srijeda, 31.07.2013.
suzama l'epim tapete vol.305
"...Uzalud sunce sja
kad mi u srcu padaju kise
nebo ne vidim od oblaka
otkad tebe nema vise
uzalud sunce sja
kad je oko mene samo noc
ti bi mogla donijeti jutro
al' neces doc'..."
s vremena na vrijeme volim malo "zescu" muzikicu...
ova mi je danas od Opce opasnosti sjela k'o budali samar 
nekako sam se nasla u ovoj...
iskreno frka me samounistenja koje mi (ovo je vise nego ocigledno) prijeti i zalece se u mene velikom brzinom....
no...svako uzivanje uvijek poslije donosi patnju...
tako bar kod mene to biva
pa se pita covjek...paziti na sebe pa ne dozivjeti i uzivati ali ne patiti..
ili uzivati punim jebenim plucima, a onda istom silinom patiti?
ali biti "ziv"?
ne znam...nekako ne znam...nisam pametna..ali cut' ce se...
za sada se drzim...na jako klimavim nogicama ali drzim se...
i radim..jos uvijek nisam na godisnjem...
"djekna nije umrla, kad ce, ne zna se..." 
neka mi dragi Bog pomogne!
a mozda...samo mozda..ovaj puta prodjem bez deep, deep...underground? i svi se grohotom nasmijashe...
....
prosli sam tjedan bila u istovremeno najljepsoj i najruznijoj kuci u koju sam do sada usla...
bila sam na mjerenju jednom...
nije kuca nista specijalno nesto extra lijepa..ono kao iz casopisa...
tlocrtno je obican cetverokut..
ali ima sve elemente....bas sve...
kuca je zapiknuta u brdo, podno je sljemena...ulazi se u nekih 80tak kvadrata otvorenog prostora dnevnog boravka deniveliranog sa dvije stenge...sa velikim prozorima...kaminom i velikom kupaonicom
strop su djelomicno vidljive grede ofarbane u tamno na bijelom stropu..
svi su zidovi na cijeloj kuci debeli i obradjeni tako da nemaju ostrih rubova sto daje cijeloj kuci odredjenu toplinu...boje su pijeska..
podovi su drveni ili oplocani onim starinskim debelim plocicama malog formata...
stengama sa drvenom oblogom se ili ide dolje u ogromnu kuhinju sa blagovaonicom iz koje se izlazi na natkrivenu terasu koja vodi na travu i malo poslije sumicu...
u anexu ispod vanjskih stepenica koje vode iz prizemlja u taj dio sa terasom nalaze se praonica i wc za goste..
..
ili se ide gore u 3 spavace sobe i ogromnu garderobu...
u kuhinji je isto strop sa vidljivim gredama...veliki sank koji odvaja ogromni drveni stol od dijela gdje se kuha...
puno svjetla unatoc natkrivanju vanjske terase..
na terasi vani vrece za ljuljanje
sva kuca odise nekom toplinom...
e sad....to je sve sto mi se kod kuce svidja i stvarno djeluje kao iz bajke sa svime sto sam ranije opisala...
ali...
uvijek postoji ali...
razbacaniju kucu nisam vidjela nadaleko!
toliko prljavog vesa, zguzvanog, papira, smeca...
da vidite tu garderobu!!!!!
sve zguzvano u hrpice, nabacano u brdascima koja se sama od sebe ruse...
kuhinja pretrpana...terasa nabacanih cipela,
igracaka,
smeca..
grozno nesto!
a tek da vidite lice covjeka koji je financirao uredjenje kuce za svoju zlatnu turbo neurednu kcer!
da vam se srce slomi!..
ali realno gledajuci...sam je to od kceri napravio...
gospodin je udovac i jako ga je shrvala zenina smrt..
on sam osobno je zapeo u onoj borbi protiv znakova starenja pa se vozi na vespi...ima nekih 60 godina, fura koznjak...otuzno...no dobro tko zna kakva cu ja biti u to doba..mozda cu i ja juriti mlade komade od 40tak...mhm
kcer prljavica koja zivi u kuci iz bajke koju niti je uredila niti ju je u stanju drzati urednom bar prividno...ok bar "u ravnotezi" je mojih godina...ima sina iz veze sa tipom iz tatinog ureda gdje je i sama zaposlena...
ne radi nista ali joj "renta" ide mjesecno...
svake godine ide na duhovnu obnovu u Indiju (dvaput) naravno na tatin racun...
tenutno toca nozice u ljetnoj kuci u Novom....
u kucu su joj provaljivali i stvari odnosili cigici dvaput jer kucu ne zakljucava, no to nju ne nervira...to su samo stvari...ili kako se meni cini..
"kupit ce tata"...
otac gotovo kroz suze prica kako joj je odnio auto na pranje i skupio punu crnu vrecu stvari koju je spremio kod sebe u stan cekajuci da se ona zapita di su joj stvari ili da joj mozda nesto zafali, no to se nije desilo pa je istu nakon pola godine bacio...
sprema se isto napraviti u kuci jer ga srce zaboli svaki puta kad joj se priblizi...
e sad...nisam mogla ne povuci paralelu sa sobom...
majkoooo mila sta bih ja s tom kucom napravilaaaaaaa
ajmeeeee
ma divota!
ali eto......
kako je tako je...tu sam, gdje sam i to tako treba biti (valjda)...
ok definitivno nije moje da preispitujem kako i zasto...
moje je da bivam...i ocito RADIM pa zato bolje da se primim posla...
no prije svega...samo da bacim jos jedan uzdah na ono lijepo...
kratkog daha ali lijepo s pocetka price...
uuuhhhhhh.....
".....Budim se iz sna
tebe sam sanjao
opet sam tebe sanjao
Vani sunce sja
a ja bih nestao
tako bih rado nestao
Ovaj je grad jos
onaj isti mali grad
u kojem svatko sve
o svakom zna
Ja se jos trudim ostat'
onaj stari ja
al' mi ne ide
bez tebe ne ide
Uzalud sunce sja
kad mi u srcu padaju kise
nebo ne vidim od oblaka
otkad tebe nema vise
uzalud sunce sja
kad je oko mene samo noc
ti bi mogla donijeti jutro
al' neces doc
Dani prolaze
nista se ne mijenja
Mislim na tebe
to je k'o navika
prokleta navika
Ti vise nikad neces doc'
ti nikad neces doc'...."
- 11:56 -
