ponedjeljak, 25.03.2013.
suzama l'epim tapete vol.177
"....Ti zivis gde zvijezde tkaju sag od srebra
i nevinoscu sja
tvoje lice dok nedostizan kao sjena
nastavljas svoj let
Negdje sakriven tvoj je sijvet
moj svijet si ti
vjecnom ljubavlju dodirni me
i ostani uz mene...."
jeeeerrrrrrr JA sam princeza koja ...ok definitivno ne spava na zrnu graska...a i da spava sumnjam da bi joj graskic smetao 
je, je i dalje patim od "proljetnog umora" iako to sad jako glupo i smijesno zvuci jer je vani svuda oko nas bjelilo snijega..ali je, proljetni umor me ne pusta!
ja sam kao i moj tajo...kad su god problemi u pitanju, lijepo u krevet...i prespavati ih dok ne prodju sami od sebe...
ok, sada trenutno i nemam nekih bitnijih problema pa ne moze biti to razlog, znaci...proljetni umor ovjencan snijegom!
uh, uh....
veceras smo opet radili veeliki djir setnje sa Lennyem i Millie....i opet nismo bili sami sto je meni vecinu vremena i odgovaralo...malcice sam se i salila sama na svoj ispad od sinoc..
"priznaj, ti si platio covjeku da veceras cijelo vrijeme sa nama sece" sapnula sam Lennyu dok je gospodin kojeg smo sreli i vecer prije odlucio ovaj puta ici s nama i po nasipu a ne samo do pjesackog mosta..
"i to sve samo da te ne bi slucajno zagrlila" nastavila sam uz smijanje...
"sto se mene tice, meni on ne smeta, mozes ti mene slobodno grliti" rekao je Lenny i jednom mi recenicom doslovce zacepio usta...
uh..huh..i sto sad? razmisljala sam....ispada da je Ginger opet u pravu...imam jos jednog "obozavatelja"...
mhm...sad bas obozavatelj i nisam sigurna ali sto je?
kad smo napokon ostali sami, pravila sam se da ta tema grljenja uopce ne postoji...pricali smo o svemu i svacemu a idilu su nam kvarili samo povremeni visoki tonovi koje je Millie proizvodila buduci da se osjecala zanemareno od svog gazde...
setali smo i pricali, bacali grude psima koji su ih pozrtvovno hvatali jureci s nasipa gore dolje i motajuci nam se pod nogama...
zimska idila...mhm...
kad smo nakon sat i pola dosli do tocke rastanka, naisao je susjed od sinoc s kojim smo trazili njegova psa i ja sam ga iskoristila kao kartu za nagli prekid tisine medju nama prije nego se trebamo rastati....
ok..uspanicila sam se, priznajem..ni sama ne znam zasto...ok znam 
...
sto se mene tice, dan bi trebao imati bar 36 sati...ok ja bih vrlo vjerojatno prespavala bar njih 15tak ali u onih ostalih 21 sat valjda bih uspjela pohvatati sve obaveze i misli koje mi se vrzmaju po glavi..jer ja to sada nekako nikako ne stizem!
evo i sada ...jos pola sata i ponoc ce...ovaj cu puta pokusati prevatiti san i raditi malo duze po noci...
rijetko mi to kad polazi za rukom, no nekad mi i podje..paaaa
a nerijetko su u sumi no, cut ce se...
sinoc sam pisuci blog sjetila se od kuda mi izreka "kao rukom odnesen"
bilo je to vrijeme moje srednje skole...gostovala je u sportskoj dvorani nase osnovne skole Top lista nadrealista...
tema..kako se rijesiti boli u bubrezima....
dakle...
porebna je jedna plahta....i motor
plahtu namociti dobro vodom...
omotati oko pasa...
sjesti na motor...
i dodati gas...
i bubrezi su k'o rukom odneseni!
eh, i meni bi trebala ovakva jedna pametna doskocica za rijesiti neke stvari vezano uz mene samu....a dok ju sama ne smislim nema mi druge nego primiti se posla iliti biti on the face of the place sta bi rekli nadrealisti na licu mjesta ....
pa eto jurim...krezumicinim korakom...nalijevo
uh, tako mi mlijeka u prahu!
- 23:12 -
