subota, 09.03.2013.
suzama l'epim tapete vol.153
"....Ratujemo ti i ja, k'o Izrael i Palestina
ratujemo ti i ja, k'o sila i osovina
k'o pivo i rakija, sistem i anarhija
ratujemo mi, ratujemo mi
Ratujemo ti i ja, k'o plima i oseka
ratujemo ti i ja, k'o gitara i harmonika
k'o Bil Gejts sa hakerima, ratujemo ti i ja.."
"razocarala si me" rekla je kao lagano dureci se kroz smijeh danas Jenny nakon sto smo se izvalile kod nje na krevetac obje sa casom vinceka u ruci nakon obilnog ruckica
"sto sad?" pitala sam..
"ujutro lijepo ja otvorim blog i NISTA vec dva dana nisi pisala!"
"ma nemoguce" rekla sam i otvorila blog na mobu "uh, vidi stvarno, pishe cetvrtak"
"aj' napisi nesto za sutra uz kavu" rekla je Jenny prije nego smo nastavile cereciti cokicu trioladicu 
Vidi stvarno...pa sta sam radila jucer da nisam nista pisala...mhm...cudno..razmisljala sam dok sam vozila doma...je morat cu to popraviti..
jucer je bio dan...mhm..dan zena..i Norin rodjendan :)
Nasle smo se Nora, Mery i ja da propisno obiljezimo taj dogadjaj..
pripreme su tekle ovako...
Mery i ja smo se nasle dan ranije na seminaru za skupljanje bodova za arhitektonske zigove (duga prica..uglavnom ako ne skupite dovoljno bodova slusajuci uglavnom isprazna predavanja (cast izuzetcima) u 5 godina 100 bodova, salju vas ponovo na strucni ispit i oduzimaju vam arhitektonski zig...eto...tko je smislio trebalo bi ga...mhm...) ustvari na kavi koja je usljedila nakon prijave na seminar 
nazvale smo Noru i obavjestile ju da sutra slavimo njen rodjendan i da, ako je voljna moze se pridruziti...tako je i bilo...
Jucer je bio i funny day sa raznoraznim cestitanjima dana zena sto od poznatih sto od nepoznatih ljudi sto od starih djecjih ljubavi...svi oni ponaosob, stidljivo su slali uz cestitke i pusice uz taj dan...virtualne naravno...mhm...bar vecina njih 
Mailom mi je stigla cestitka od Dantea...
za sretan Dan zena i pitanje za kavicu...
Dante (41 godina, Slavonac, vrsni svirac trube, to mu je sada i posao) je inace moj prvi poljubac...bilo je to u Dugoj Uvali...uz more, nakon prvog razreda srednje skole...
u to doma Dante je pohadjao muzicku vojnu srednju skolu u Sarajevu...bio je onako, lijepo odgojen, lijepo izdefiniran i gradjen mladac (koliko sam znala u to doba ja sama sta je definicija, o tom po tom bit ce da je samo bio mrsav )
buduci da do tog doba nikad nisam bila u tolikoj blizini sa nekim deckom a kamo li da me netko drzao za ruku...njih obje i gledao me ravno u oci...bila sam smetena 1000%
kako je u blizini Duge Uvale Pulski aerodrom, cim bi mi se Dante imalo priblizio pokusavajuci me poljubiti, ja sam sa velikim zanimanjem podigla pogled i promatrala tragove aviona na vedrom nebu...
neko smo se vrijeme djecje dopisivali..sjecam se da mi je adresu na pismima pisao nekakvim srebrnim flomasterom obrubljenim plavom kemijskom, uvijek sam se pitala kakvo je to cudo, mislim da jos uvijek imam nedgje ta djecja pisma...
kasnije smo se jednom slucajno sreli na moru, opet u Istri i kasnije nikada vise no culi smo se par puta telefonski i znali smo tu i tamo poslati jedan drugome cestitku s mora kad bi se nasli u Puli ili njegovoj blizini...
zadnji kontakt nam je bio pred nekih 12 godina, a onda sam ja dobila poziv na koncert muzicke akademije prosli tjedan...
kako je poziv dirigenta bio upucen na samo nas dvadesetak, pregledala sam adrese da vidim zasto sam pozvana jer je pozivnica bila poslana na firmu a glasila je "dragi prijatelji"...
medju listom pozvanih, naisla sam i na Danteovu mail adresu i javila mu se mailom...
bio je vesel kao malo dijete...razmjenili smo par mailova i obecali se naci na kavici...
poziv na kavicu dosao je na Dan zena, no kako sam vec imala dogovoreno s curama, odbila sam ga, ustvari prolongirala na neko drugo vrijeme..
poznavajuci Dantea, garantirano bi uslijedilo i neko cvijece...
sjecam se kako je kad je dosao po mene dan nakon naseg prvog poljupca,pokucao na vrata..
vrata mu je otvorila moja mama ljuta jos od veceri prije kad su nas trazili jer smo nas dvoje bili na puteljku sa strane pokusavajuci ostvariti prvi poljubac a da nas bas svi ne vide..
"dobro vece" rekao je Dante ozbiljnim glasom mojoj mami "smijem li veceras izvesti Vasu kcer van?"
mama je bila shokirana pitanjem i samo klimnula glavom a nakon toga rekla "da je doma do 10!"
"razumijem" rekao je ozbiljno Dante "bit ce u 10 doma"..
ja sam splaseno provukla se pored mame dok se nije predomislila i razjapljenih usta promatrala Dantea koji je samouvjereno pokazivao mi obrvama da sutim i krenuo niz stenge..
to me vece vratio u 9:55...
..
Jessie, 41, frendica iz srednje...brbljava..ma vrelo smijeha i dobre vibre cak i kad joj je najteze..majka dvoje djece, u braku..
cula sam se sa Jessie i malo ju ukratko updateala o zbivanjima u svom privatnom zivotu...
nakon sto smo se, kao i uvijek do sada, dobrano nasmijale, rekla mi je da ima jedan becarac koji je sama napisala potaknuta svim tim nasim problemima nas zena u odredjenim godinama a u te probleme necesto upada i sama...
uglavnom uz njenu privolu, ide becarac nastao za Dan zena od nas zena..
napomena..cistunci, prescroolati cijeli dio posta do kraja jer ide zajefrkancija bez cenzure...do jaja
".......ja bi da mi metneš tamo gdje je mjesto,
ali ti ne jebeš baš prečesto,
možda zato jer i ja sam snaša,
ma kak ne kuž'te da sam samo Vaša
...ma kad bi znao,često bi jeb...,
da se mučim nebi meni dao,
ovako me jadnu zajebaješ
i one mi stvari ti ne daješ....
...pa nisi časna koja čuva picu,
ne znam više pogodit ti žicu,
junferica posto prava ti si,
k'o da nikad ni ševio nisi ....."
- 18:04 -
