utorak, 26.03.2013.
suzama l'epim tapete vol.178
"...Ti si kao bajka, mirisljava moja
kao cvet koji nikad ne vene
maco, ti si kao sunce koje nam zivot daje
tako topla i sjajna, tako velika i zuta
Devojcice moja, jedina moja ljubavi
volim te, volim te, volim te...."
eh...Idoli....idealiziranje...mhm...
slusam neki playlistu bivse Juge...dobraaaaa..svega ima...a nekada su stvarno znali ljudi i pisati PJESME pjesme koje su nesto i znacile i porucivale pjesme koje su imale dusu...
bas mi sad pade na pamet "..jer za ljubav treba imat' dusu..." uh, mocno 
nekako mi sad u misli usla jedna ladica u kuhinji u nasem stanu u Bjelovaru...u toj su ladici stajale kazete....mama i tata su bome slusali razlicitu muziku..ili cu reci raznovrsnu...u toj je ladici bilo kazetaaaa...sjecam se Idola i njihove cokolade, pa pokvarena masta i prljave strasti od corbe...a bilo je tu i ploca...rani mraz sa svojom u razdeljak te ljubim, pa singlice bonni m i abbe, dupli album zdravka colica sjecam se u onbako nekim sjajnim svilenim kosuljicama iskricavih boja..on i lokice, pa ploca mise kovaca sa onim njegovim mocnim gustim brcinama...uglavnom, eto koliko me sjecanje sluzi a tada sam bila neki 7,8 osnovne, bio je to vrlo raznolik repertoar...
bila su to nekako lijepo bolna vremena....ili bolno lijepa, stvarno ne znam sto bih od to dvoje rekla
"vidi mamice" smijala se Ginger dok me gledala kako ljubim Einya nakon sto sam mu obrisala njuskicu poslije jela...
...ok...mozda stvarno "malo" pretjerujem, no osim sto ne prica mojim jezikom i sto ga povremeno vodam na lajni(vucem bolje receno..ili jos bolje on vuce mene) Einy se doslovce ponasa kao da je moje dijete a i ja kao da sam mu mama..
hodam uokolo oboruzana torbom u kojoj su njegove igrackice, maramice, hranica....u svakoj jakni imam poslastice za "moju malu ribicu"...kod pakiranja za put ima vise njegovih nego mojih stvari..jako se brinem oko toga jel' jede, piki, kaka, pazim da ne skoci sa staze u more koliko god mu to zanimljivo izgledalo, vicem na njega da stane kad je kraj ulice i mogucnost da ga udari auto, korigiram mu ponasanje u ophodjenju sa drugim ljudima i psima...
u toj cijeloj prici sam se sjetila i Maxa...naime on me prvi nazvao Einyevom "mamom"...Einy me unezvjereno trazio pogledom a Max mu je samo rekao "evo je, tu je mama"..bas mi je to bilo iako u tom trenu malcice cudno, ali bas che-che...
biti mama...mhm...ok, imam ubrzani tecaj...s tim da moje dijete ocito nikad nece odrasti do kraja i otici zaradjivati pare 
ima to svojih i dobrih i losih stvari...kroz glavu mi u zadnje vrijeme prolaze rijeci koje mi je znala govoriti Jessie za svoje klince "eeee, da mi ih je samo gumicom obrisati na jedno pola sata! samo pola sata!"
ako ju onda nisam, sad ju kuzim u potpunosti....
uh, di god se okrenem..Einy..kuda god da krenem...Einy...uh nekad to krene i na zivce ici....ali kad vas pogleda onim svojim prelijepim svijetlim ocima i onako spusti ushice svoje i krene mahati repicem... ma ...jednostavno mu se ne moze odoljeti!
Einy uvijek plijeni paznju i u to se uvjerila i Ginger sad za vikend "tebi stalno ovako ljudi staju i pitaju za njega?" pitala je "cuj pa to je samo da se umislis!"
nasmijale smo se obje a ona je nastavila " a, da, kao da ne, evo i ja sam ponosna sad kad pitaju ljudi a ja im odgovaram kao da je moj"...
istina...ljudi su samo prilazili...cak u par situacija di sam makivala Einya jer je bilo male djece, djeca su hrlila njemu i milovala ga...
kako je vec Ginger konstatirala ranije Einy jednostavno uziva u paznji ...mudrica mali...
no sto ljudi, sto cudi....
danas smo imali jednu jako ruznu scenu...mislim sve razumijem da se netko uplasi ali opet takva reakcija....
no dobro...rastuzila me jako...
vracali smo se sa vanredne popodnevne setnje sa Lennyem i Millie..na putu kuci sreli smo kraj parkinga na kojem Einy inace obavlja nuzdu susjeda i njegovog Westya ..."decki" su se ispozdravljali (iznjusili uzduz i poprijeko) a Einy je primjetio snjeska na parkingu kojeg su radili jedna gospodja i njen, pretpostavljam unuk...
Vidjevsi Einya, gospodja je gurnula dijete iza sebe i pocela vikati i mahati rukama..
kako sam se pozdravljala sa vlasnikom westya a cijela se prica odvijala jako brzo viknula sam na Einya koji je naravno mahanje gospodje protumacio kao poziv da joj pridje...
uglavnom, Einy mi je dotrcao a gospodja je krenula vikati na mene iz petnih zila, uzela je dijete u narucje i siktala na mene...vidjevsi bakinu uzrujanost maleni je poceo plakati..
"gospodjo, ne bojte sem nece vam pas nista on je jos beba, zelite li da maleni podraga psa da vidi ad to nije nista strasno?" pitala sam gospodju drzeci Einya za ogrlicu
"ma mozes si misliti" frknula je gospodja i krenula odlaziti s parkinga ne prestajuci me psovati
"gospodjo, stvarno vam kazem, djeca ga stalno diraju, pas je miran i jos je mali iako je krupan, jako je dobrocudan"
nije me slusala nego je jureci sa malenim koji je sad vec i suze poceo pustati preko ceste...
putevi su nam se opet sreli i da ih pustim da prodju ispred nas viknula sam Einyu da stane sto je i napravio...za svaki sam ga slucaj primila za ogrlicu
"vas pas mora biti vezan, ja cu zvati policiju i tuzit cu vas, nije ni cudo sto ljudi truju pse, to rade zbog takvih sto ste vi!" nastavila je udaljavajuci se od nas...nisam ju nikako mogla umiriti i sta sam god izustila bilo je samo gore...
Einyu nije bilo nista jasno, upitno me pogledavao pitajuci se sto je skrivio....
Skrivio je to sto je krupan i sto se gospodja boji pasa sto je vise nego evidentno
i razumijem i postujem to da ne mora svatko voljeti niti vase dijete niti psa niti macku pa bas niti vas same, no stvarno joj nije NISTA napravio, nije ju niti dotakao a dijete pogotovo...ok, uzrujana je bila i tko zna kakve traume zena ima, ali opet s druge strane...huh...
uglavnom bila sam vise nego tuzna, Einy me ignorirao jer sam vikala na njega i sve u sevmu nije bas bilo lijepih par sati to poslijepodne...
nisu mi jasni ljudi koji ne vole zivotinje...
mogla bih shvatiti njenu reakciju da Einy izgleda imalo opasno..tko ga je god vidio jako dobro zna da je to gotovo pa nemoguce...on izgleda svakako samo ne opasno...na faci mu se vidi da je "bentica" sa klempavim uhicama koje mu mlataraju oko glave...moja bentica
da se razumijemo, nisu mi jasni ni svi vlasnici pasa...
recimo sad snijeg pa govna na svakom cosku uz samu stazu kojom secu ljudi...ok to definitivno ne razumijem sta je toliki veliki problem pokupiti to?
jasno mi je da nece kupiti usred livade na kojoj nam se igraju psi ali uz puteve di ljudi idu pa bas i nije neka sreca....
e sad nije to sve...
po zakonu...mhm
po zakonu smijem pustiti Einya bez lajne samo po nasipu...ustvari ne po nasipu nego dolje uz Savu..sve ostalo setanje bez lajne je kaznjivo...
kaznjivo je setanje sa psom ako nemate tri vrecice uza sebe...znaci pokupite jednu turu i bacite ju u smece, brzo nabavite jednu vrecicu jos jer imate jednu premalo
redaru naravno ne smijete reci da ste vrecicu sa govnima bacili u kontenjer ili kantu za smece ako ste imali srece naletiti na istu jer je i to kaznjivo..bacanje po za to ne predvidjenim kantama...
kante "za to predvidjene" nalaze se u psecim parkovima, vidjela sam jednu i na Bundeku...drugdje nisam...
e sad....kad je baceno sve lijepo sa tom plasticnom vrecicom, otislo je na Jakusevac i povecalo hrpicu smeca jos malo....vrecici treba da se razgradi...koliko?
a gofancetu na travi? koliko?
jos jednom nek' udje u zapisnik..da protiv sam govana na uredjenim travnatim povrsinama, ali usred zelenila recimo na potezu uz av. dubrovnik NISAM jer je tamo lakse nekoga neopazeno ubiti nego pronaci kantu za smece!
uh...
naravno, ni ne sumnjam da ce me gospodja vrlo vjerojatno tuziti jer cu ja i dalje hodati sa Einyem bez lajne...
pas na lajni promjeni ponasanje instantno...ne, ne postane trenutno agresivan, ali se drugacije ponasa...a uostalom to je moje dijete...ili ocito najblize djetetu sto cu ikad imati...
no dobro, nemojmo sad u tome smjeru jer bi i suza moglo biti...
"dijete" mirno spava izvaljeno na bok..danas mu je bio intenzivan dan....puno snijega, puno skakanja za grudama, trcanja niz nasip, valjanja u snijegu..puno snijega...Einy obozava snijeg...
danas smo malo ranije setali sa Lannyem i Millie jer je Lenny danas imao "peder bal".....je, je utakmica, muski i to... pa smo pomaknuli vec uobicajenu setnju u 7 na setnju u 4...
nekako...ne znam...vise nisam opustena toliko uz Lennya...ma ne, nemojte me krivo shvatiti on i dalje zraci onom mirnocom i cistocom kao i u pocetku, nego sad mene kopka nesto drugo...ja ne znam sto bih ja...
ne znam niti bih li niti ne bih li..niti ima li to sve skupa, sto se ocito pocelo malo kotrljati, smisla ili ne..
a opet sta u zivotu ima smisla?
treba li u njemu uopce traziti smisao ili se samo treba pustiti?
kazu da se stvari desavaju s razlogom....
i osobe...
pa valjda je i Lenny tu s razlogom da od njega nesto naucim...samo se ne mogu prestati pitati hoce li to opet biti jedna od onih teskih lekcija ili ne...
"..pomagajte drugovi
hocu da se ubijem zbog nje
sta cu s ove ruke dvje
kad sam njoj vec dao sve
zivote
ne mogu da zivim bez nje..."
ja si nekako umisljam da pjeva o ljubavi
- 22:06 -
