodem bar jos jedne japanke dok cekam...
cula sam se s frendicom, rekla je doci za 15 minuta...
imam jos jednu "krasnu" osobinu ...NE ZNAM cekati
ako me zelite izluditi samo mi zakasnite i kad se pojavite nemojte mi dati nikakvo objasnjenje...
ujedam! otkidam glave!...ok, ok vec smo do sada skuzili da sam ja luda i da je problem u meni, no moram ispricati ostatak price...
majko mila koliko natikaca velikih brojeva bas kakav meni treba...
a koliko ruzniiiihhhh modela...
kako od frendice ni traga ni glasa, a vrijeme leti, nazvala sam Lilly, jos joj se nisam ni zahvalila za ofcicu koja je stigla postom za Einya...
nas smo dvije pretresle sve uzduz i popreko..posao, natikace...djecu (njenog sina i mog Einya..LoL) i proletilo je jos 25 minuta..
kako ja nisam osoba koja obozava shoppingirati nego vec suprotno od toga, vec mi ej bilo dosta cekanja pa sam nazvala...
"evo me sad idem prema autu" culo se iz phonea
"ha????" bila sam u shoku, pa proslo je 45 minuta od kad smo se cule a ona ide SAD prema autu????
uglavnom "malo" smo se prepucavale, ona mi je pokusavala objasniti da ju je zadrzala direktorica i da mi se nikako nije mogla javiti (mhm) no dogovorile smo se ipak naci
ja sam otisla u konzum jer sam vec bila sat vremena na cekanju pa da bar obavim hranu dok ona ne dodje..
poslala sam joj sms da sam u konzumu...
dolazim na samopoluznu blagajnu....i pada mi mrak na oci...
kako su radio stednje ukinuli njihove vrecice, ne daju vam da stavite na vagu svoju vrecicu jer se onda vaga blokira svako malo
eeee paaaaa, onda vi lijepo na express blagajni SAMI otkucavate i stavljate na vagu a onda s vage u vrecicu..traje stoljece!
jos zericu nadrkanija nego kad sam usla u konzum gledam na mob..propusteni poziv prije minutu...ona..
"jeba te pa na blagajni sam punih 10 jebenih minuta pa mogla me vidjeti!"
nisma bas najsretnija..
ja sam jedna od onih.."vidimo se tu i tu u toliko i toliko i end of story, nema 50 poziva, poruka, mijenjanja dogovora pa jel bi piskili, kakili ...." dizem slusalicu i zovem
"di si?"
"evo me tu sam pred konzumom...si ti ona u sarenoj haljini?"
pogledam prema prvoj blagajni i ugledam ju...mahne mi...
ja na pultu IZA blagajni pakiram pare i parkirnu karticu u novcanik
osvrcem se, ona i dalje stoji nekoliko metara nize...tipka na mob
ja pakiram i krecem ka njoj...
"sto nisi dosla do mene?" pitam ju a ona me gleda kao da sam izgovorila nesto na klingonskom i nastavlja tipkati...
"ma ta direktorica, ali da te ne gnjavim, zena nije normalna, svi ju mrze i znas sta mi je rekla?" nastavila je penjuci se pokretnim stepenicama a onda zasutila i nastavila tipkati..
tako nas dvije hodamo i sutimo...ona tipka...
mislim si ja "jebo te, nismo se vidjele koliko ono SAME na kavi, kasni ni manje ni vise nego preko sat vremena i sad sece i tipka po mobu????"
ugrizla sam se za usnicu pretpostavljajuci da tipka muzu...
nervoza je obostrana na vrhuncu...
"znas blago tebi sto si privatnik, nema veze ako si u minusu koliko god! nemas pojma koji je to mobing!" nakon nekog vremena nastavlja...
nasmijala sam se i rekla "je, samo da ti kazem da sam si danas isplatila zadnji dio place od 11 mjeseca PROSLE godine, definitivno je super biti privatnik....a sto se mobinga tice, si zaboravila na mog bivseg shefa?"
penjemo se liftom na drugi kat i sjedamo ...
pocinje prica..
o direktorici..
poslu...
preuzimanju njihove firme od strane zg banke,
kako je ona u top razredu iz kojeg nema vise napredovanja i kako to uopce nije stimulativno...
uto ju ja upitam "pa dobro kolika ti je placa?"
"pa nisu mi ju smanjivali, srecom" odgovara izbjegavajuci odgovor...
"pa dobro kolika?" uporna sam pokusavajuci joj dokazati da je SRETNA sto ima placu redovitu svaki mjesec i sto ju nisu smanjivali i da bi ju trebao boliti djon za stimulativnost jer su vremena takva da je suho zlato IMATI PLACU!
"dovoljna" ne da se ona...
"pa jebo te, ti kao da imas ne znam 14000 kn placu pa je sad to vojna tajna, evo ja imam 4.100 pa sta onda! kakva je sad to tajna?"
"to su privatne stvari, mi se nismo vidjele skoro 3 godine i ne znam nista o tebi a ti bi da ti ja sad nesto tako privatno kazem"
"cekaj malo...ja bih sad tebi mogla pod normalno reci s kim sam spavala ovaj tjedan a ti meni ne mozes reci kolika ti je placa?
pa sta mislis sta ja mogu s tom informacijom?"
ona me precula i pocela pricati zabrinute face o bankama i tome kako ce situacija biti jos teza za malog covjeka a ja sam samo tupo gledala u stol i pitala se "sta ja tu uopce radim kad si mi nismo tak' dobre?"
uzimam novcanik, pogledam racune i stavljam novce na stol za nase dvije kave
ustajem...osjecam se tupo...ne mogu vjerovati...
"ja sam znala da ce se nesto tako desiti!" na to ce ona
ja obilazim stol i ne gledajuci joj govorim "ah da, u zadnje tri godine mi se nije nista specijalno desilo, to te zanimalo...sve je po starom osim sto sam operirala koljeno i propustila termin za umjetnu oplodnju...eto..iako ti to nisam sad smjela reci jer si mi nismo tako dobre a znamo se...20 godina?"
potapsala sam ju po ramenu i otisla...
kasnije me zvala..
nisam se javila..nisam se htjela raspravljati...
ali nije me zvala radi rasprave, zvala me jer je obecala muzu pitati me kad dolazim na mjerenje za legalizaciju zgradice u kojoj stanuju, na mjerenje za koje nisam ni dobila potvrdu da prihvacaju moju smijesno nisku ponudu po prijateljskoj cijeni...
odbila sam posao jer "nismo si tak' dobre" da radim po tim uvjetima, objasnila joj da mi uopce nije bitno koliki joj je netto da sam joj samo htjela prijateljski ukazati na nesto...ustvari na to da joj nije najteze u zivotu i zazeljela joj sretan zivot obavijen velom tajni...
a o prijateljicama koje su tu kad te trebaju za tjesenje a nestanu cim nadju decka i zaborave na tebe skroz...cu nekom drugom prilikom...
je....ja sam luda...luda i ogorcena baba...ali ja to bar priznam i ne glumim da sam normalna....
- 22:20 -
